1. Draga braćo i sestre, na uznemirujuću dojavu o otvorenom i praznom grobu, da uzeše Gospodina i ne znamo gdje ga staviše, potrčaše Petar i Ivan na grob. Po dolasku Petar prvi ulazi u grob i ugleda samo ubrus i uredno položene povoje. Za njim ulazi i Ljubljeni učenik te vidje i povjerova. I prije ukazanja Uskrsloga Ljubljeni učenik vidje i povjerova. Nije povjerovao zbog svojih argumenata i dokaza. Izvor njegove vjere jest u Božjoj darežljivosti. Tko je ljubljen i mlad u duhu, tko je human, otvoreniji je susretu s ovim milosnim darom. Kristov dar uvijek poštuje čovjekovu slobodu! S darovima vjere i nade uskrsli Gospodin dolazi ususret svakom čovjeku. I Petar će to kasnije naglasiti u govoru u Djelima apostolskim: „Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.“ (Dj 10, 34-35)

2. Ljubljeni učenik jedini od svih učenika ostaje do kraja uz križ svog Učitelja, zajedno sa ženama i Isusovom Majkom. Ivan ne ostaje zatvoren u zarobljenost smrti i domete groba, već u vjeri i nadi nadilazi granice koje su se do tada činile neprelaznima. S raspetim i uskrslim Gospodinom smrt nije više jednosmjerni i zatvoreni put do groba. U Kristovu uskrsnuću i Pashi – prijelazu iz smrti u život, darovan nam je put koji nije zatvoren grobnim kamenom i smrtnom naplatom, već vodi prema vječnom životu i uvodi nas u zajedništvo nebeske punine.

3. Na ovom putu izlaska koraci Ljubljenog učenika su vjera i nada. Latinske riječi „nada – spes“ i „noga – pes“ vrlo su bliske i duboko povezane. Čovjek bez nade je paraliziran. Štoviše, bez nade umire! Ostaje ukopan, ostaje u grobu. Doista, s nadom izlazimo iz grobova svih zemaljskih provalija, kriza i poteškoća. A nada naša jest raspeti i uskrsli Krist! U svjetlu uskrsle nade Ljubljeni učenik čak i u grobu, mjestu urušenosti, nereda i besciljnosti vidi potpis Živućega. U simbolu sređena ubrusa i složenih povoja prepoznaje da je ljubav jača od mržnje, dobrota od zloće, istina od laži, solidarnost od sebičnosti. Život od smrti. Prepoznaje da u našoj kaotičnosti može biti reda, u krizama izlaza, u podjelama zajedništva.

4. Vijest o narušenom grobu dojavljuju žene među kojima je i Marija Magdalena. Žene prve čuju nebeskog glasnika: „Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje…uskrsnu! (Mt 28, 5-6) U utjelovljenju Bog je predao svog Sina u ruke žene - Djevice Marije koja ga je prva susrela i vidjela, a sada i uskrsloga Gospodina žene prve susreću i javljaju radosnu vijest drugima. Uskrsli Krist – pobjednik nad smrću – iz nebeske punine dolazi u našu zemaljsku stvarnost. Susreće one koje u životu ne prestaju tražiti, već čine ono što je ljudski i moguće. Žene postaju prve jer su mu najbliže, prate ga na križ i do groba. Žene gledaju srcem, vide dublje i iskrenije osjećaju bližnje u potrebama. Ustrajnije su u poteškoćama i zadnje se predaju i uzmiču! One su otpornije i upornije, a njihova solidarnost i pažnja dopiru dalje - zadnje gube nadu! Prije svega ovo vrijedi za žene - majke gdje dolazi do izražaja njihova ljubav i povezanost sa životom. Majke svojom sebedarnom ljubavlju unose toplinu, vjeru, nadu; obogaćuju uspjehe, osmišljavaju radosne događaje, ulijevaju povjerenje i sigurnost u poteškoćama i tješe u porazima. Majke hrabre članove svoje obitelji pružajući im svjetlo u tami, da ne gube nadu u svojim poteškoćama i nevoljama. Nitko nije tako i toliko zaštitio dostojanstvo osobe, muškarca i žene, naročito žene, u svom vremenu i za svako vrijeme, kao raspeti i uskrsli Krist Gospodin.

5. Još uvijek je potrebno zaštiti ženu – majku, svetinju, da ne postane dodatna žrtva poganskog i nehumanog mentaliteta koji ne zna poštivati dostojanstvo žene pa ni majčine sebedarne ljubavi. Već dugo vremena prati nas i proteže se jedna medijska vijest upravo o zaštiti žena od nasilja. Svatko normalan će reći da je to dobra vijest. Dosta nasilju, a osobito nad ženama! Svako nasilje, a osobito nad ženama, sve nas treba povezati i ujediniti. No, ono prikriveno nasilje često u suprotnosti s ljudskom naravi muškarca i žene, jest to što nas uznemiruje i stvara podjele među nama. Nažalost, privremeno skriveni i prikriveni ponori u sebi kriju opasne i duboke provalije s nesagledivim posljedicama za društvo i ljudski rod, čovjeka i obitelj, za naš dom i domovinu. Nasilje se rješava ozdravljenjem, a ne rastakanjem čovjeka, braka i obitelji. Svaki pokušaj samostvaranja i samoostvarenja novoga čovjeka, neovisna od Stvoritelja novi je pokušaj gradnje „Babilonske kule“ koja će prije ili poslije završiti u provaliji. Opasna vrata provalije su samo odškrinuta, a s vremenom će se ona sve više, po etapnoj indoktrinaciji, otvarati. Čemu ova dodatna i nepotrebno nametnuta provalija? Čemu ovi diktati čije ćemo posljedice itekako osjetiti? Kad se počne propadati u ponor ne zaustavlja se dok se ne dotakne dno. Zar nemamo već dovoljno provalija u kojima se nalazimo i iz kojih je potrebno zajedno i uz velike napore izlaziti? Dosta je samo pogledati demografsku sliku naše domovine, gdje se sve manje vide kolijevke, a sve se više organiziraju pogrebne povorke kao i povorke mladića, djevojaka i mladih obitelji koje napuštajući svoj dom i domovinu, traže budućnost negdje u tuđini. Tu je provalija siromaštva koja se sve više širi jer nema radnih mjesta i sredstava za normalan život, jer su radna mjesta privremena i nesigurna, a male plaće ne dopiru do kraja mjeseca. A tko bi mogao izmjeriti provaliju beznađa koja se rađa zbog lažnih obećanja, prikrivenih radnji, rodbinskih i stranačkih veza, nepotizma i korumpiranosti, nametnutih obveza i gubljenja vlastite slobode? A mi, svađamo se i dijelimo, gubimo i trgamo na donošenju zakonskih obveza koje su jako udaljene od stvarnoga života, a još više od najveće zaštite života – Krista uskrsloga.

 

6. Draga braćo i sestre, ima li izlaza iz ovih spomenutih jama i ponora? Ima! Nismo bez nade! To nam svjedoči Ljubljeni učenik, Petar, pobožne žene i naše iskustvo. Ova nada znači korak – hod – prijelaz – izlazak iz svih mogućih ponora! Želio bih vas podsjetiti na našu nadu koja je prikazana na jednom mozaiku u Istanbulu. U nekadašnjoj kršćanskoj bazilici otkriven je mozaik koji prikazuje silazak uskrsloga Krista nad pakao, tj. do najdubljih ponora ljudskog života i povijesti. Kristov lik je prikazan tako da jednom nogom silazi dolje, a drugom uzlazi. U dramatičnom trenutku silaska jednom nogom dodiruje dno ponora, a drugom mijenja smjer prema svom uzašašću na nebesa, gdje se najdublje povezuje „spes – nada“ i „pes – noga“. Istanbulski mozaik prikazuje nam scenu uskrslog Krista koji u svom izlasku drži za ruku Adama i Evu, koji uzlaze zajedno s Njime. Uskrsli Gospodin iz ponora groba i smrti oživljava muškarca i ženu – čitav ljudski rod. Naravno, po Božjem planu stvaranja i oživljavanja muški i ženski rod jednakoga su dostojanstva, ali različiti po spolu, naravi i psihi.

7. Krist je naša nada! Nada je središnja nit naše vjere. Slaveći Kristovo uskrsnuće, radujemo se već sada našoj suuskrslosti u nadi konačnog uskrsnuća. Sveti Pavao nas podsjeća na uskrsnu dimenziju budućega života. Ali isto tako ističe važnost Kristova uskrsnuća za nas već sada i ovdje, da hodimo u novosti života, i da se osjeti naša zahvaćenost uskrsnom dimenzijom, jer smo po krštenju s Kristom već suuskrsli. Uskrsli Krist je naša velika i temeljna nada bez koje bi sve naše male horizontalne nade ostale iluzija. Kao suradnici i svjedoci Uskrsloga pozvani smo ovu životvornu nadu unositi u sve naše grobove i ponore, u izazove i poteškoće kako bismo bili narod života i društvo koje poštuje dostojanstvo žene – majke, solidarni sa svima, a osobito s obiteljima otvorenima životu, zauzeti za mlade i njihovu budućnost. Zahvaćeni uskrslim Kristom, u čvrstoj vjeri i pouzdanoj nadi oslikanoj u Istanbulskom mozaiku, pozvani smo izlaziti i hoditi u vjeri i nadi, kako bismo nadišli sve grobne ponore i uskladili sve segmente našeg složenog gospodarskog, političkog, zakonodavnog, medijskog, duhovnog, moralnog, osobnog i obiteljskog mozaika. Uskrsli Krist – nada naša – ne postiđuje.

8. Braćo i sestre, slaveći radosnu vijest zaštite i dostojanstva života, imajmo hrabrosti, u vjeri i nadi, stati uz svoj križ i križ našega naroda, sada, poslije Uskrsa, s još većim motivom od onog kojeg su imale žene uz Kristov križ. Jer Krist, pobjednik nad svim nasiljima i nepravdama, grijesima i smrću, uskrsnu! Život obrani.

Poštovane djevojke - žene – majke, slavimo radosni događaj uskrsnuća Gospodinova u godini koju smo na osobit način posvetili ženi - majci i majčinstvu. Sa svojom vjerom i pouzdanom uskrslom nadom budite i pomozite i nama biti svjedocima i navjestiteljima radosti života u svojim obiteljima, župnim zajednicama i na radnim mjestima. Dragocjeno nam je vaše svjedočenje i vaš primjer, jer nas vi svojim dostojanstvom, ženstvenošću, majčinstvom, nježnošću, ustrajnošću, vjerom i ljubavlju prve izbavljate iz tame ponora i osvjetljavate put i budućnost našeg naroda. Sam Isus Krist najveća je zaštita vašega dostojanstva žene – majke od svih mogućih oblika nasilja u braku, obitelji i društvu, kao i dostojanstva svakog muškarca - oca.

U Godini majke i majčinstva s vama smo u hodu prema Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu i Solinu 15. i 16. rujna 2018. pod geslom „Obitelj – izvor života i radosti.“ Neka priprava na susret naše Splitsko-makarske nadbiskupije i čitave domovinske Crkve bude u vjeri i duhu radosti nade naše: Krista raspetoga i uskrsloga.

Uskrsli Kriste, blagoslovi sve naše obitelji i Domovinu našu. Učvrsti nam vjeru, umnoži ljubav i osnaži nas u nadi! Učini nas svjedocima Tvojeg i našeg uskrsnuća.

Braćo i sestre, Krist uskrsnu, doista uskrsnu! Aleluja!

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
U nedjelju 21. travnja, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Zdenko Križić predvodio je sveto misno slavlje u crkvi ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je obrede Vazmenoga bdjenja, 30. ožujka, u ...
U jutro Velikog četvrtka, 28. ožujka, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je misu ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je Misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, 28. ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je euharistijsko slavlje na Veliku srijedu, 27. ...
Čestitku za Uskrs 2024. splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića prenosimo u cijelosti.
Župa sv. Luke u Otoku obilježila je 80. obljetnicu krvavog pokolja u Otoku i podkamešničkim selima, iz tragičnih dana ...
Na Cvjetnicu - Nedjelju Muke Gospodnje 24. ožujka, koja uvodi u Veliki tjedan i pripremu za najveći kršćanski blagdan ...