Božićne propovijedi

''I porodi sina svoga, povi ga i položi u jasle.'' – tako nam, braćo i sestre, prenose Radosnu vijest, zbilju božićne noći medijski izvjestitelji nebeski glasnici. Prenose i ujedno osvjetljavaju otajstvenost betlehemskog događaja: ''Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin.'' Nakon zatvaranja trgovačkih centara u našim središtima, gdje smo bili zaslijepljeni blještavilom svjetla i zaglušeni oglasima i očarani reklamama proizvoda i stvari, evo nam Radosne vijesti o rođenju jednog djeteta na periferiji radnoga dana. I ne bilo kojeg Djeteta. Nebeski izvjestitelji  i nas budne ove noći pozivaju da pođemo i pogledamo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin. Pogledajmo što se to dogodilo! Ljudski pogled nastoji već više od dvije tisuće godina prodrijeti u otajstvo Isusova rođenja, ali ne uspijeva dohvatiti svu njegovu dubinu. Potrebna mu je vjernička oštrina vida i srca, naš ponizni poklon pred tajnom i zadivljenost pred Božjom ljubavi.

I pošli smo! Mi, jedna grupa svećenika i vjernika, pred mjesec dana pošli smo na hodočašće u samo mjesto božićne zbilje, u Betlehem. Zato me noćas izvještaj nebeskih glasnika povezuje s mjestom događaja gdje se vječnost zbila u vremenitost, nebesko u zemaljsko, božansko u ljudsko, gdje se u siromaštvu štale u Novorođenom Djetetu očitovala punina božanstva. Punina koja nije vezana uz jedno mjesto i određeno vrijeme, već zbiljska prisutnost za sva mjesta i vremena, kulture, nacije i generacije.

Bio je to za nas doista Božić. Ali, braćo i sestre, radosna vijest i slavlje ove noći svjedoče nam da nije potrebno ići u daleki Betlehem jer On sam dolazi k nama. Rađa se u našoj sredini. I mi hodočasnici, poput pastira, a još sličniji onim mudracima, dođosmo pokloniti mu se. Poklonili se i poljupcem dodirnuli ono sveto mjesto, mjesto dodira neba i zemlje, Boga i čovjeka u betlehemskom Djetetu. Poljubivši mjesto Njega smo poljubili! Poljubili smo sve ono mnoštvo mudraca, muževa i žena, koji su strpljivo čekali u redu da to isto radosni učine. Bio je to ujedno naš poljubac i svoj braći i sestrama različitih jezika i naroda, a iste vjere. I bio je to daleko širi zagrljaj i poljubac svakom čovjeku i svim ljudima naše ljudske obitelji.

Doživjeli smo zbilju ljubavi Božje. Trajno izvire iz oceana novorođenog betlehemskog Djeteta. U ovom našem svijetu vojne, ekonomske, tržišne moći i nasilja kapitala pa čak i ratnih sukoba Novorođeni ponekada izgleda nemoćan poput nezaštićenog malog djeteta pred Herodom vladarom i još moćnijim carom Augustom. Ali koje li čudesne snage u ovom Djetetu? Koje li novosti i budućnosti za čovjeka i svijet? U novorođenom Djetetu darovana nam je nova mjera, dužine i širine, dubine i visine ljudskosti i humanosti. U Njemu je Bog postavio novi temelj globalizacijske solidarnosti, ljubavi, pravde i mira. Po Njemu smo sinovi i kćeri, po Njemu smo braća i sestre.

Bog je svjestan naše grešnosti, ograničenosti pa i zloće. Ali uza sve to stalo mu je do čovjeka! Čovjek mu je neizmjerno važan! Čovjek je slava Njegova. Iz ljubavi i s ljubavlju prilazi nama i snagom svoje novorođene ljubavi želi svoje rođenje u nama kao i preporođenje u našem društvu. Uz ovu Radosnu vijest, braćo i sestre, uz ovo najveće proroštvo o čovjeku, ne možemo zaboraviti pitanje: Može li betlehemsko Dijete uspjeti u ovom i ovakvom svijetu, društvu, u našem životu? Može li nas Ono roditi i preporoditi? Neće li ga moć tržišta, kapitala, proizvodnje, potrošnje potisnuti, nadvladati, ukloniti i od Njegova Božića – Christmas-a, a uvesti i učiniti svoj praznik, tzv. Consumas? Jedno je sigurno, Dijete je izmaklo i nadvladalo i Heroda i Augusta. Uza sve izazove to vrijedi i za naše vrijeme i za sutra. Ovo Dijete je budućnost naša! I što se više spomenute moći budu razvijale i rasle još više će se tražiti novorođeno Dijete i njegova novost života. Zato, novost i mjera betlehemskog Djeteta kroz suradnički odnos želi sve nas učiniti svjedocima svoje novosti života. Obilježeni božićnom novošću želimo stati i ostati uz betlehemsko Dijete. Uza sve izazove i poteškoće želimo to, ne samo zbog nas, već i radi budućnosti novih generacija. Da, svako rođenje je bolno, ali i radosno. Zahvaćeni čudesnim događajem novorođenog Djeteta u sebi nosimo snagu i dinamizam Njegova rođenja, snagu nove mjere ljudskosti do punine uzrasta Isusa Krista. Svi naši porođajni bolovi i napori s Božićem nisu uzaludni. Put je to našega biti novi čovjek u zajedništvu braka, obitelji, društva. I Crkva je na svoj način rađana žrtvama, križem i svjedočenjem svojih članova kroz vjekove. I radost rođenja domovinske slobode poznaje žrtve. I športski uspjesi govore o naporu i žrtvi. Jer što koristi da se novorođeno Dijete i stotinu puta rodi ako se ne rodi u nama. ''Danas mogu započeti iznova, budući da se Bog u meni rađa kao dijete'' – kaže sv. Leon Veliki. Braćo i sestre, zbilja Božje ljubavi i čovjekoljublja koja se rodila u otajstvu betlehemskog Djeteta snagom svoje ljubavi želi se rađati i odrastati u nama i u našoj sredini. Svatko od nas je mjesto očitovanja Njegove prisutnosti. Ove dane bio sam prisutan na jednom božićnom koncertu u Crkvi. Nastupali su različiti zborovi i grupe, a među njima i jedan dječji zbor. To što sam tada uočio nuka me da glasno reknem sada na ovoj Ponoćki: iz cipela najmlađeg djeteta zbora ispred oltara tinjalo je crveno svjetlo iste boje i istim ritmom onog vječnog svjetla pred euharistijskim sakramentom na oltaru. Da, to je otajstvo i radost Božića. Svaki čovjek bez obzira na ulogu i status, naciju i vjeru, u Božiću i s Božićem postaje zemaljska Božja prisutnost. Isto vječno svjetlo upozorava nas na naše uzvišeno dostojanstvo. I još nešto o rođenju u svjetlu betlehemskog Novorođenčeta: u gradu Splitu uz Božić rađa se jedna inicijativa. Nasuprot glavne pošte na zidinama postoji mala Gospina kapela uz koju su stari Splićani palili žižak - svjetlo prigodom rođenja djeteta. Zajednička nam je želja obnoviti taj ljudski i vjernički gest tako da za svako novorođeno dijete u našoj sredini gori vječno svjetlo.

Kršćanine upoznaj danas svoje dostojanstvo! Svoje i drugih. Ako se negdje svjetlo ugasilo upalimo ga opet. Braćo i sestre, u betlehemskom Djetetu očituje se punina božanstva i mjera nove ljudskosti kojom smo i sami obilježeni i zahvaćeni. No, u rađanju na novi život, kako veli sv. Pavao, uzdišemo u porođajnim bolima očitovanja sinova i kćeri Božjih. Uzdišemo mi koji očekujemo posinstvo. Ta u nadi smo spašeni.

A mi u Betlehemu i sami zagrljeni i dodirnuti ljubavlju Božjom pali smo na koljena. Na koljena pred Djetetom koji je Bog, pred Bogom koji je ljudski neshvatljiv i neshvatljivo ljudski. Potrebno je duhovno hodočastiti u Betlehem, u Betlehem svoga srca, da bismo spoznali Istinu. Nužno je navratiti se u Betlehem da bismo spoznali istinski smisao života i naše povijesti. Potrebno je u svjetlu Betlehema, u svjetlu utjelovljene Riječi Božje osvijetliti naš zemaljski život. Tu pred otajstvom punine božanstva i ljudskosti osjetili smo se veliki, najveći u svom dostojanstvu. Istina je, najveći i pravi iskorak čini se na koljenima. Ali samo pred Njim! Učinimo i mi ovdje prisutni u ovoj božićnoj noći to isto da bi naš iskorak novosti osobnog i zajedničkog života bio usmjeren i praćen rastom betlehemskog Djeteta u nama i nas s njime.

Božiću, dobro nam došao!