Zaštitnici Nadbiskupije

Štovanje mučenika sv. Anastazija (Staša) bilo je vrlo živo među kršćanima u Saloni, vjerojatno i u Akvileji, a zatim od sredine 7. stoljeća u Rimu i u Splitu. U njegovoj legendarnoj Passio stoji da je po zanimanju bio obrtnik, i to suknar, odnosno bojadisar i valjar suknenog platna (Julio). Prvotno bi živio u Akvileji, ali na vijest da su u Saloni pali mnogi mučenici, a u Akvileji se progon još nije bio razbjesnio, on se, žudeći za što skori-jim mučeništvom, preselio u Salonu. Tu su ga uhitili, osudili te bacili u more s kamenom obješenim mu oko vrata.

Neka pobožna gospođa Asklepija, kaže se tu, poslala je poslije svoje robove da izvuku iz vode njegovo mrtvo tijelo koje je onda dala pokopati u svomu vrtu izvan grada. Nad mučenikovim je grobom poslije dala podići lijepu spomen kapelu s ukopnim mjestom za nju i njezina muža, a zatim je pokraj nje podignuta velika bazilika, kojoj je kasnije dodana još jedna, prema Dyggveovu mišljenju, nepokrivena (takozvana bušilica discoperta), kako bi se u sakralni prostor moglo smjestiti mnoštvo hodočasnika koji su se svake godine tu okupljali 26. kolovoza na obljetnicu Staševa mučeništva, odnosno, kako su to oni običavali reći, na njegov »rođendan za nebo«. Arheolozi su otkopali temelje tih građevina te tu našli nadgrobni natpis svećenika Ivana, čuvara mučenikova groba i bazilike podignute podalje od grada IOANNES PECCATOR ET INDIGNUS PRESBYTER - ANASTASIISERVANS REVERENDA LIMINA SANCTI). Don Frani Buliću se toliko svidio taj natpis da je glavne riječi iz njega još za života dao uklesati na svoju grobnicu-sarkofag podignutu na Manastirinama (FRANCISCUS PECCATOR ET INDIGNUS PRESBYTER SERVANS REVERENDA LIMINA SANCTORUM).

Koliko je bilo snažno štovanje toga mučenika iz redova vjernika laika pokazuje i mjesto koje mu je na već opisanomu mozaiku u Rimu odredio papa Ivan Četvrti, podrijetlom Dalmatinac. Prikazan je tu među mučenicima poredanima po časti i jakosti štovanja odmah iza biskupa, a prije svećenika Asterija, đakona Septimija i ostalih vjernika laika.

don Slavko Kovačić