Božićne poruke

ËťViše puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u SinuËť(Heb 1, 1).
Po Riječi, koja bijaše u početku i koja je Bog (usp. Iv 1, 1) progovori i za ove naše dane.
Braćo i sestre, Bog čovjekom posta! On, Stvoritelj, uđe u našu stvarnost. On, Gospodar povijesti uđe u našu povijest. Prihvati naše lice!
Svojim licem želi osvjetliti našu tamu. Svojim srcem želi unijeti toplinu u našu stvarnost. "Riječ tijelom postade i nastani se među nama" (Iv 1, 14)

Svjetlo nade

Doista, Bog se nastani među nama i čovjekom posta u tami naše noći te čovječanstvo nije beznadno i prepušteno samo sebi. Slaveći Radosnu Vijest Božića, mi vjerujemo i znamo, da je događaj Božjeg dolaska u naš život i povijest, snažan i nosiv temelj nade novoga života i suživota. U betlehemskome svjetlu otvara se i gradi naša budućnost solidarnosti s bližnjima i zajedništva s Bogom. O radosnoj nadi, o svjetlu betlehemskog Djeteta i njegovu značenju za ljudski rod, progovara nam starozavjetni prorok u liturgiji božićnoga bdjenja: "Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja... Jer Dijete nam se rodilo, Sina dobismo." (Iz 9,1). I evanđelisti izvješćuju da se Isusovo rođenje dogodilo u noći, što osim, što se radi o povijesnoj stvarnosti, ima i svoje duboko simboličko značenje.

Isus se rađa u noći čovječanstva, u vrijeme krize svjetla na svijetu, ali On joj ne podliježe, nego je rasvjetljuje. "I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze" (Iv 1, 5). A noć čovječanstva, noć je nepoznavanja i neprihvaćanja Boga, što neminovno vodi i u krizu društva, ekonomsku i financijsku; krizu obitelji, moralnu i duhovnu; krizu osobe ugroženoga dostojanstva i smisla. Bog iz ljubavi radi nas i našega spasenja posta čovjekom u betlehemskoj noći. Rađa se u vremenu u kojem bogataši nemaju sluha za siromašnu i ugroženu obitelj, koja se mora sama mučiti i snalaziti na periferiji društva, u štali. Krist se rađa u izazovnome vremenu u kojemu vlasnici medija nemaju vremena ni prostora za Njega prisutna u malenima i ugroženima jer na svojoj sjednici okupljeni oko Heroda pokazuju da im On nije predmet pozornosti i pažnje.

Promatrajući, u svjetlu vjere, i ovo današnje krizno stanje koje uzima maha u svijetu i kod nas, vidimo da uzrok te krize može biti samo tama koja nastaje odbijanjem i gašenjem božanskoga svjetla u srcu i u savjesti kao i u širokim razmjerima suvremene svijesti i kulture. To se događa svaki put kad se vodimo isključivo svojim ograničenim svjetlom interesa, pohlepa i požuda pri čemu ne žrtvujemo samo druge već i sami izgorimo. Posljedica toga je naša svakodnevnica obilježena tminom koja se očituje u općim pojavama kao što je nemoral, nered, nasilje, ubojstva, krađe i kriminal. Nije li sve to glasno upozorenje da se ne može i ne smije tražiti spas u egoizmu i zaštita u bijegu od stvarnosti, te se ponašati kao da se te pojave ne tiču našega poziva, svjedočenja i osobne odgovornosti u društvu. Naprotiv, moramo sebi trajno posvješćivati kako tama i svijetlo u svijetu ovise o svakom pojedincu, te tako i o nama. Ako se zatvorimo sjaju Božjeg svjetla navlačimo veću tamu na svoju sredinu jer ne dopuštamo izvoru Svjetla da osvjetljuje nas, naše odnose i budućnost svijeta.

Uza sve to, onda kao i u ove naše dane, Božić ne izbjegava našu tamu i krizu. Bog se rađa, postaje čovjekom, iako zna koja je cijena Njegova čovjekoljublja. Rađa se u srcima i savjestima, u smjelosti i odgovornosti tolikih svjedoka Božića u našem društvu i širom svijeta. Preko svih njih, njihova srca i lica, osvjetljava tamu beznađa, preko njihove solidarnosti i vjernosti, čovjekoljublja i Bogoljublja. Betlehemsko dijete svojim rođenjem i odrastanjem ne prestaje nam svjedočiti jednu veliku istinu, a to je da svaka kriza i svaka tama ima svoj korijen u nepoznavanju i odbacivanju Boga ljubavi. Posljedica je toga ignoriranje i ne prihvaćanje čovjeka – svoga bližnjega. Svojim rođenjem želi nam što uvjerljivije posvjedočiti tu istinu. Dolazi k nama, u naše dane, da pokaže svima nama, svojoj braći i sestrama, da tama nije naše iskonsko ozračje, da ona ne smije biti veo pod kojim se možemo prikriti čineći zlo sebi i drugima. Želi nas ohrabriti i reći da tame nema tamo gdje čovjek dopušta da mu u srcu svijetli Božje svjetlo. Svjetlo betlehemskog Djeteta, počevši od onoga bljeska u noći, jasna je poruka svima nama da se po vlasti tame i grijeha ne možemo ostvariti i usrećiti. Svoju sreću i ostvarenje doživljavamo kada dopustimo da nas svjetlo Božje ljubavi zahvati i vodi putovima ovoga svijeta.

Božićno svjetlo ni danas se ne miri s tamom koja ispunja svijet i nadvija se nad čovjeka. Ono želi razbiti tamu našega neznanja i nepoznavanja Boga, da bismo onda upoznali u punini i tko smo mi, tko je čovjek. A to se može spoznati samo u svjetlu njegova rođenja. On, očovječena Riječ Božja, pokazuje nam da svoj smisao i puninu možemo otkriti jedino u svjetlu njegove istine o čovjeku. Zato Božić nije samo blagdan objave istine o Bogu, već i one o čovjeku. On je svjetlo istinsko koje obasjava svakog čovjeka, u njegovoj svjetlosti mi svjetlost vidimo (usp. Iv 1, 9).

Napredak čovječanstva

Polazeći od Božićnog otajstva, konačnoga i bliskoga govora Boga Oca nama u Sinu i prosvijetljeni njegovim rođenjem, pozvani smo ići naprijed, tražiti i graditi boljitak društva i svijeta. Otac nebeski se veseli našemu napretku, ali napretku koji nije samo tehnološki i tehnički, već autentično ljudski. U tom svjetlu rođenje Sina Božjega predstavlja jedini pravi boljitak, jer u božićnom Djetetu se dogodilo ostvarenje čovjeka koji je potpuno bio sjedinjen s Bogom, te je u Bogu i po Bogu proslavio ljudskost obogativši je darom svoje milosti. Pobožanstvenje čovjeka je jedini stvarni napredak koji nadilazi i uključuje sva druga, radi kojega se o Božiću treba veseliti i kojemu trebamo težiti. Bog nam po svome Sinu daje mogućnost da zaživimo božanskim životom.

Dolazak Sina Božjega na svijet predstavlja, doista, pravi iskorak koji stavlja u krizu stari svijet i staroga čovjeka, da bi ga obnovio i preporodio uspostavivši potom novoga, stvorena na Njegovu sliku. Njegovim dolaskom na svijet započinje ostvarenje vezano uz rast u ljudskosti, ostvarenje koje se događa u zajedništvu i ljubavi s Bogom, nakon čega čovjek nije više zarobljen promjenjivim krizama.

Betlehemsko Dijete koje nas uči ljubavi i spoznaji Boga pravi je i jedini revolucionarni iskorak čovječanstva, jer je s Njime čovječanstvo ostvarilo svoje božanske težnje, prema čemu teži svaki čovjek u dubini svoje duše. A da s betlehemskim Djetetom imamo ostvarenje bogolikosti, jedina je novost i istinski napredak koji bi nas trebao doista veseliti i od kojeg bismo trebali živjeti.

Božić je, braćo i sestre, pravi odgovor na krizu čovječanstva. Božić je naše jedino bogatstvo, trajna i najveća investicija u povijesti svijeta: investicija Božje ljubavi, koja radi nas ljudi i radi našega napretka i spasenja čovjekom posta. Čovjekom posta da bismo mi živeći i gradeći u svijetu humano društvo, zajedništvo i suživot doživjeli radost ostvarenja božanskoga zajedništva s Ocem, Sinom i Duhom Svetim. U božićnom svjetlu pruža nam se izlaz iz krize ljudskosti i otvara cjelovit rast, osobni i obiteljski, naroda i svijeta. Zato, u ove naše dane, dopustimo betlehemskome svjetlu da nas osvijetli kako bismo iz naših osobnih i društvenih kriza, pa iz sadašnje ekonomske, izišli preporođeni i solidarni, obnovljeni i obraćeni, usmjereni na ono bitno, otvoreni Bogu i bližnjemu.

Dakako, nikakva kriza, ni noć, ni štala nije mogla spriječiti rođenje Bogočovjeka. Nikakva kriza, pa ni gospodarska, ne bi smjela biti zapreka rođenju novog čovjeka i ostvarenju pravednoga i solidarnoga društva. Što smo više osobe na sliku betlehemskog Djeteta, to ćemo prije, obasjani Njegovim svjetlom, izići iz krize ljudskosti i stvoriti uvjete zdravoga napretka društva i svijeta.

Poštovani vjernici i ljudi dobre volje! Dopustimo da nas prosvijetli betlehemsko svijetlo, da uđe u naše odnose i domove, u naše obitelji i društvo, jer je u svjetlu betlehemskog Djeteta utemeljena naša stvarnost i planirana naša budućnost.

Betlehemsko Dijete, stoga, dobro nam došlo u Betlehem naših dana! Rasvijetli naše lažno bogatstvo i obogati nas u našemu siromaštvu. Obdari nas trajnim i pravim bogatstvom svjetla vjere prema Bogu i djelotvorne ljubavi prema čovjeku. Božansko Dijete, daj da po Tebi naši dani prijeđu u vječnost, a da naše zemaljsko društvo uđe u odnose božanskog zajedništva.

Majko Marijo, koja si rođenjem Betlehemskog svjetla postala izvor boljega svijeta, uvedi nas u radost Božićnoga Otajstva! Prati nas da bismo pod tvojim okriljem živjeli ovu jedinu novost i jedini napredak kroz zauzetu odgovornost za boljitak svakoga čovjeka, naroda i svijeta. Kroz vrata i put Betlehemskog svjetla, daj nam stići k punini života u vječnome blaženstvu.

Braćo i sestre, vama i svima vašima želim sretan Božić te betlehemskim svjetlom obasjanu i blagoslovljenu Novu 2009. godinu!

Vaš nadbiskup,
mons. Marin Barišić