Svetkovina Velike Gospe

Draga braćo i sestre,

1.         Gospodin pohodi narod svoj. „U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin“ (Lk 1, 29). Ova Marijina hitnja u susret Elizabeti plod je srca koje je u sebi utjelovilo Riječ Božju, radosti koja se prelijeva i ne može ostati skrivena jer je Bog pohodio narod svoj. Vjerujem, dragi hodočasnici, da je slična radost i vas dovela u ovo svetište Gospe od Pojišana, danas kada Crkva slavi Marijino uznesenje, dušom i tijelom, na nebo. Bog nas pohađa i mi mu u zajedništvu s Marijom hodimo u susret.

Stoga, vas sve radosno pozdravljam, dragi hodočasnici iz Splita i okolnih mjesta! Pozdravljam oce kapucine, čuvare ovoga drevnog svetišta Gospe od Pojišana, braću svećenike, redovnike i redovnice, kao i predstavnike Grada Splita, Splitsko-dalmatinske županije, Hrvatske vojske i policije, a osobito vas, poštovani mornari, zajedno s vašim zapovjednicima i časnicima, koji štujete Gospu od Pojišana kao svoju zaštitnicu.

Došli ste s Gospom podijeliti radosti i nadanja, zahvale i prošnje  - u vjeri da ona, kao brižna majka, i danas ustaje i hiti s nama podijeliti radost Božjega pohođenja i povesti nas njemu u susret.

2.         Marija je most koji premošćuje udaljenost čovjeka od Boga. Mornari će, koji na otvorenu moru često promatraju kako se na horizontu dodiruju nebo i zemlja, dobro razumjeti Nazorove stihove kad  Mariju naziva  „vezom što zemlje dno i neba vrh u jedno spaja, most od molitava tkan, od suza mit i u luk svit.“ Pjesnički je genij stihovima izrekao duboku teološku istinu: Marija je po daru iznimne milosti roditeljica Sina Božjega, predraga kći Očeva i svetište Duha svetoga, a u isto vrijeme se u Adamovu rodu našla povezana sa svim ljudima potrebnim spasenja (usp. LG 53). Stoga, kao roditeljica Sina Božjega i njegova vjerna službenica,  postaje nama majkom u redu milosti (LG 61), premošćujući u sebi čovjekovu udaljenost od Boga zbog grijeha.

Drugi vatikanski sabor za nju kaže da je na sasvim osobit način, radi obnavljanja nadnaravnog života duša, poslušnošću, vjerom, nadom i žarkom ljubavlju surađivala u Spasiteljevom djelu. Tu istinu naslućuje svako vjerničko srce: nismo stvoreni samo za ovaj zemaljski život i on ne završava ovdje nego je prava narav i srž ljudskoga života u hodu prema Bogu, prema vječnosti u nadnaravnom životu duša. Koliko je samo potrebno podsjećati na tu istinu u svijetu u kojem živimo i koji se zadovoljava prolaznom slavom i dostignućima koja samo ograničeno možemo uživati! Blago onomu tko je kadar svjedočiti riječima, djelima i svojim svakodnevnim opredjeljenjima da je Kraljevstvo Božje među nama jer ga poput Marije živi i utjelovljuje u svom srcu!

3.         Marija – prijestolje mudrosti. Današnja svetkovina dotiče dubinu vjerničkog srca ali i čovjekova razuma. S jedne strane promatramo Mariju, zbog zasluga poniznosti uzvišenu u nebesku slavu a s druge smo strane suočeni s razornim posljedicama čovjekove oholosti. Vidimo tolike podjele u svijetu i u našem društvu. Proživljavamo svakodnevno rastrganost nas samih između dobra koje bismo željeli činiti i zla koje stvarno činimo. Promatramo kako priroda trpi zbog neumjerenih ljudskih težnji za posjedovanjem i nemoćni smo pred prirodnim katastrofama.

Uzdajući se samo u svoju misao i u svoj razum, zaboravljajući svoga Stvoritelja, jedinoga živoga Boga, za kojeg kao kršćani vjerujemo da se objavio u osobi Isusa Krista, čovjek zapravo slijedi mnoštvo lažnih bogova. Ljudska je narav ranjena i potreban joj je korektiv milosti, vodstvo Božje mudrosti  da bi došla do sve punine Božje.

Početak je, punina, vijenac i korijen mudrosti strah Gospodnji, čitamo u Sirahovoj zbirci izreka,  a Psalmist na jednom mjestu veli: lažna je misao onih koji odstupaju od pravila Božjih (usp. Ps 119). Znamo li mi danas prepoznati lažnu misao, misao prorokâ koji propovijedaju sebe a ne Gospodina? Znamo li prepoznati lažnu od ispravne misli u medijskom i političkom prostoru? Odbaciti prvu a slijediti ovu drugu, temeljiti svoja opredjeljenja na istini i na pravdi, na ljubavi i milosrđu – ukratko: na zakonu Božjemu u kojemu je sve u savršenoj ravnoteži. Znamo li prepoznati lažnu od ispravne misli u svojoj savjesti? Jesmo li mudri ili tek inteligentni s pogledom koji može sezati daleko ali ne dalje od granica ovog prolaznoga svijeta. Odgovori nam se na ta pitanja nude sami u rastućoj tjeskobi modernoga čovjeka, u grčevitu strahu pred bolesti, smrti i prolaznosti, u bespoštednoj težnji za uspjehom i blagostanjem u kojoj se ne čuje plač siromaha, najmanjih, nezaštićenih.

U lauretanskim litanijama Mariju zazivamo prijestoljem mudrosti, zazivamo je da nas nauči mudrosti. Časteći je u njezinim brojnim svetištima proživljavamo čitavim svojim bićem – razumom, osjećajima i voljom – čitavim svojim srcem, da je moguć cjelovit, otkupljen život kojemu vjera i poštivanje Božjih zapovijedi otvaraju perspektivu. Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom. Cjelovito i potpuno ušla je u zajedništvo s Bogom, nije ostalo ništa što bi bilo neotkupljeno ili osuđeno na propast. Marija nam tako postaje opipljiv primjer Božje ljubavi i blizine. Zazivajmo je često: Marijo, prijestolje mudrosti, moli za nas. Nauči nas razlučiti važno od nevažnoga, lažno od istinitoga, vječno od prolaznoga.

4.         Marija – Nova Eva.  Crkveni oci Mariju nazivaju novom Evom, ženom koja je svojim pristankom kod Navještenja pridonijela Životu nasuprot Evi koja je jednim drugim pristankom pridonijela smrti. Draga braćo i sestre, životu nije uvijek lako reći „DA“. Različite životne okolnosti su kušnja našoj ljudskoj slabosti i krhkosti. Ali reći „Da“ životu jedini je ispravan izbor koji nas čini suradnicima Božjim. Baš poput Marije. Stoga ne bojte se reći „Da“ početku života u majčinoj utrobi, „Da“ njegovoj zaštiti u okrilju pravedna društva i obitelji, „Da“ u starosti kad malakšu snage. Čineći tako dopuštamo Gospodinu da nam do kraja otkrije tajnu svoga bića, snagu koju nosimo po njegovoj milosti a koja nadilazi sva naša predviđanja i kalkulacije. Odgovornost za život je na svima nama. Ona je svakodnevna i obvezujuća. Ne ovisi o povremenoj medijskoj pompi niti samo o zakonima već o svakodnevnim opredjeljenjima za život svakoga od nas tamo gdje jest i gdje djeluje, o svakodnevnoj potpori najranjivijih članova društva.

Ne bojte se života! Imamo Majku koja je svijetu donijela sami Život i koja nas ne prestaje podupirati, hrabriti, tješiti. Povjerimo prvo njoj ono što nas muči i opterećuje. U društvu koje teži perfekcionizmu i individualnom uspjehu nije lako priznati vlastitu nesavršenost i ranjivost i nije lako prihvatiti nesavršenost i ranjivost bližnjih. Ali u Marijinu blagom pogledu osjetit ćemo sućut Majke koja u našim ranama gleda rane svoga Sina, koja  primajući njegovo tijelo u naručje, prima i naša tijela shrvana bolešću, nemoći, ranama. Na nama je samo da ne zatvorimo oči pred njezinim pogledom. S ove slike Gospe od Pojišana – sigurno ste to primijetili – Marija nas gleda ustrajnim i dubokim pogledom, vidi ponore grijeha u našim životima, ali vidi i ona mnoga dobra i milosti kojima nas Bog želi obasuti. Zato hrabro samo! Ne bojte se

5.         Susret i hvalospjev. Marija hiti u Gorje Elizabeti. Nošena radošću Božjeg pohođenja hiti k onoj na koju je ukazao anđeo kod Navještenja, majci Gospodinova preteče. Susret je to dviju duša koje se prepoznaju u Božjem planu spasenja. Na kakav način mi susrećemo druge ljude, od svojih najbližih pa do slučajnih prolaznika? Na kakav način gradimo odnose, biramo ženidbene drugove, prijatelje? Vode li nas sebični interesi ili jedna perspektiva Božjega plana s nama?

Možda smo mi ljudi 21. stoljeća pomalo izgubili radost u susretima jer smo navikli naplaćivati usluge koje činimo, a zaboravljamo da se čista radost rađa samo iz  besplatnosti, iz ljubavi i milosrđa jer joj je izvor u Bogu. Svi po naravi čeznemo za pouzdanim i trajnim prijateljstvima, odnosima u kojima možemo imat pouzdan oslonac, sanjamo čvrste obitelji utemeljene na ljubavi i vjernosti supružnika, želimo mlade koji imaju cilj pred sobom i kojima se ne poigrava svaki vjetar nauka ljudskoga. No prečesto zaboravljamo da za sve to vrijede riječi psalma: „Ako Gospodin kuće ne gradi uzalud se muče graditelji“ (Ps 127).

Zaboravljamo računati s Bogom. A to nas opet vraća na potrebu one životne mudrosti koje nema bez nadnaravnog pogleda na naš život. Učimo od Marije koja se dariva u potpunosti, ne misleći na sebe, na svoj probitak, od Marije koja  u svojem „Veliča“ otkriva izvor svoje radosti, svojih nadanja, u kojem izriče hvalospjev dostojan Stvoritelja. Onog koga nebesa ne mogu obuhvatiti ona je nosila u svome krilu i zato riječi Marijina hvalospjeva nose u sebi zahvalnost svih stvorenja. Molimo ga često zahvalna srca i ponizna duha kako bismo omekšali srca i oraspoložili ih za dobra koja nam Gospodin želi udijeliti. „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani“ (Rim 8, 28).

Svaki događaj našega života može biti prigoda za rast u vjeri, nadi i ljubavi, pa i oni bolni i tragični događaji. Marija to najbolje zna jer je i sama to iskusila: od neprihvaćanja u Betlehemu i bijega u Egipat, preko zabrinute potrage za dvanaestogodišnjim Isusom u Jeruzalemu, do križnoga puta i Kalvarije. Svatko se od nas može naći, a sigurno se i našao, u tjeskobnoj i mučnoj situaciji iz koje nije vidio više izlaza. U takvim situacijama propadaju sve ljudske računice i svaka lukava domišljatost. Ni novac ni imanje, ni čast ni ugled ne mogu nam pomoći. „Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni“ (Gal 6, 7-8), kaže Sveto Pismo. Tko je ulagao samo u zemaljsko, propadljivo, taj će žeti samo propadljive plodove. A tko je ulagao u ono što je Božje, taj će žeti nepropadljivo, vječno.

6.         Draga braćo i sestre radujte se. Bog je pohodio i ne napušta narod svoj. To neka vam bude izvor nade i radosti, izvor vjerničkog zauzimanja i zahvale. Ispravna marijanska pobožnost proizlazi iz prave vjere u kojoj smo pozvani priznati uzvišenost Majke Božje i potiče nas na nasljedovanje njezinih kreposti. Marija, Gospa od Pojišana kojoj ste hodočastili, koju ste hodočašćem počastili neka vas uči mudrosti Božjih zapovijedi i Božjeg plana s vašim životima.

Velika Gospa, svetkovina usred ljeta kada je mnogo toga usmjereno na zaradu i razonodu, dobra je prigoda da ponovno uskladimo svoje životne postavke s Božjim prioritetima, da svoja tvrda srca predamo u Marijine ruke. Ona će iscijeliti naše rastrgano i izranjeno srce, i predat će ga Isusu da On s nama učini velika djela jer sveto je Ime njegovo.

            Slava ti, premila Pojišana Gospe,

            Predobra Majko vjernih ti svih! Amen.