Raspored sv. misa

ZIMSKI RASPORED (od 1. listopada do 15. lipnja)

Nedjeljom u 10.00 i u 18.00 sati.

Radnim danom svete su mise u 18.00 sati.
U došašću i božićnom vremenu u 8.00 sati.

LJETNI RASPORED (od 15. lipnja do 1. listopada)

Nedjeljom u 8.00 i u 19.00 sati
Radnim danom svete su mise u 8.00 sati.

Povijest

Područje župe Opuzen bilo je naseljeno u prapovijesnom razdoblju od ilirskih stočara i gusara. Kasnije su im se pridružili grčki doseljenici, koji su na ušću rijeke Neretve vjerojatno imali manju naseobinu preko koje su uspostavili trgovačke veze s ilirskim stanovništvom po neretvanskim brdima. U 1. stoljeću prije Krista dolaze Rimljani od kojih su na otoku Posrednici pronađeni ostaci njihove kulture. U srednjem vijeku ovo je područje imalo veliko vojno i trgovačko značenje radi trgovine s unutrašnjošću.  Na mjestu današnjeg Opuzena postojala je srednjovjekovna utvrda Koš, koju je podigao hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin oko 1463. godine radi obrane od Turaka. Nakon što je 1471. godine u turske ruke pao Počitelj, njegova se posada preselila u Koš i tu se zadržala do turskog zauzeća oko 1500. godine.  

Nedaleko Opuzena, iznad današnjeg sela Podgradine, nalazila se još starija srednjovjekovna utvrda, zvana Brštanik. Nju je podigao bosanski kralj Tvrtko I., vjerojatno 1383. godine. Ispod ove tvrđave nastalo je selo Podgradina, koja je dobila ime po svom položaju, tj. ispod grada ili gradine. Utvrdu su obnovili Mlečani 1686. godine radi obrane Opuzena. Ponovno je obnovila austrijska vlast za vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Za vrijeme regulacije rijeke Neretve u njoj su stanovali radnici, a kraće vrijeme u njoj je bila i bolnica (1884.-1888.). Za vrijeme Prvog svjetskog rata u njoj je bila smještena manja vojna  posada, dok konačno 1938. godine nije bila zapaljena i od nje ostale današnje ruševine.

Uza sve to na području Opuzena nije se razvilo neko veće naselje sve do 1716. godine, kada su Mlečani odlučili napustiti Gabelu te se s vojskom i narodom preselili na otok Posrednicu i tu podigli novu utvrdu, koju su nazvali po talijanskom Forte Opus, što u hrvatskom prijevodu znači Utvrda Opuzen. Prema tome nije današnji Opuzen dobio ime po utvrdi Forte Opus, nego utvrda po Opuzenu. Oko toga pitanja ne bi trebalo biti nikakve dvojbe. Naime, dubrovački povjesničar Jakov Lukarević (Luccari) spominje utvrdu Koš (Koso), koju on naziva fortezza Koso ovvero Opusena (Utvrda Koso ili Opusena). Kada znamo da je Lukarević živio od 1551. do 1615 godine, dakle, znatno prije nego što su Mlečani podigli svoju utvrdu Forte Opus, tada je posve jasan zaključak da su po starom nazivu lokaliteta Opusena (Opuzen) dobili ime i mletačka utvrda i novo naselje Opuzen. 

Opuzen je, dakle, naseljen 1716. godine novim stanovništvom, koje je doselilo iz Gabele i drugih mjesta,  o čemu govori staro Stanje duša iz 1733. godine. Poslije napuštanja Gabele Opuzen je postao upravno i vojno središte neretvanske doline. Godine 1807. u Opuzenu je uspostavljena općina, a 1820. godine Opuzen je bio proglašen kotarskim središtem za cijelu Neretvu, tj. za tadašnje dvije općine Opuzen i Metković. Godine 1854. sjedište kotara premješteno je u Metković.

Župa je u Opuzenu ustanovljena već 1716. godine. Pod župu je spadalo ne samo civilno stanovništvo nego i vojna posada u opuzenskoj tvrđavi. Vojni kapelan ujedno je bio i župnik novoosnovane župe. Župničku službu vršio je jedan od franjevaca iz samostana u Zaostrogu. Iste godine u naselju je podignuta mala i neugledna župna crkva, koju su doseljenici posvetili sv. Stjepanu i tako prenijeli njegovo štovanje iz Gabele u svoje novo obitavalište u Opuzenu. Pod župu je u početku spadao Komin i Rogotin. Sve do 1855. godine opuzenski je župnik bio i dekan neretvanskog dekanata.  

Današnja župna kuća podignuta je nakon potresa 1962. godine, za vrijeme župnikovanja don Petra Kovačića. Dotadašnja stara kuća na kat, sagrađena 1890. godine, već je sljedeće godine bila popravljena i preknjižena na vlasništvo družbe Služavki Malog Isusa, koje su 1963. godine u njoj otvorile svoj samostan pod nazivom Navještenja Marijina. Godine 1973. sestre su uz staru kuću dogradile novi dio i u prizemlju otvorile dječji vrtić. Od početka sestre pomažu u župnom pastoralu, vode crkveno pjevanje, katehiziraju i vrše sakristansku službu. U kući sestre imaju svoju kapelicu.

Treba spomenuti da su i prije Služavki Malog Isusa u Opuzenu boravile sestre Kćeri Milosrđa III. samostanskog reda sv. Frane iz Blata na Korčuli, koje su vrlo uspješno djelovale od 1925. do 1939. godine. Njih su zamijenile Školske sestre franjevke iz Mostara, koje su došle 1940. godine i zadržale se nešto više od godinu dana i radi ratnih neprilika napustile su mjesto.  

Matične knjige R od 1825. do 1861., dva sveska; V od 1825. do 1857.; U od 1825. do 1861., dva sveska, nalaze se u DAZ. Knjige R od 1861. do 1945., pet svezaka; V od 1858. do 1949., dva sveska, i U od 1861. do 1947., nalaze se u MJU Opuzen.  Stanje duša iz 1733. godine nalazi se u NAS. Objavio ga je don Joisp Bebić u navedenoj knjizi Župa Opuzen. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1818. do 1931. nalaze se u NAS. Knjige R od 1816. do 1831., V od 1816. do 1831. i U od 1818. do 1831. nalaze se u ŽU.

Župa je 1938. godine imala 1.650 stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 3.033.

Crkve

1. Župna crkva Svetog Stjepana sagrađena je 1883. godine na mjestu manje crkve, podignute 1716. godine u čast sv. Stjepana, prvomučenika. Današnja župna crkva bila je blagoslovljena 1884. godine i od tada se u njoj počelo obavljati bogoslužje. Uređenje crkve potrajalo je još nekoliko godina i 13. lipnja 1897. bila je posvećena od biskupa Nakića. Crkva je sagrađena novcem dobivenim od Vjerozakonske zaklade u Zadru i doprinosom župljana. Tlocrt ima oblik latinskog križa, podignuta je od bijelog kamena. Unutrašnjost ima elemente baroknog stila i bogato je opremljena mramornim oltarima. Na začelju crkve je zvonik, visok 30 metara, koji daje pečat cijelom mjestu. Tijekom vremena unutrašnjost crkve doživjela je neke izmjene, koje se prije svega odnose na svetište i pjevački kor. Godine 1972. svetište je uređeno prema smjernicama II. vatikanskog koncila. Ispred glavnog oltara postavljen je oltar prema puku, uklonjena je dotadašnja oltarna pregrada, koja je djelomično iskorištena za postolje oltarne menze, a djelomično za ambon i krstionicu. Za župnikovanja don Ante Klarića 1966. godine uklonjen je dotadašnji drveni kor i sagrađen betonski, na koji su 1969. godine postavljene orgulje, rad majstora Jenka iz Ljubljane.

Glavni oltar je od kararskog mramora, a izradio ga je 1894. godine majstor Bilinić iz Splita, prema nacrtu splitskog arhitekta Emila Vecchiettja. Sa strana oltara nalaze se mramorni kipovi sv. Stjepana i sv. Roka. U desnom kraku križa je Gospin oltar, podignut 1932. godine na mjestu drvenog baroknog oltara. Oltar su izradili Ante Jurjević i Ante Dujmović iz Splita. Na oltaru je Gospina slika iz 18. stoljeća, koja se od naroda mnogo štuje, a rad je nepoznatog slikara. Nasuprot Gospinom oltaru, u drugom kraku križa je oltar sv. Ante, koji je izradio Pavao Bilinić iz Splita 1894. godine. Svetište je pregrađeno i u njegovom stražnjem dijelu je sakristija.

U crkvi se nalazi nekoliko kipova. Kip sv. Terezije od Djeteta Isusa nabavljen je 1931., kip Srca Isusova i Srca Marijina 1935., a kip sv. Stjepana 1980. godine, rad ak. kipara Viktora Konjediča iz Kranja. Na zidu u svetištu crkve nalazi se velika slika na platnu koja prikazuje kamenovanje sv. Stjepana, rad talijanskog slikara Filipa Naldija 1752. godine. Dužina crkve iznosi 25, širina lađe 8, a u rasponu krakova križa 15 metara. Crkva je duga 25 i široka 8 metara. 

2. Crkva Svetog Roka nalazi se na groblju, jugozapadno od srednjovjekovne utvrde Brštanik. Crkva je sagrađena u drugoj polovici 18. stoljeća, svakako prije 1796. godine. Oko crkve je groblje. Godine 1893. crkva je bila produžena za 4 metra i u visinu podignuta za 2 metra, pa je sadašnja njezina dužina 12,40, širina 5,74  i visina 5 metara. Preslicu za tri zvona na vrhu pročelja, kameni okrugli okvir rozete i pragove za vrata i prozore isklesao je Petar Juričević iz Korčule. Istom je prigodom nabavljen kip sv. Roka iz Tirola i poviše vrata na pročelju postavljena ploča s natpisom, koji govori da je trudom župljana i župnika crkva i pokopište obnovljeno i popravljeno 1893. godine. U crkvi su dvije slike na platnu koje prikazuju Srce Isusovo i Srce Marijino, a izradio ih je G. B. Filippi iz Verone 1855. godine. Godine 1972., za župnika Bebića, preuređeno je svetište i  postavljen oltar prema puku, a slika sa starog oltara s likovima Bezgrešnog Začeća, sv. Roka i sv. Ivana Krstitelja postavljena je na zid iza oltara. U crkvi je bio drveni kor, koji je župnik Klarić 1967. uklonio i postavio betonski.

3. Usputne kapelice nalaze se na više mjesta na području župe. U Podgradini iznad Salacanovih kuća je kapelica Gospe od zdravlja. Sagradila je obitelj Salacan poslije Prvog svjetskog rata. Obitelj Mataga sagradila je kapelicu Srca Isusova 1936. godine južno od tvrđave Brštanik. Godine 1971. Marija ud. Šešelj podigla je kapelicu Srca Isusova u Lađištu iznad glavne ceste. Na više kuća u Opuzenu i u Podgradini nalaze se zidne kapelice sa slikama svojih naslovnika. Godine 1996. na obali Male Neretve podignut je novi kameni križ, na mjestu odakle je 1963. bio maknut, prigodom proširenja ulice. Stari križ nalazi se u dvorištu župne kuće.

Statistika

2015. godina

Krštenja	38
Prvopričesnici	30
Krizmanici	23
Ženidbe	12
Sprovodi	27

Lokacija