Poruke za početak školske i vjeronaučne godine

Dragi roditelji, poštovani ravnatelji škola, učitelji, nastavnici i odgojitelji, braćo i sestre vjeroučitelji, draga djeco i mladi!

Bliži se još jedno vaše zajedničko druženje. Ljetni odmor ide svom kraju, a započinje nova školska godina sa svim svojim obilježjima, radnim i napornim, ali i lijepim i korisnim. Svaki novi početak donosi nove nepoznanice, neizvjesnost i iščekivanje. Donosi i blagoslov novih poznanstava i prijateljstava, kao i bogatstvo novih spoznaja i rasta. Zato, odmah na početku koristim prigodu da vas prijateljski pozdravim i poželim uspješan i blagoslovljen početak nove školske godine.

Draga mladeži, nije teško zamisliti kako se pred kraj ljetnih praznika možete osjećati kad znate da se za koji dan vaš životni ritam ponovno mijenja. Iz opuštenosti i bezbrižnosti, iz igre i neobveznog druženja ulazite u školske obveze koje zahtijevaju disciplinu i napor, učenje i rad. Ovakav zaokret koji put nije baš ugodan, posebno ako ljude koji vas u školi očekuju doživljavate kao one koji vas uvijek na nešto prisiljavaju, koji su strogi i slabo vas razumiju, a školu povezujete samo s obvezom i odricanjem, radom i naporom. No, je li škola zaista takva? Smije li ona biti takvo ozračje? Ona to nije i ne smije biti. Pa zar se nakon obitelji ne provede najviše vremena u školi? Škola je vaš drugi dom, a ljudi koji se tamo nalaze vaša šira obitelj. Vi ste učenici međusobno prijatelji, braća i sestre, a vaši nastavnici na svoj način drugi roditelji i odgojitelji.

Škola nije samo mjesto gdje morate ići, nego ozračje gdje trebate biti. Kao što iz obitelji izrasta vaš korijen koji definira stablo u koje ćete se s vremenom razviti, isto tako iz škole dolazi mnogo toga što oplemenjuje i usmjerava vaš rast. Škola dograđuje vrijednosti. Ona vas obrazuje i odgaja. Uči vas zajedništvu i dijalogu, pokazuje vrijednost sebedarja i poštivanja drugoga, ukazuje na važnost spoznaje i osobne izgradnje. Njena je uloga da vas učini dobrim stručnjacima, ali isto tako da vas nauči pravim vrijednostima: "Ona snagom svoje misije neumorno ide za tim da izgrađuje intelektualne sposobnosti, razvija pravilno rasuđivanje, uvodi u kulturnu baštinu koja je primljena od prošlih generacija, razvija smisao za vrjednote i sprema za profesionalni život" (GE 5). Kada škola ispunjava ovu svoju zadaću ona zaista postaje izvorom na koji ćete rado doći. Rado spominjem posebnu zadaću vjeronauka koji vam, unutar školskog sustava, približava ljudske i kršćanske vrijednosti. Nemojte se stidjeti onoga tko ste i što ste.

Cijenjeni ravnatelji, odgojitelji, učitelji i vjeroučitelji, vi ste pozvani da našu djecu i mlade vodite i usmjeravate. Vi ste njihov putokaz u život, ali ne samo putokaz. Pozvani ste biti ne samo stručnjaci svoga predmeta, nego svjedoci općeljudskih i kršćanskih vrjednota, osobito danas kada naše mlade puno više uvjerava primjer nego sama struka i riječ. Na vama je velika odgovornost da svu bremenitost ovog časnog, nažalost ponekad podcijenjenog zvanja, iznesete na svojim plećima. Nitko vam ne može i nema pravo omalovažiti tu plemenitu čast i zadaću. Znam da je posao koji radite veliki izazov, da često iziskuje nadljudske napore i traži ogromno strpljenje. No, isto tako znam da ćete na svom putu ustrajati i da vam za to ne treba poseban motiv jer ga pronalazite u vašoj ljubavi i predanosti mladom naraštaju. Pomažući im rasti i vi rastete s njima. Vaše plemenito zvanje zahtijeva posebne kvalitete duha i srca, spremnost za ustrajno usavršavanje i obnovu te kvalitetnu i brižnu pripremu. Zaista je iznimna čast ali i velika odgovornost prihvatiti ovakvu službu i biti u odgoju prvi uz roditelje.

Dragi roditelji, vi najbolje znate kolika je uloga obitelji u odgoju i rastu vaše djece. Obitelj je na tom području nezamjenjiva jer u čovjeka usađuje temeljne vrijednosti. Ako obiteljski odgoj zakaže mladi će čovjek vrlo brzo osjetiti pogubne posljedice. I ne samo on, nego i njegova obitelj, škola i šira društvena zajednica. Ne smijemo zaboraviti da je obitelj najvažniji odgojni subjekt. Zato, oče i majko, uvijek imajte na umu da djeca ipak najviše drže do vašeg mišljenja i ponašanja.

Duboko sam svjestan, poštovani roditelji, ravnatelji, nastavnici i odgojitelji izazova pred kojim se nalazite: kako mladima pokazati put i biti s njima na istom putu? Mnogi su upregli sve svoje snage da mlade odvuku u drugom smjeru. Vi se morate nositi s nerijetko pogubnim utjecajima medija i lošeg društva, s čudnim pojavama koje se nameću mladim ljudima na putu njihova razvoja, a koje često ni oni ni mi ne uspijevamo na vrijeme uočiti i do kraja razumijeti. Shvaćam da ponekad pomislite kako dalje ne ide i kako vašu ulogu mora iznijeti netko drugi. Nemojte dopustiti da prevlada takvo razmišljanje. Moramo raditi svi zajedno da bi mladi mogli ustrajati na putu dobra.

Na kraju, ponesen mišlju da je danas postavljena temeljna zadaća pred sve nas: kako odgojiti zrele i odgovorne osobe koje će moći slobodno donositi odluke izabirući ono što je vrijedno i ispravno, s biblijskim riječima upućujem svima poticaj i ohrabrenje: "Tko je mudar i razborit, neka kreposnim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti" (Jak 3,13). Neka vas i kroz ovu školsku i odgojnu godinu prati blagoslov i milost Duha Svetoga, da bi vaš rad i zalaganje urodili obilnim plodovima. U tom duhu, na sve, zazivam obilje Božjeg blagoslova.

U Splitu, 1. rujna 2008.

Vaš nadbiskup:
Mons. Marin Barišić