Župa sv. Mihovila ark. - Kaštel Kambelovackastel kambelovac sv mihovil

Adresa: Don Klementa Tadina 7, 21214 Kaštel Kambelovac
Telefon: (021) 220-983

Facebook stranica župe: Župa sv. Mihovila ark. - Kaštel Kambelovac

E-mail: kastel-kambelovac@smn.hr

Župnik: don Ivan Čotić

Raspored sv. misa

Nedjeljom u župnoj crkvi u 8.30, 10.00, 11.30 i 18.30 sati.
Radnim danom svete mise su u 18.30 sati.

Povijest

Kaštel Kambelovac je na granici splitskih i trogirskih kaštela. Župa obuhvaća, kao i sve stare kaštelanske župe, veliko područje od morske obale do vrha Kozjaka. Na tom su prostoru nekada živjeli ilirski stočari, a poslije njih rimski doseljenici, dok se u 7. stoljeću nisu naselili Hrvati. Današnji Kaštel kambelovac nastao je od stanovnika starih sela, koja su se nalazila ispod planine, među kojima se spominju Lažani, Selišće  i Kruševik. U Lažanima je bila starokršćanska crkva iz 6 ili početka 7. stoljeća, od koje se sačuvalo nešto ostataka s natpisima. Oko nje bilo je i groblje, koje je ostalo u uporabi i poslije doseljenja Hrvata sve do 15. stoljeća. Na mjestu te starokršćanske crkve sagrađena je starohrvatska crkva Sv. Mihovila u 8. ili 9. stoljeću, koja je po svoj prilici već od toga vremena bila župna crkva,  ne samo za stanovnike Lažana nego i okolnih sela. Lokalitet Lažani prvi put se spominje u darovnici kneza Trpimita od 4. ožujka 852. godine. Poslije spuštanja stanovništva iz Lažana u Selišća i Kruševik, Lažani postupno gube svoje prvotno značenje, a njihovu ulogu sve više preuzima Kruševik s nešto mlađom, također, starohrvatskom crkvom posvećenom Sv. Martinu, koja se prvi put spominje 1104. godine. Ta je  crkva  od 13. do 16. stoljeća bila je župna crkva «župe Svetog Martina i Mihovila od Kruševika» (parochia s. Martini et Michael de Crussevich», kako je zapisano u dokumentu iz 1495. godine. Selo Kruševik spominje se još 1525. godine u popisu sela koja su u Dilatu pripadala splitskom području. To je vrijeme opasnih turskih provala u kojima je 1537. godine bio zauzet Klis i stanovništvo se razbežalo. Svakako, godine 1603. crkva Sv. Martina navodi se kao ruševina, bez krova i vrata. Oko crkve bilo je staro srednjovjekovno groblje sa stećcima, koje je izgradnjom novoga groblja posve uništeno. Crkva je obnovljena poslije 1648. godine, nakon oslobođenja Klisa od Turaka. Stanovništvo je tijekom druge polovice 15. i prvih desetljeća 16. stoljeća napustilo podplaninska sela i spuštalo se k moru, gdje su sinovi feudalne obitelji Frane Cambija Ante i Jeronim već 1478. godine sagradili kulu. Oko nje su se naselili prvi doseljenici iz Kruševika i stvaraju malo selo Kambelovac, nazvano tako po vlasniku kule. Godine 1497. Nikola Cambi završio je gradnju još jedne utvrde za zaklon naroda u vrijeme turske opasnosti. Treba spomenuti da su i sami stanovnici Kruševika na grebenima uz morsku obalu sagradili dvije utvrde na mjestu zvanom Piškera i to 1491. i 1494. godine. Godine 1517. Petar Cambi Jeronimov sagradio je još jednu utvrdu na ulazu u Lučicu. Tako je Kaštel Kambelovac tijekom vremena dobio pet utvrda oko kojih su se naselili stanovnici starog Kruševika i u svom novom naselju uz morsku obalu osnovali novu župu.

Već smo vidjeli da se župa u Kruševiku spominje 1495. godine, a selo se posljednji put navodi 1525. godine. Oko toga vremena nestalo je i stare župe Kruševik, jer je u to vrijeme završilo preseljenje naroda na morsku obalu ili na obližnje otoke. Svakako, od sredine 16. stoljeća župa se ne naziva Kruševik, nego Kaštel Kambelovac («Castrum Cambiorum»), po imenu obitelji Cambi, koje su seljani zvali Kambelovići.  

Sve do godine 1604. nova naselja na morskoj obali Kaštel Kambelovac i Kaštel Gomilica sačinjavali su jednu župu. Dana 27. veljače 1604. godine nadbiskup Marko Antun de Dominis ustanovio je dvije razdijelio je dotadašnju jednu župu i ustanovio dvije samostalne: župu Kaštel Kambelovac i župu Kaštel Gomilicu.  

Već 1603. godine u Kambelovcu se spominje župnikov stan. To nije bila župna kuća u današnjem smislu, nego crkvena ili «bratska kuća» sa stanom za župnika. Godine 1800. na Brcu je sagrađena velika crkvena kuća i njezina istočna trećina uređena je za stan župnika. Tu je župnik stanovao do 1939. godine, kada je kuća stradala u požaru. Sve do 1962. župnik nije imao svoje kuće. Tada je nadbiskup Franić poklonio župi teren svoje očevine na kojemu je župnik don kažimir Sinovčić sagradio župnu kuću na kat. Uz kuću je župnik don Mate Kaleb (1969.-1983.) sagradio vjeronaučnu dvoranu. Godine 1996. tu je kuću župnik don Miro Šestan zamijenio za kuću kod župne crkve, uz veliku parcelu između koće i crkve, na kojoj je predviđena izgradnja budućeg župnog pastoralnog centra. Prizemlje stare «Bratske kuće» župnik Šestan iz temelja je obnovio 2003. godine i uredio lijepu dvoranu 17 x 8,50 metara sa sanitarnim čvorom. Troškove su podmirili vjernici i grad Kaštela.

Matične knjige R od 1671. do 1725.; V od 1671. do 1718.; U od 1671. do 1711. nalaze se u ŽU. Knjige R od 1825. do 1855. i V od 1825. do 1908. nalaze se u DAZ. Stanje duša iz 1822. godine nalazi se u ŽU.

Godine 1938. u župi je bilo 1.250 duša, a 2001. godine bilo ih je 4.483. Povećanje stanovništva nije samo od prirodnog prorasta domorodaca nego je tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća na područje župe doselilo više mladih obitelji iz drugih mjesta, ne samo iz Zagore nego i iz Livanjske i Duvanjske krajine.

U župi su se nastanile redovnice Družbe Služavki Malog Isusa 1941. godine. Nastanile su se u privatnoj kući obitelji Ivančić. Sestre su vodile dječje obdanište. Nakon rata neki mještani zatrovani bezbožnim komunizmom činili su sestrama razne neprilike, želeći ih protjerati iz mjesta, ali u tome nisu uspjeli jer ih je primila u svoju kuću mlada obitelj Antuna Budiše. Poslije su se sestre nastanile u staroj crkvenoj kući u kojoj su 1970. godine otvorile dječje zabavište za predškolsku djecu, te ujedno pomažu u vođenju crkvenog pjevanja i katehizaciji. U kući su sestre 1998. godine otvorile kućnu kapelicu.

Crkve

kastel kambelovac sv mihovil1. Današnja župna crkva Svetog Mihovila sagrađena je u središtu starog naselja. Sagrađena je na mjestu prethodnih dviju crkava, Prva je crkva sagrađena 1577. godine, a bila je posvećena sv. Mihovilu i sv. Martinu, da bi se tako naznačilo da je ona nasljednica starih crkava Sv. Mihovila u Lažanima i Sv. Martina u Kruševiku.. Ta je crkva bila jednostavna građevina. U njoj i oko nje nalazilo se groblje. Godine 1683. u njoj su, osim glavnog oltara bila još tri pokrajna, i to: Gospe od Karmela, Gospe od Ružarija i sv. Ante. Na svim oltarima bile su pale. Selo je neprestano raslo i osjećala se potreba za gradnjom veće crkve. Tako je 1712. godine izabran odbor za gradnju nove crkve na istome mjestu, koja je već 1714. godine bila podignuta. Dimenzije su označene u laktima, što bi u metrima iznosilo: dužina lađe oko 15 i širina oko 9,85, a dužina svetišta oko 5,80 i širina oko 6,80 metara. U crkvi je bilo pet oltara. Veliki je oltar bio posvećen sv. Mihovilu i Martinu, a pokrajni Gospi od Karmela, sv. Anti, stari oltar Gospe od Karmela s palom i drugi s palom sv. Mihovila i sv. Jeronima. U početku su oltari bili drveni, a već 1768. godine bili su mramorni. Tada su pokrajni oltari dobili nešto drugačije naslovnike: Gospe od Milosti, Gospe od Karmela, sv. Ante i sv. Frane. Godine 1860. uz crkvu je dograđen lijepi zvonik na dva kata za zvona, sa javnim satom i završnom piramidom. I ova je crkva postala malena pa su 1864. godine s obje strane lađe dodane pobočne kapele s dimenzijama 8 x 3 metra. Istom prigodom uklonjena su dva pobočna oltara, da bi tako crkva dobila na prostoru, što je ujedno izmijenilo njezin izgled. I ova je crkva postala pretijesna za selo koje je tada imalo 769 stanovnika i ona je 1891. godine srušena i već do lipnja 1893. godine podignuta današnja. Radovi na njezinom unutarnjem uređenju su nastavljeni i 15. srpnja 1926. godine bila je posvećena od biskupa Bonefačića. U crkvi su tri nova oltara od kararskog mramora: Veliki, Gospe od Karmela i Svetog Križa, rad Pavla Bilinića iz Splita 1914. i 1915. godine. Godine 1915. postavljene su orgulje, rad češke tvrtke Tuček, koje su za Šestanova župnikovanja 1994. godine temeljito obnovljene od Velimira Kostveca. U crkvi su kipovi: Gospe od Karmela, stari kip od kararskog mramora, Gospe od Srca Isusova s kraja 19. stoljeća, Srca Isusova, rad Tomislava Kukoča, nabavljen prigodom proslave 1000. godišnjice hrvatskog kraljevstva 1925. godine, sv. Roka, tvornički rad, te kipovi sv. Ante i sv. Josipa, rad Dušana Stanojevića, nabavljeni za župnika Sinovčića. U svetištu imponira veliki mramorni oltar s mramornim kipovima sv. Mihovila i sv. Martina. Na oltaru se nalaze još četiri mramorna kipa koji predstavljaju četiri kreposti: vjeru, ufanje, ljubav i pravdu. Na vrhu oltara je kip uskrslog Krista. Godine 1971., za župnikovanja don Mate Kaleba, ispred glavnog oltara postavljen je oltar prema puku. To je prigodom i cijela crkva bila obnovljena. U crkvi se nalazi nekoliko vrijednih slika, među kojima je i slika Marije Magdalene, rad slikara Vlahe Bukovca. Na vrhu pročelja je kip sv. Mihovila. Crkva ima izgled latinskog križa i peterokutnu apsidu. Od stare crkve ostao je zvonik, koji je 1994. godine obnovljen, jer mu je prijetila opasnost urušavanja. Uz suglasnost Državnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Splita, radove je izvela tvrtka Sigma, a trošak su podmirili  vjernici. Nasuprot zvoniku podignuta je krstionica s malom kamenom kupolom. Crkva je sagrađena od bijelog segetskog kamena. Na raščlanjenom pročelju je bogati portal i veliki okrugli prozor iznad kojega je natpis o graditeljima, gradnji i posveti crkve.  Ispred pročelja je lijepo kameno predvorje, s istočne i zapadne strane ograđeno punom kamenom ogradom, a s južne strane kolonadom i otvorenim stepeništem. Crkva je unesena u Registar spomenika kulture 5. kategorije (ambijentalni značaj) pod brojem 562. Godine 1997. nabavljene su nove hrastove klupe, a stare su klupe, na prijedlog nadbiskupa Jurića, poklonjene župi Pakovo Selo. Stara krovna konstrukcija 2001. godine zamijenjena je novom na koju je postavljena nova  kupa kanalica.  

kastel kambelovac sv mihovil lazani2. Crkva Svetog Mihovila u Lažanima je iz starohrvatskog vremena, podignuta u 9. stoljeću na mjestu starokršćanske crkve. Već smo rekli da se lokalitet Lažani prvi put spominje u darovnici kneza Trpimira od 4. ožujka 852. godine. U početku je to bila župna crkva. Prvi put crkva se spominje 1104. godine. Vanjske dimenzije crkve su 7,15 x 4,85 metara. Crkva ima polukružnu plitku apsidu. Zidovi su u unutrašnjosti raščlanjeni lezenama, koje tvore po tri niše na svakoj strani lađe. Pod je popločan rustičnim kamenim pločama među kojima su se našli ulomci starokršćanske crkve. Kroz svoju dugu prošlost crkva je više puta stradavala, ali je uvijek bila obnavljana. Današnji oltar nije originalan. On je ozidan i ožbukan te ispunja cijeli donji dio polukružne apside. Na sredini apside sačuvan je mali originalni prozor. Na oltaru se nalazi kameni kip sv. Mihovila, novija izrada domaćeg klesara Antona Perišina. Crkva je i danas u uporabi. U njoj se govori misa u nedjelju nakon blagdana sv. Marka. Crkva je unesena u Registar spomenika kulture 2. kategorije (republički značaj) pod brojem 563. Godine 1998. župnik Šestan pokrenuo je akciju obnove ove crkve, te je uz pomoć vjernika i Ministarstva kulture crkva posve obnovljena.  

kastel kambelovac sv martin3. Crkva Svetog Martina u Kruševiku prvi put se spominje 1104. godine, uz napomenu da je sagrađena «na kamenitom krugu u Primorju». Nešto je mlađa od crkve Sv. Mihovila u Lažanima, ali i ona potječe iz starohrvatskog vremena. Godine 1495. navodi se kao župna crkva «župe Sv. Martina i Sv. Mihovila u Kruševiku». Oko crkve je bilo starohrvatsko groblje, na kojemu je u 14. i 15. stoljeću bila nekropola stećaka. Za vrijeme turskih provala u 16. stoljeću crkva je više puta bila oštećena, ali je narod uvijek popravljao i obnavljao. Zanimljivo je spomenuti da je teško stradala i od morske pijavice 5. kolovoza 1875. godine, koja je raznijela krov. U njoj se od davnina štovala Gospa, pa je to razlog da se i crkva počela zvati Gospe na Krugu, kako se zove i danas. Crkva je malih dimenzija. Dužina lađe je 6,60, a širina 4,50 metara, dok je mala četvrtasta apsida duga 2 i široka 3,30 metara. U apsidi je oltar na kojemu su kipovi Gospe s Djetetom, te sv. Ivana i Pavla, a u malim zidnim nišama su kipovi sv. Nikole i sv. Ante. Crkvu je oslikao Dunaj Rendić 1927. godine, a obnovljena je za župnikovanja don Ilije Vuletića (1983.-1988.), kada je na krov postavljena betonska ploča i na nju kupa kanalica. Crkva poslije Drugog svjetskog rata služi za grobljansku crkvu.  

kastel kambelovac sv lazar4. Crkva Svetog Lazara sagrađena je usred starog groblja 1858. godine. Ima oblik šesterokuta, te četiri velika prozora na luk i na južnoj strani profilirana vrata. U crkvi je drveni oltar s palom koja prikazuje Lazarovo uskrsnuće. Na vrhu pročelja je preslica za jedno zvono. Crkva je sagrađena od domaćeg kamena s bijelim pragovima. Godine 1997. crkva je zalaganjem župnika Šestana temeljito obnovljena, uz novčanu pomoć župljana i posebice Joška Berketa Damjanova.

 

 

Statistika

2015. godina

 Krštenja 38
 Prvopričesnici 45
 Krizmanici 64
 Ženidbe 12
 Sprovodi 30