Župa sv. Jakova ap. - Dicmo Donjedicmo donje sv jakov

Adresa: Osoje 89, 21232 Dicmo
Telefon: (021) 837-222

 

Župnik: don Vlado Strikić, župnik i dekan

Raspored sv. misa


Nedjeljom
U župnoj crkvi - u 8.00 i u 11.00 sati;
U crkvi sv. Nikole - Sičane - u 9.30 sati.

Radnim danom: u 16.30 odnosno u 18.00 sati.

Povijest

Župa Dicmo prostire se na širokom prostoru kraškog polja kroz koje prolazi glavna prometnica Split – Sinj. Ime Dicmo dolazi od latinske riječi decim, Decimo (deset), koja se upotrebljavala u izrazu «Decimo ab urbe lapide» - Na desetom kamenu od grada, tj. Salone. To bi značilo da je mjesto bilo udaljeno 10 kamenova koji su označavali jednu rimsku milju, koja je imala nešto manje od naša dva kilometra. Od Decimo nastalo je Dicmo  Župu sačinjavaju naselja: Butige, Osoje, Kraj, Prisoje, Sičane, Mojanka, Radinje. U naselju Sušci žive pravoslavni. 

Na području današnje župe nekada su živjeli Iliri od kojih su ostale gomile i utvrde. O rimskoj prisutnosti na ovom prostoru govori samo ime Dicmo, kao i naziv zaselka Mojanka (Mons ianua-brdski prolaz, vrata). Kroz hrvatsko srednjovjekovlje o Dicmu se gotovo ništa ne zna. Za vrijeme turske vladavine stanovništvo nije stradavalo samo od Turaka nego i od svojih sunarodnjaka, hajduka iz primorskih mjesta pod mletačkom upravom, koji su hvatali mladiće i prodavali ih u ropstvo. Poznato je da je 1573. godine Tomi Barkoševiću iz Dicma od trogirske uprave izdana dozvola da može doći u Trogir i otkupiti od Ivana Butirića iz Kaštel Lukšića svoga sina Grubišu. Sigurno to nije bio jedinstven slučaj.  Tijekom druge polovice 17. stoljeća župu su pohađali apostolski misionari, biskupijski svećenici koji su po nalogu Svete Stolice posjećivali krajeve pod turskom vlašću u koje nisu mogli dolaziti splitski nadbiskupi. Poznato je da su u Dicmu u to vrijeme propovijedali apostolski misionari: don Petar Božan, don Nikola Bijanković, don Ivan Borgoforte i don Ivan Antunović.  Poslije oslobođenja od Turaka krajem 17. stoljeća u Dicmu je formirana župa koju su vodili franjevci iz sinjskoga samostana. Da je u Dicmu postojala župa već na početku 18. stoljeća potvrđuje nadbiskup Cupilli u svom izvješću iz 1709. godine u kojem navodi župnu crkvu Svetog Jakova i potanko opisuje njezino stanje. Prema tome netočno se tvrdilo da je župa osnovana tek 1760.  U istom izvješću Cupilli navodi da se u Mojanki vide temelji neke stare građevine koja bi mogla biti neka stara crkva ili kapela. Ako se radi o crkvi, onda je ona postojala prije dolaska Turaka, dakle iz srednjega vijeka.  

U sastavu župe Dicmo Donje bila su još sela Dicmo Gornje (Krušvar) i Koprivno. Krušvar je od Dicma Donjeg odijeljen i postao samostalna župa 1752., a Koprivno 1856. godine. Dicmo Donje do godine 1839. posluživali su franjevci provincije Presvetog otkupitelja, a poslije toga biskupijski svećenici.

Župna kuća nalazi se kod župne crkve. Kuća je jednokatnica sagrađena od klesanog kamena. Godine 1709. župa nije imala župnu kuću, pa je župnik stanovao u turskoj kuli, a 1718. godine navodi se da župnik stanuje u turskoj zgradi, koju je mletačka uprava dodijelila za stan župniku. U istoj trošnoj zgradi župnik je stanovao i 1832. godine. 

Matične knjige R od 1825- do 1856; V od 1825. do 1857.; U od 1825. do 1850, nalaze se u DAZ. Knjige R od 1856. do 1870. i U od 1850. do 1869. nalaze se u DAS. Nepotpuna godišta parica od 1820. do 1940. nalaze se u NAS.

U župu su 1949. godine došle sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, koje su vodile župnikovo domaćinstvo, pomagale u katehizaciji i vodile crkveno pjevanje. Sestre su stanovale u župnoj kući do 1975. godine, kada im je župa za župnikovanja don Branimira Markića sagradila jednokatnu kuću kod župne kuće i crkve.

Župa je 1938. godine imala 2.890 duša, a 2001. godine bilo ih je 2.015.

Crkve

dicmo donje sv jakov1. Župna crkva Svetog Jakova Apostola sagrađena je za župnikovanja don Bartula Ganze 1934. godine i pomoćnika don Klementa Tadina, voditelja radova. Sagrađena je od klesanog kamena na tri lađe u neoromaničkom stilu, ali s neobičnim i impozantnim zvonikom na pročelju. Za župnikovanja don Ivana Dragušice godine 1994. zvonik je nadograđen za 4,26 metara, a križ na zvoniku visok je 1,80 metara. Tom su prigodom u zvonik postavljena nova četiri zvona salivena u Insbrucku u tvrtki Grassmayer ukupne težine 1650 kg. Crkva je moderna i impozantna građevina, koju je projektirao mladi arhitekt pariške škole Emilio Cicilijani, duga je 35 i široka 17 metara. Glavni oltar je u polukružnoj apsidi na kojemu su kipovi sv. Jakova i sv. Ane. Iza oltara su dvije sakristije. Crkvene lađe odijeljene su stupovima i lukovima. U pokrajnim lađama nalaze se oltari Srca Isusova i sv. Ane na kojima su kipovi njihovih naslovnika.  Crkva je popravljana 1969. za župnika don Branka Markića, 1984. za župnika don Ante Balića, te za župnikovanja don Ivana Dragušice (1993.-1999.). Ispred starog glavnog oltara postavljen je oltar prema puku, a na koru iznad glavnih vrata 1998. godine postavljene su nove Hefferove orgulje, nabavljene prilozima vjernika. Crkva Svetog Jakova dominira Dicmanjskim poljem i impozantno djeluje na prolaznika. Godine 1996. uz crkvu je podignuta špilja Gospe Lurdske, posvećena svim župljanima koji su nastradali u Domovinskom ratu.  Godine 2003. na crkvu je postavljen novi krov pod vodstvom župnika don Vlade Strikića.

Stara župna crkva Svetog Jakova nalazila se na groblju. Nepoznata je godina njezine gradnje. Nju opširno opisuje nadbiskup Stjepan Cupilli u izvješću iz 1709. godine, kada je obavio vizitaciju župe. Ta je crkva imala tri oltara. Dva pokrajna oltara bila su posvećena sv. Jurju i sv. Lovri. Crkvena lađa bila je duga 26, a apsida 9 lakata, a širina lađe iznosila je 10, a apside 8 lakata. Iza oltara bila je sakristija. Bila je pokrivena kamenim pločama. Crkvu su zapalili Turci na blagdan sv. Jakova 1715. godine, kako to navodi nadbiskup Cupilli u izvješću iz 1718. godine. Crkva je poslije popravljena i služila je za župnu crkvu do izgradnje nove 1934. godine. 

dicmo donje sv josip2. Kapela Svetog Josipa nalazi se na groblju i služi kao grobljanska kapela nakon što je 1934. godine sagrađena nova župna crkva. Napravljena je tako da se prezidao dio stare župne crkve, koja se na tom mjestu nalazila. Duga je 12 i široka 6 metara. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za jedno zvono. Sagrađena je od klesanog kamena, a okviri na vratima i prozorim a saliveni su od betona.

dicmo donje sicani sv nikola tavelic3. Crkva Svetog Nikole Tavelića nalazi se u Sičanima. Betonska je to i vrlo jednostavna građevina, građena od 1971. do 1976. godine, za župnikovanja don Branka Markića. Duga je 15 i široka 8 metara. Zvonik je dovršen za župnika don Ivana Dragušice.

dicmo donje prisoje gospa od zdravlja4. Kapela Gospe od Zdravlja nalazi se u Prisoju. Sagrađena je 1730. godine od nepravilno klesanog kamena. Zvonik na preslicu za tri zvona iznad pročelja kasnije je sagrađen. U četvrtastoj apsidi je kameni oltar s Gospinim kipom. U zidnoj niši nalazi se kip sv. Ante Padovanskoga. Duga je 12 i široka 7 metara.

dicmo donje osoje sv klement5. Kapela Svetog Klementa, pape i mučenika, nalazi se u Osoju. Sagrađena je 1882. godine za župnikovanja don Lovre Milavića. Iznad pročelja je zvonik na prerslicu za jedno zvono. Duga je 5,5 i široka 4 metra. U kapeli je slioka sv. Klementa, pape. Crkveni prostor ograđen je suhozidom. Kapela je obnovljena za župnika don Vlade Strikića 2003. godine.

dicmo donje radinj sv ivan krstitelj6. Kapela Svetog Ivana Krstitelja nalazi se u Radinju. Sagrađena je 1875. godine od klesanog četvrtastog kamena. Poviše vrata je prozorčić u obliku četverolisne djeteline. Sa strane vrata nalaze se dva prozorčića. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za jedno zvono. U novije je vrijeme na krov postavljena betonska ploča. Prostor oko kapelice ograđen je suhozidom. Duga je 8 i široka 4 metra.

 

 

Statistika

2015. godina

 Krštenja 24
 Prvopričesnici 30
 Krizmanici 29
 Ženidbe 7
 Sprovodi 36