Božićne propovijedi

1. „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu“ (Heb 1, 1-2).

Draga braćo i sestre, Bog, Stvoritelj neba i zemlje, čovjeka i kozmosa, svega vidljivoga i nevidljivoga, svoju ljubav očituje u svemu stvorenomu. Izraz njegove ljubavi je i nadahnuta proročka riječ, koju Otac upućuje nama svojoj djeci, o čemu nam govori poslanica Hebrejima. Jahve, Onaj koji jest: „Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću“ (Post 34, 6), po svojoj riječi: „iz preobilja svoje ljubavi, oslovljava ljude kao prijatelje te s njima druguje da ih pozove i primi u zajedništvo sa sobom“ (DV 2). U svojoj ljubavi ne zaustavlja se na stvaranju, već nam upućuje i svoju riječ. Čudesna Božja ljubav još nas više iznenađuje: „Konačno, u ove dane - na Božić -, progovori nama u Sinu“ (Heb 1, 2). Vječna Božja Riječ - Logos - se utjelovila. Posta ono što ljubi. Bog čovjekom posta. Nebeski Otac progovara nam u Sinu ljudskim jezikom u znaku novorođenčeta,  u malom, nemoćnom Djetetu koje leži povijeno u jaslama. Bog se toliko ponizio i blizak postao, sišao je u našu povijest, u naš život, ušao u našu kožu, nama u svemu jednak osim u grijehu.

2. Božja nas ljubav oslobađa od straha i poziva da joj se približimo i otvorimo u svojoj ljubavi. U čudesno otajstvo Božje ljubavi, rasvijetljen svijetlom vjere, uvodi nas apostol Ivan na početku svoga evanđelja. Riječ Božja koja bijaše u Bogu, koja bijaše Bog, po kojoj sve postade, čovjekom posta i nastani se među nama (Usp. Iv 1, 4). K svojima dođe! Među nama podiže dom i svoj prostor opremi namještajem ljubavi, kako kaže jedna pjesma. Štoviše: „ onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja“ (Iv 1, 12). Braćo i sestre, konačno, u Isusu Kristu, ostvaruje se ono o čemu se i danas često govori, a što osjećamo duboko usađeno u ljudskom srcu: „O takozvanom transhumanizmu tj. biti nad-čovjek, biti vječan“. Čovjek je veći od čovjeka, daleko nadilazi ovih 90 - 100 godina zemaljskoga života. Ta želja ne ostvaruje se današnjim i budućim tehničkim mogućnostima, niti putem moći i samoproglašenja božanstvom, što je pokušao car Dioklecijan i toliki drugi u povijesti. Ovu mogućnost daruje nam svemoguća Božja ljubav u otajstvu Božića. Biti nad-čovjek, potpuno ostvarenje čovještva, darovano nam je i konačno ostvareno u Sinu: „Mjeri uzrasta punine Kristove“ (Ef 4, 13), u kristolikosti nas njegove braće i sestara. Zato, Sin Božji radi nas ljudi i radi našega spasenja siđe s nebesa, čovjekom posta da bi nas uzvisio - pobožanstvenio. Bez njega, bez ovoga konačnog Božjeg govora u betlehemskom Djetetu, sve vrijedne tehničke mogućnosti našega futura, bez adventske Božićne budućnosti, ostale bi zatvorene u prošlosti.

3. Braćo i sestre, zahvalno, iskreno i skrušeno pođimo ususret konačnom govoru - utjelovljenoj Riječi Božjoj - Spasitelju svijeta i čovjeka, Kristu Gospodinu! Približimo se betlehemskom Djetetu koje dolazi svojima! Povedimo ga u naše domove, obitelji i društvo da nam Božić, Emanuel - Bog s nama, pomogne izaći iz okolnosti koronavirusa i još dugotrajnijeg virusa u našem narodu i društvu - virusa „bijele kuge“! Betlehemskom Djetetu koje želi graditi svoj životni prostor među nama, Njemu otvorimo srca i svoje životne prostore da svojom ljubavlju opremi i naše prostore doma i Domovine. Neka Krist Gospodin uđe u naš život, da sve naše, nerijetko oskudne i uske prostore srca i doma, proširi i obogati svojom toplinom i radošću što imamo jedni druge. Osobe su bogatstvo, a stvari su samo sredstvo. Dopustimo novorođenom Djetetu da odrasta među nama i da s njime gradimo šire i životvornije putove dijaloga, spremnost slušanja, uvažavanja, suradnje, pomirenja, oprosta, solidarnosti, socijalne osjetljivosti i općeg dobra. Božić - sebedarna Božja ljubav - neka nas preporađa u darovanosti vremena, posvećenoj pažnji, otvorenosti slušanja, istinoljubivosti govora. Neka Emanuel - Bog s nama - unese u naše odnose spremnost prihvaćanja, potrebu uvažavanja, mogućnost suradnje, hrabrost pomirenja, poniznost oprosta, sinodalnost hoda… Dopustimo Božiću da kreira naše odnose svojom ljubavlju, da u obitelji ne samo imitiramo betlehemsku špilju - jaslice i slamu, nego prije svega nasljedujemo i utjelovljujemo duh Božića i stil Betlehema.

4. Koje li radosti Božića da već ovdje na zemlji, u svojoj obitelji, možemo osjetiti radost života te betlehemsko Dijete susresti, prepoznati i prihvatiti u svakom čovjeku velike svjetske i Božje obitelji. Ljubav Božića želi ući i boraviti pod krovom i kožom svakog čovjeka. On nikoga ne isključuje. Betlehemsko Dijete svojim rođenjem u siromaštvu štale i u poniženju periferije, svjedoči nam ljubav i solidarnost sa svima malenima, slabima, siromašnima, osamljenima, odbačenima, sa svih današnjih periferija i ruba društva. Doista, događaj Božića nije blagdan, niti dan mira, ljubavi, ni obitelji. Božić je Božić! Čudesan i nezamjenjiv, konačni Božji govor nama ljudima u Sinu.

Draga braćo i sestre, rođenje Isusovo je radost neba i zemlje, čovjeka i svega stvorenoga, jer nam konačno Bog progovori u Sinu. Radosni, zahvalni i skrušeni pred otajstvom Božića, stojeći pred malim Isusom, recimo nebeskom Ocu: „Oče nebeski, hvala ti za čudesni dar ljubavi u Sinu tvome - našemu Spasitelju! Daj nam postojanu vjeru, pouzdanu nadu, djelatnu ljubav, kako bismo mogli betlehemsko Dijete bolje razumjeti, spremnije prihvatiti, iskrenije ljubiti. Neka nas Krist Gospodin uvodi u konačno dostojanstvo sinovstva, do pobožanstvenjenja - uzrasta mjere punine Kristove. Oče naš konačno ovog Božića, ja tvoj sin, tvoja kći, naša obitelj iskreno te molimo, pomozi nam biti Božićni svjedoci Emanuela - Boga s nama!“

S ovom molitvom, iskreno čestitam Božić svima vama, vašim obiteljima i svim ljudima dobre volje. Unesimo zajedno radost Božića i u novu 2022. godinu - u naše domove i Domovinu. Na dobro vam došlo porođenje Gospodinovo! Amen!