Blagdan Male Gospe

Radosno svetkujemo rođenje Blažene Marije Djevice: iz nje se rodilo Sunce pravde, Krist, Bog naš.

1. Braćo i sestre! Novi Zavjet govori o čovjeku imenom Nikodem, uglednom Židovu. On dođe Isusu obnoć. I dani su za njega bili tama. Tražio je svjetlo koje će ga izvući iz tame sumnji, te dati odgovor i smisao života. U susretu s Isusom, u tišini noćnog razgovora koji je svakako duboko i široko zadirao do srca, duše, savjesti, osjetio je svjetlo koje ga izvodi iz tame noći. No, osjetio je i svoje poteškoće i ograničenja. Zato i pita: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?" (Iv 3, 4), Isus mu odgovori: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi odozgor, ako se ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje" (usp. Iv 3, 5).

Draga braćo i sestre, u svjetlu ovih preporodnih Isusovih riječi sve vas srdačno pozdravljam na blagdan Male Gospe ovdje na Gospinu Otoku.

2. Zapravo nije prvi Nikodem koji u svojoj noći traži svjetlo, već samo svjetlo - Isus Krist dolazi k nama potražiti nas u našoj noći. Svjetlo istinito koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet. On je ono svjetlo kojemu u otajstvu Božića pjevamo: U ponoć se Bog rodi, nebo i zemlju prosvijetli, kao u podne svjetlost bi, svetom Djevom Marijom. U susretu Nikodema i Isusa, a ime Nikodem znači narod - pobjednik, čitamo događaj i povijest jednog novog traženja svjetla u tami.

Pred 14 stoljeća dogodio se susret svjetla i tame, Radosne vijesti i povijesti, susret koji je prosvijetlio i odredio sudbinu hrvatskog naroda. Ovdje su naši pradjedovi prosvijetljeni svjetlom Krista raspetoga i uskrsnuloga, po daru vjere iz vode i Duha Svetoga doživjeli svoje preporođenje i novost života. Ovdje je hrvatski narod postao Nikodem - narod pobjednik. Pobjednik, jer je Sunce pravde, Isus Krist, ušao i u naše hrvatsko rodoslovlje.

3. O milosnom i spasonosnom događaju prijelaza iz tame u svjetlo na dostojanstvo sinova i kćeriju svjedoči i Višeslavova krstionica u koju je uklesana radosna pobjeda svjetla vjere: "Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo".

Krštenje i prihvaćanje vjere u Isusa Krista, proželo je i preobrazilo naše poganske navike i običaje. Uvelo nas je ne samo u kršćansko kulturno ozračje ondašnjega svijeta, nego nas je proželo i preobrazilo na dostojanstvo djece Božje, građana zemlje koji se otvaraju svjetlu i snazi kraljevstva Božjega. U savezu s Bogom, kao znak preporođenja i novosti života bilo je i obećanje hrvatskog naroda da nikada neće napadati i osvajati tuđe teritorije.
Novost je bila to ne samo u odnosu prema drugima, već i u međusobnim odnosima o čemu nam svjedoči primjer kraljice Jelene, majke sirota i zaštitnice udovica. Naš susret s onim koji reče "Ja sam Svjetlost svijeta, koji ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života", do te je mjere odredilo naš kršćanski identitet, kulturu i povijest, da se povijest hrvatskog naroda mogla izraziti riječima Za krst časni i slobodu zlatnu.

4. Potomci smo naroda koji je iz tame stupio na put svjetla. Evo nas danas na povijesnom svetom tlu pobjede svjetla vjere nad tamom poganstva. U Nikodemovu traženju prepoznajemo danas sebe, svoje tame, noći i izazove. I mi smo se susreli s izvorom svjetla. Kršteni smo. Mnoge od nas naši roditelji već od rođenja ponijeli su na izvor vrela života, na krsni preporodni zdenac. Ali, koliko god je krštenje preporođenje iz vode i Duha Svetoga, rađanje na novi život, ipak kršćaninom se ne postaje biološkim rođenjem, već uvjerenjem - obraćenjem. Neizmjerni je ovo Božji dar.

Upoznaj, kršćanine, svoje dostojanstvo, dovikuje sveti papa Leon Veliki nama kao i nekoć svojim suvremenicima. Doista, braćo i sestre, od svih počasti, nagrada i titula koje čovjek u svome životu može steći, krštenje je najveće dostojanstvo. Nije to naša zasluga, već besplatni Božji dar kojim nas je Bog po velikom milosrđu svojem uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodio za životnu nadu (1 Pt 1, 3-5). Krštenjem postajemo suukopani, suuskrsli s Kristom raspetim i uskrslim, prvinom usnulih. Krist Gospodin, onaj koji je rasvijetlio tamu groba i postao pobjednik smrti, onaj koji smrt ima iza sebe, a ne više ispred sebe, obdario nas je snagom Duha svoje ljubavi. Tko ljubi, prešao je iz smrti u život. Tko je rođen odozgor iz vode i Duha Svetoga novi je stvor. Građanin je zemlje koji svojom vjerom, ljubavlju i nadom traži i svjedoči kraljevstvo Božje.

5. Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje" (Iv 3, 5). Kakvo je to kraljevstvo? Kraljevstvo je to vječno i sveopće, kraljevstvo istine i života, svetosti i milosti, pravde, ljubavi i mira. Ovom kraljevstvu Bog je izvor i temelj!

Braćo i sestre! Ovdje nam se danas iskreno zapitati kao krštenici: svjedočimo li novost preporođenja iz tame u svjetlo, iz poganstva na milosni život ili smo mi ostali i postali pogani - neopogani suprotstavljeni kraljevstvu svetosti i milosti, pravde, ljubavi i mira?! A kad se Bog potisne, stvara se pogodno tlo za idole - često promašene, površne i prazne pojedince koji nam neprimjetno ponižavaju i zarobljuju naš život. Klanjamo se božanstvima moći, vlasti, novcu, profitu i karijeri. Nisu li nam ova neopoganska božanstva prisutna ne samo u našemu mentalitetu, nego i na prijestoljima našega života - osobnoga i obiteljskoga?! Nismo ni svjesni koliko nas neopoganska božanstva čine sebičnima, agresivnima, neosjetljivima za potrebe drugih, čine ovisnicima i svojom ovisnošću navlače na nas tamu noći. Nije li sve ovo prepoznatljivo i u našim svakodnevnim društvenim, obiteljskim i bračnim odnosima? Prisjetimo se da se nekada za promašeno i nenormalno ponašanje znalo reći: Pa što ti je, čovječe, jesi li ti kršten? Najveća pobjeda je pobijediti samoga sebe. Pobijediti svoj egoizam, nepravde, podjele, krađu, kriminal, nepoštenje, nevjernost. ... Pobijediti svoje tame. Može li i danas hrvatski narod i hrvatsko društvo još više postati Nikodem = narod pobjednik?

6. Govoreći tko su i što su kršćani za svijet, pisac poslanice Diognetu u trećem stoljeću reče: Po svemu su slični drugim građanima, a ipak žive jedan drugi stil života. (...) Žene se kao i ostali i rađaju djecu, ali ne odbacuju još nerođenu djecu kao pogani. Jednostavno, što je duša u tijelu to su kršćani u svijetu. (...) Bog ih je postavio na takav položaj s kojega im nije dopušteno pobjeći. Nismo li zaboravili svoj poziv i poslanje, pobjegli i povukli se kao kršćani s tolikih polja i područja kulturnoga, društvenog pa čak i crkvenog života?! Nije li nam život često zapreka navještaju Riječi kojim niječemo ono što riječima naviještamo? Jesmo li svjesni da grješnost i skandal pojedinih članova Crkve blate cijelu zajednicu, što mediji vješto koriste, dajući veću pozornost jednom stablu koje pada, nego šumi koja tiho buja i raste?! Zašto je jača slika i doživljaj Crkve danas po njezinim članovima koji ne žive svoje krštenje, od onih koji iskreno, odgovorno i svjedočki žive svoj krsni savez s Bogom i bližnjima?!

Nužno je svima nama danas čuti Pavlov poziv kojim nas poziva iz indiferentnosti, relativizma, udaljenosti od Boga i bližnjega svoga, dovikujući: Ne živite više kao što pogani žive, u ispraznosti pameti, zamračena uma udaljeni od života Božjega (Ef 4, 17-18). Probudi se, ti što spavaš u tami, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist (usp. Ef 5, 14).

7. Ako se kršćaninom postaje uvjerenjem i obraćenjem, istina je i to da ne mogu biti kršćanin sam za sebe. Krštenje i vjeru primam od zajednice i ulazim u zajednicu Kristove Crkve. Crkva je Majka našega preporođenja. U njoj i preko nje Krist djeluje. U njoj prepoznajemo braću i sestre s kojima zajedno molimo i slavimo. U zajednici vjere usuđujemo se moliti onu molitvu koju nas je sam Krist Gospodin naučio moliti - Oče naš! U njoj molimo i zauzimamo se da dođe kraljevstvo Njegovo.

Molimo i zauzimamo se u svome radu i životu za kruh naš svagdanji, za kruh svoga bližnjega. Želimo da i sami budemo kvasac toga kruha, koji je plod pravednosti, poštenja, solidarnosti, pravedna i odgovorna zauzimanja za dostojanstvo svake osobe i općeg dobra. Molimo i za kruh oproštenja koji dušu hrani, da nam ne dopusti upasti u tamu zloga, u tamu kriminala, nepravde, pohlepe, mita, kršenja zakona i agresije na bližnjega. Svakodnevna molitva Očenaša doista je molitva krštenika, molitva koja nas izvodi na svjetlo dana, obnova je krsnog saveza, razgovor osobni s Bogom i Boga s nama u našim noćima, našim krizama i križevima.

Ali, ima li molitva mjesta i vremena u mome životu, osobnom, bračnom, obiteljskom? Jesam li svjestan svoga dostojanstva po krštenju? Kao krštenici, kao članovi Crkve - mističnog Tijela Kristova imamo čast i dostojanstvo svake nedjelje slaviti i blagovati, već ovdje biti sustolnici gozbe Kraljevstva Božjega. Onaj koji nas je iz tame nanovo rodio na životnu nadu, koji nas je ljubio sve do smrti - smrti na križu, onaj koji je punina mjere čovjekova ostvarenja, on nas čini da budemo kristoliki, produžena ruka i srce njegove spasonosne ljubavi. Samo tko ljubi brata svoga u svjetlosti ostaje, prelazi iz smrti u život. On očima ljubavi vidi brata svoga u potrebi i ne zatvara pred njim srce svoje.

8. Tko sam ja zapravo, ako zanemarujem nedjeljni susret, radost i odgoj u vjeri, potvrdu i obnovu svoga krsnog saveza, susret s Bogom i svojim bližnjima?! Ĺ to mi znači vjera za moje zvanje i radno mjesto? Jesam li u svojoj sredini čovjek vjernik, svjedok ljudskih i evanđeoskih vrednota? Ne presvlačim li svoju vjeru izlazeći iz crkve pa i iz vlastitog doma, tj. ne ostavljam li je na vješalici ili u ormaru poput nedjeljnog odijela?

Je li moja vjera svedena samo na određene momente psihološko-emotivnih stanja kada se radi o zdravlju, uspjehu ili je vjera za mene svjetlo koje osvjetljava moju etičku i moralnu dimenziju života, jednostavno - moj kompas i usmjerenje?

Nikodem nije nestao ponovno u tami, nije se udaljio od svjetla ni u trenutku golgotske tame kada se činilo da je ono ugašeno. Bio je uz križ raspetoga i kada je to opasno bilo za vlastiti život. Uz ovo neugasivo svjetlo u svojim patnjama i križevima bili su i naši očevi do kraja. Da se ne ugasi u srcima svoje sredine toliki među njima i život su dali. Uz to svjetlo stojimo i mi danas jer smo potvrđeni preporodnom snagom odozgor.

Braćo i sestre! Mi koji smo preporođeni na krsnome zdencu, na blagdan Male Gospe evo nas na svetom tlu našeg velikog krsnog saveza. Zahvalni Bogu za dar vjere i krštenja, molimo Njega danas da nas osnaži u vjeri, učvrsti u nadi i usavrši u ljubavi. Neka nas, naše obitelji i našu Crkvu prosvijetli i ohrabri kako bismo dar vjere, ljepotu i radost življenja u vjeri, najveće blago i bogatstvo, riječju i djelom živjeli, svjedočili i prenijeli našim novim naraštajima, onima koji ove dane započinju novu školsku i vjeronaučnu godinu. Samo tako moći ćemo skladno i jednodušno sa svim prošlim, sadašnjim i budućim generacijama krštenika hrvatskog naroda pjevati onu poznatu pjesmu mučenika o. Petra Perice, našega Makaranina, koji je za Krst časni i slobodu zlatnu život dao 1945. godine na otoku Daksi: Do nebesa nek' se ori naših grudi gromki glas, neka jeknu rajski dvori, nek' nas čuje Isus spas: Isukrste, srcu tvom s nama naš se kune dom: dušom, tijelom vijek sam tvoj, za krst časni bijuć boj!

A ti, Majko, utjelovljene Riječi, Roditeljice Sunca pravde, i naša Majko, od Otoka Gospe, ti, gledaj na nas, Isusa daj nam i moli za nas. Amen!