Blagdan Male Gospe

Velika mi djela učini Svesilni - neizmjerno Veliki - što pogleda na neznatnost - malenost - službenice svoje, životna je ispovijest, iskrena zahvalnost, veličanstveni himan Bogu stvoritelju, majke Marije, Male Gospe, čiji rođendan radosno slavimo u našem prasvetištu Gospe od Otoka.

Srdačno pozdravljam sve vas, braćo i sestre, okupljeni oko blažene Djevice Marije, majke Isusove i naše majke. Pozdravljam nadbiskupa, gospodina gradonačelnika, sve građane Solina, i ujedno čestitam dan Grada. Isto tako, pozdravljam sve goste Grada, sve vjernike solinskih župa, kao i sve hodočasnike.

1. Živimo u vremenu brzine i veličine. Nije to oznaka samo našega doba. Započelo je već s Adamom. Adam je htio odmah odrasti, štoviše, prerasti sebe i biti velik kao Bog. Ista želja prati i njegovo potomstvo i sva rodoslovlja: Abrahama i Izaka, Obeda i Jišaja, Davida i Salomona, Matana i Jakova … i Josipa … i Trpimira, Tomislava, Zvonimira, Krešimira … i nas danas, i tebe i mene.

Koliko je u našem mentalitetu prisutno, dapače, sve to još više ubrzano, vidimo po tome što se propagira samo veliko, uspješno i zanimljivo, bilo da se radi o događajima i vijestima, stvarima i osobama. Kao da je pravilo što brže i što manje truda. Živimo u mentalitetu veličina koje se mogu kreirati preko elektronskih i tiskovnih medija. Moguće je režirati i manipulirati do te mjere da se istina zaobiđe, a ono što nije da se predstavi kao istina. Stvarnost postaje virtualna, a virtualnost stvarna. Samo veliko i veliki imaju mjesta, prođu cijenu i kultno čašćenje do razine idola. Nerijetko to unosi u dušu i srce nemir i nezadovoljstvo, zavist, preskakanje sebe i drugih, poremećaj odnosa i zaborav vrjednota. Pošto-poto želi se biti, pojaviti, prikazati na zavodljiv, Adamovski način, vidjevši u tome sreća, smisao i ostvarenje života.

Međutim, ako se zaustavimo i pokušamo malo razmišljati, osjećamo da u toj zavodljivosti ima nešto lažna i vrlo varljiva. Vidimo da sreću i život tražimo na pogrješan način i u suprotnom smjeru. No, kao ovisnici vlasti, moći, slave, bogatstva, i dalje nastavljamo tražiti ono što se ne može i gdje se ne može naći. Postajemo nestrpljivi u odnosu na vrijeme, i agresivni prema drugima. Doista, mogli bismo sa svetim Pavlom reći: "Uistinu, htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro". (Rim 7, 18.19) Vidim dobro, a slijedim zlo. Najgore je kad više nema razlike između dobra i zla, istine i laži. Ali, uvijek je istina dobra i stvarna, a laž izmišljena i zla.

2. Braćo i sestre, rođendan Male Gospe uvodi nas u drugu perspektivu iste čežnje: biti velik! I Bog želi da njegova slika, svaki čovjek, bude velik. Plan je to Onoga koji je istinit i dobar, koji želi da čovjek bude božanski velik. Svojom ljubavlju stoji iza toga. Tragove njegove ljubavi i znakove njegova puta veličine čovjeka prepoznajemo i u današnjem čitanju proroka Miheja: "A ti, Betleheme, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom" (Mih 5, 1).
Da, veliko i snažno uvijek je bilo izazovno jučer i danas. Ni David nije prošao natječaj ljudske logike. Čitamo u Starom zavjetu, prorok Samuel došao je Jišaju i njegovu ocu koji je poredao sedam svojih sinova, a najmlađi David je ostao kod ovaca. Nije dolazio u obzir za budućega kralja. "Kad je Samuel vidio Elijaba-stasom najkrupnijeg, reče u sebi: jamačno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik." (1Sam 16, 6). Ali Gospodin mu reče: "Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas… Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Bog gleda što je u srcu." (1Sam 16, 7). Na kraju je ipak trebalo pozvati i potražiti maloga Davida jer je on određen za budućega kralja Božjeg naroda.
3. Veličine i vanjštine zavaravaju. Površne su i prazne. Svi smo mi kušani i zavedeni nekim događajima, slavnim osobama, velikim spektaklima, to jest, veličinom Elijaba. No, snaga i veličina, istina i budućnost života krije se u onom malom, svakodnevnom, običnom, skrovitom - u slici malog Davida.
Ovo, na prvi pogled neprihvatljivo pravilo života, stalno je i trajno vrijedno za osobni i društveni život. Za život u braku i obitelji, školstvu i znanosti, gospodarstvu i politici, u radosti i žalosti, u mladosti i starosti, u dobru i u zlu. Ako čovjek preskače svoj rast malog svakodnevlja, ne razvija svoje sposobnosti i ne ugrađuje slobodu i odgovornost u svoje obveze i odrastanje, opasnost je da bude poput zapuštene i neobrađene njive, štoviše, urušene zgrade.
Mala Gospa u svom malom svakodnevlju živjela je bogat i velikom radošću ostvaren život. Veliča duša moja Gospodina … što pogleda na neznatnost službenice svoje … jer velika mi djela učini Svesilni, kliče u skrovitom Nazaretu mala, a tako velika Gospa! Zar iz Nazareta može doći nešto velika?, pitali su se za Isusa mnogi veliki i umni onoga vremena. Zaista može. Sam Bog posta malo dijete. On, Svesilni, postade maleni i malenošću nam posvjedoči svoju ljubav i bliskost. Božje je to djelo, najveće djelo.
4. U evanđeljima Isus često dotiče logiku te stvarnosti slikama iz našeg svakodnevlja: malo gorušičino zrno postaje veliko stablo; malo kvasca zahvaća masu tijesta; pet kruhova i dvije ribice maloga dječaka čudesno hrane tisuće ljudi; ako ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko; i, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.
Veliko se očituje u malom, i malo postaje veliko. I to ne samo u životu čovjeka, već je to prisutno u strukturi stvarnosti: snaga i energija krije se u malim, nevidljivim česticama atoma. Braćo i sestre, mala riječ hvala i oprosti, toliko je snažna da stvara novoga čovjeka i nove odnose. Koliko radosti u sebi krije ovo naše malo i obično, svakodnevno? Snažni su to atomi velike energije ljubavi, radosti, topline, blagoslova, koji grade i čine život sretnim, zahvaćaju srce, dušu i osjećaje.
Unose radost i ponos, mijenjaju naše stavove i odnose u braku i obitelji, Crkvi i društvu. Male riječi i gesti dobrote nadvladavaju velike krize i uspješno liječe teška oboljenja naših poremećenih odnosa. Kojeg li neotkrivenog kapitala u svjetlu mudrosti Božje za osobni, obiteljski i društveni život?
Vjerojatno ste to zapazili: kada bračni drugovi u krugu svoje djece i unuka slave zlatni jubilej, 50 godina vjernosti i saveza ljubavi, obično ih netko pita: što bi oni izdvojili kao najvažnije i što ih je u životu održalo u svome zajedništvu ljubavi? Redovito ostaju zbunjeni, bez teksta. I zagledavajući se jedno u drugoga, u glas žele reći: ništa veliko i izvanredno ne poznaje naš život. Maleno, svakodnevno, obično, ljubavlju prožeto, bilo nam je veliko i važno u našem životu. To nas je održalo zajedno, i unatoč godinama, mlade.
Ovo bitno za radost i veličinu ljudskoga života oku je nevidljivo, srcem se najbolje vidi. Srce vrjednuje malo, neznatno, vidi detalje stvarnosti i uvažava bližnjega svoga. Takve i Bog prepoznaje, veli sv. Pavao: "I Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, da budu suobličeni slici Sina svoga" (Rim 8, 28-29).
5. Međutim, ako naprečac želimo biti veliki gradeći veličinu svoga života u sebičnosti i samodostatnosti, postajemo nervozni, nezadovoljni, agresivni. Što su, uostalom, prijevare, krađe, kriminal, nepoštenje, nego pošto-poto naši nervozni pokušaji svim sredstvima ostvariti svoju slavu i veličinu, bez obzira na etiku i moral, ako treba protiv bližnjega i bez Boga. Povijest nam svjedoči da se u takvima život zaustavljao i urušavao. Takvi su svom rodoslovlju ostavljali iza sebe samo velike pustinje i praznine.
A majka Marija, roditeljica života, dobro čita našu povijest, kličući u svom hvalospjevu:. "Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne" (Lk 1, 50-53). Bez obzira na uloge, a još više s obzirom na uloge koje imamo u životu, opasno je zaboraviti ove velike riječi Male Gospe, kao i upozorenje njezinog Sina: "Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga" (Mk 10, 43-44). I povijest nas uči i život je škola!
6. Braćo i sestre, za koji dan započinje nova školska i vjeronaučna godina. Svoju brigu, pažnju, odgovornost, ljubav, posvećujemo malenima i mladeži, našem novom rodoslovlju. Za svaku generaciju, kao i za nas same, može se reći da smo mali patuljci na ramenima divova, svojih očeva i majki, prethodnih generacija. Kada bi svaka generacija započinjala ispočetka, još bismo bili u kamenom dobu. Mi danas bolje i dalje vidimo jer su nas naši prethodnici popeli na svoja ramena, predavši nam duhovne i moralne, kulturne i religiozne, nacionalne i univerzalne vrijednosti. Predali su nam bogatstvo svoje životne mudrosti: da je naše malo svakodnevno, snažno, kreativno, životvorno, da je izvor ljudske i božanske veličine našega života. Svojom odgovornošću i zauzetošću, učenjem, korištenjem vremena, rastemo u malome, jer malo u sebi skriva i otkriva uvijek nove horizonte koji ga daleko nadilaze.

7. Učiteljice, učitelju - ovim će vas riječima, poštovani ravnatelji, ravnateljice, nastavnici, profesori, ove dane naši najmanji i naša mladost oslovljavati. Riječ učitelju, učiteljice, jasno, poslije onoga mama, tata, najsvečanija je riječ kojom jedan čovjek drugoga oslovljava.
Dragi roditelji, poštovani učitelji, učiteljice, vjeroučitelji, vjeroučiteljice! Ne propustimo svojim znanjem i mudrošću života podizati malene na svoja ramena. Činimo to svojim umom i srcem. Dokažimo im da su nam oni važni. Posvjedočimo im da je veliko njihovo svakodnevno, naizgled malo - učenje, igranje i prijateljsko druženje. S ljubavlju ugrađujmo sebe u novu školsku i vjeronaučnu godinu. Budimo sretni i ponosni ako nam kažu da, zahvaljujući nama, vide nove horizonte života i ljudskosti.

Mala Gospa, doista je naša majka i učiteljica mudrosti i života, jer je i sama bila najbolja učenica svoga sina. Nitko nije tako razumio i bio sposoban čitati i prepoznati veliko u malome kao ona koja je u svome Sinu Boga promatrala. Majka Marija je učiteljica života, a marijanska svetišta škola, sveučilište mudrosti.

8. U Prasvetištu na Gospinom Otoku, hrvatski narod na temelju svoga identiteta ima izvor svoje memorije i nadahnuća za svoja pokoljenja. Ovdje smo pred toliko stoljeća poliveni čistom vodom rijeke Jadra i snagom Duha Svetoga po krštenju preporođeni, postali članovi velike obitelji Katoličke Crkve. Tada smo ujedno ušli u krug europske kršćanske zajednice, gdje je po Isusu Kristu - čovjek stavljen u središte kulture i civilizacije. Na ovaj naš kršćanski identitet trebao bi nas podsjetiti i sadašnji korak na putu ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Mala, ali velika i važna bila je prva crkva u Hrvata sagrađena na čast blažene Djevice Marije, upravo ovdje na Gospinu Otoku. Nažalost, sačuvali su nam se samo njezini temelji. Desetljećima se već razmišlja o izgradnji crkve, a danas je to još potrebnije jer sadašnje stanje ne zadovoljava ni potrebe same župe Gospe od Otoka. Manju, nego što smo zamislili, ali veliku i sada najvažniju crkvu za našu splitsko-makarsku nadbiskupiju, za Solin, za hrvatsku Crkvu narod, uz pomoć blažene Djevice Marije, gradit ćemo na slavu Božju i na spomen svoga krštenja. Naša generacija ima sveti zadatak i obvezu da ovaj povijesni dug ostvari, te istovremeno naše marijansko Prasvetište Gospe od Otoka pastoralno i kulturno obogati, i bude mjesto preporođenja nas i našeg budućeg rodoslovlja.

Gospe od Otoka, majko Gospodinova i naša, radujemo se danas tvome rođendanu. Blažena Djevice, blagoslovi sve roditelje, učitelje, odgojitelje, osobito sve naše male i mlade, naše i njihovo svakodnevlje. Ti koja si u svome svakodnevlju prepoznala velika djela Svesilnoga, pomozi nam da mi u svojoj sredini živimo kršćanski, svjesni da poteškoće i križ u sebi kriju i mudrost i snagu i rast i radost života. Daj da ovu mudrost shvatimo, kao istinu života prihvatimo i po ljubavi u život provodimo.

Majko utjelovljene Riječi Božje, usliši naše molitve: da živimo svoj poziv i poslanje, te svjedočimo ono što jesmo: djeca Tvoja, braća i sestre, sinovi i kćeri Boga velikoga: da Onoga koga veliča duša Tvoja i mi s Tobom veličamo! Boga Oca, koji u malom čini djela velika. Amen.