Neretvanski dekanat
Popis župa
| Bagalović | Komin | Opuzen | Rogotin |
| Borovci | Metković - sv. Ilija | Otrić-Struge | Slivno-Ravno |
| Desne | Metković - sv. Nikola | Plina | Vid |
| Dobranje-Bijeli Vir | Nova Sela n/N | Ploče | Vidonje |
O dekanatu
Neretvanski dekanat obuhvaća župe s desne i lijeve strane rijeke Neretve. Pod tim je imenom dekanat osnovan 1834. godine i poslije toga nije mijenjao ime. I granice dekanata uglavnom su ostale iste. Jedino je godine 1954., prigodom osnivanja Biokovskog dekanata, župa Pasičina-Staševica priključena novoosnovanom dekanatu.
Sjedište dekanata u početku je bilo u Opuzenu, a poslije 1855. godine u Metkoviću. Od 1969. godine ponovno je sjedište dekanata u Opuzenu, a danas je u Dobranjama-Bijelom Viru.
Do završetka Drugog svjetskog rata dekanat je bio razdijeljen na tri vicedekanata sa sjedištima u Metkoviću, Opuzenu i Borovcima.
Na području dekanata tri su grada: Metković, Opuzen i Ploče. Dekanat pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji sa sjedištem u Dubrovniku. U dekanatu je 16. župa, koje navodimo abecednim redom: Bagalović, Borovci, Desne, Dobranje-Bijeli Vir, Komin, Metković-Sv. Ilija, Metković-Sv. Nikola, Nova Sela, Opuzen, Otrić-Struge, Plina-Stablina, Ploče, Rogotin, Slivno Ravno, Vid i Vidonje.
Župama upravljaju svjetovni i redovnički svećenici franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Župnici franjevci su na župama: Metković-sv. Ilija i Plina-Stablina. U svim ostalim župama župnici su svjetovni svećenici.
Područje dekanata bilo je naseljeno od prapovijesti do danas. Prvi stanovnici ovoga kraja bili su Iliri, a već u 6. stoljeću prije Krista pojavljuju se Grci, koji imaju svoju luku i trgovište u Naroni. Za vrijeme rimske vladavine u ovim stranama najveći je uspon doživjela stara Narona, o čemu govore mnogi spomenici, pronađeni na njezinom području. O ranoj nazočnosti kršćanstva u Naroni govore novootkriveni ostaci crkava iz 5. i 6. stoljeća. Na ostacima stare Narone nastalo je već u ranom srednjem vijeku hrvatsko naselje, koje je postojalo kroz cijeli srednji vijek, te se u 18. stoljeću na njegovim ostacima počeo razvijati današnji Vid. O nazočnosti kršćanstva prije dolaska Hrvata u neretvansku dolinu govore i ostaci bazilike u Sladincu kod Ploča.
Župe na lijevoj obali Neretve do godine 1705. pripadale su trebinjskoj biskupiji. Sveta Stolica je 3. ožujka 1705. godine, zauzimanjem makarskog biskupa Nikole Bijankovića, donijela konačno rješenje za to područje u crkvenom pogledu, tako da je ono pripalo makarskoj biskupiji, odnosno današnjem neretvanskom dekanatu. To je stanje ostalo nepromijenjeno sve do danas.
