Prigodne propovijedi

Bilo je to nemoguće opisati, a ne može se izbrisati! Tko bi mogao, braćo i sestre, zaboraviti onaj veličanstveni događaj jubileja Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, 1300 godina pokrštenja Hrvata i 1000 godina prve crkve u našem narodu posvećene Gospi. Jedan i drugi tako važan jubilej u životu hrvatskog naroda, slavio se upravo ovdje, na ovim prostorima u Solinu, na Gospinu Otoku, 1976. godine. Zahvalni smo Trojedinom Bogu za sve milosti koje nam je udijelio kroz trinaest stoljeća povijesti, posebice za veliku i neprocjenjivu milost krštenja, pod zaštitom Bezgrešne Djevice Marije, Majke Božje, Majke Crkve i hrvatskog naroda. (nadbiskup Frane Franić). Jubilejska radost zahvatila je i povezala naš narod u Domovini i dijaspori, njegovu dušu i tijelo, vjernike i sve ljude dobre volje. Svi putovi vodili su na naš izvor života, prema Solinu. Na malom prostoru ograđenom stupovima i bodljikavom žicom, simbolom bezbožne marksističke ideologije, koja je stvorila i ostavila duhovnu i intelektualnu prazninu, ali istovremeno na prostoru dubinskih i neuništivih korijena naše vjerničke i nacionalne svijesti, silno mnoštvo, koje je preplavilo i preko Gospina Otoka, slavilo je veliku radost. Ponosni, ozarena lica, podižući se na prste, željeli smo čuti i vidjeti, snimiti uhom i okom, nezaboravni događaj i pohraniti ga u memoriju svoga srca za sebe i za svoje potomstvo. U svojoj radosti nismo bili sami. Svi su bili s nama, gotovo čitav katolički svijet: Sveti Otac papa Pavao VI. sa svojom porukom i svojim izaslanikom (kardinalom Franjom Šeperom), kršćanska Europa preko svojih najviših nacionalnih crkvenih predstavnika, kao i naši susjedi, braća pravoslavni kršćani i muslimani. Bili su s nama nazočni ili u duhu prisutni budući pape, blaženici i blaženice. Njihova nazočnost i ohrabrujuća poruka svima nama bila je: nemojte posustati u vjeri i žrtvi, nemojte posustati u vašem svjedočenju na putu budućnosti. Doista tko vjeruje hrabar je i nikada nije sam.

Braćo i sestre, uz tridesetu obljetnicu velikog hrvatskog krsnog zavjeta, sve vas srdačno pozdravljam. Pozdravljam vas braćo u biskupstvu: nadbiskupe u miru Ante, biskupi splitske metropolije Slobodane, Želimire, Ilija, Ante; vas braćo svećenici, redovnici, bogoslovi, sjemeništarci, sestre redovnice i redovničke kandidatice. Pozdravljam tebe vjerni puče Božji, vas koji ste se u ono vrijeme osjetili preporođeni, kao i sve vas, draga mladosti, koji ste rođeni nakon 1976.

Evo nas na istom mjestu – Gospinom Otoku. Izmijenila se geografija i promijenila se povijest. Uklonjena je bodljikava žica, a i ona ideološka nije više dominantna. Ne bismo mogli reći da se nismo nadali, ali u svakom slučaju malo smo se nadali kolika nam je djela učinio Svesilni. Doista, nada ne postiđuje! Ugodno nas je iznenadila. Ušli smo i u 14. stoljeće našega pokrštenja. Četrnaest stoljeća simbolizira 14 postaja našega križnoga puta. Nismo iščeznuli, nismo pokopani, štoviše vratili smo se iz sužanjstva. I evo nas u svome domu Nazaretu, u svojoj slobodnoj domovini Hrvatskoj jer su umrli oni koji su Djetetu o glavi radili. – kako Božji glas reče nazaretskoj obitelji.

Taj isti glas prije 14 stoljeća upućen je ovdje i hrvatskom narodu. Poslušaj glas Gospodina, Boga svojega! Čuvaj zapovijedi… Obrati se Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom! Danas preda te stavljam život i sreću, smrt i nesreću… Život, dakle, biraj; ljubi Gospodina, Boga svoga, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta Gospodin je život tvoj. Ove riječi Ponovljenog zakona upućene Izraelcima na rijeci Jordanu, kod prijelaza pustinje u obećanu zemlju, upućene su i hrvatskom narodu ovdje na rijeci Jadro, dok je iz tame poganstva po krštenju i vjeri u Isusa Krista ulazio u katoličku Crkvu i u obitelj europske kršćanske kulture i civilizacije. Po krštenju sklopili su savez vjernosti Bogu. Vremena su se mijenjala, stoljeća prolaze, ali čvrsti temelj, trajni izvor života, vjere i kulture, bio je On – Isus Krist, On Božji Da – Emanuel, Božji savez s nama. I pokoljenja su se mijenjala, ali stalno i trajno blago života i budućnosti iz generacije u generaciju se živjelo i predavalo uvijek ovo isto: blago vjere kojega su, ne samo živjeli, nego za koje su bili spremni i život dati. Po krštenju, život su izabrali; život za sebe i za svoje potomstvo.

Ovaj isti glas odjekivao je ovdje i 13 stoljeća poslije, 1976. u našim srcima. Progovara nama i danas: Život biraj… da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta Gospodin je život tvoj.

A što mi izabiremo? Tko smo i gdje smo na putu? Na putu života i budućnosti? Na putu civilizacije ljubavi i kulture života? Dakako, i hrvatski narod nosi u sebi Adamov gen grešnosti. Ali smo u krsnom savezu zahvaćeni i preporođeni milošću krštenja i darom Duha Svetoga. Zato nas čude i iznenađuju neke pojave koje bi trebale biti nenormalne i strane hrvatskom vjerničkom i kulturnom biću. Što znači i kako se može opravdati trgovina ljudima, trgovina djevojkama i ženama, preko naših prostora i u našoj sredini? Što znači prisutnost pobačaja, kriminala i korupcije, ugroženost obitelji, porast rastavljenih brakova? Zašto radna nedjelja? I kamo nas vodi neoliberalni kapitalizam? Doista je puno izazova starih i novih među nama i pred nama. Čovjek se sve teže snalazi i nerijetko se gubi bez čvrstog temelja i životnog usmjerenja. Zaboravljajući svoju protologiju – svoj temeljni odnos stvorenja i Stvoritelja i gubeći iz vida eshatologiju – svoj konačni smisao u opasnosti je da svoj poziv i žeđ za životom pokuša utažiti i ugasiti umnoženim umjetnim željama čak do ovisnosti, materijalnim dobrima, karijerom, vlašću, proizvodnjom, potrošnjom, konzumizmom i hedonizmom bez čežnje za konačnim smislom i ciljem. Ako se uz to sve relativizira bez trajnih etičkih i duhovnih vrednota i razum usmjeri samo na tehničko-materijalne eksperimente, bez otvorenosti uma njegovoj širini, temeljnih pitanja smisla života i povijesti, pred velikim smo izazovima da se naškodi samom životu i svojoj budućnosti.

Dakako, nužno su potrebni zakoni i propisi za život i suživot društvenih odnosa, ali sami zakoni, pa bili oni usklađeni sa zakonima i propisima Europske unije, ne mogu izgrađivati društvo po mjeri čovjeka. Nisu dovoljni čak ni sami oni zakoni koji bi bili u skladu sa prirodnim i Božjim zakonom – što u svakom slučaju očekujemo od Hrvatskog sabora jer u njemu sjede krštenici u najvišem postotku. Uvijek je moguće izigravati i kršiti sve propise kao i to da se propisima osigura mirni suživot suprotstavljenih egoizama gdje se svatko brine samo za sebe i svoje. Ni glas javnosti ne može zamijeniti glas savjesti.

Kristov vjernik je svjedok, braćo i sestre, i ima dublji temelj i izvor svojih moralnih načela i svoga odnosa i djelovanja u društvu. Po krštenju smo ucijepljeni u život Isusa Krista, Božju ljubav prema nama i nas prema Bogu. Isus Krist – Bogočovjek – utemeljuje i osvjetljava dostojanstvo osobe i zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Svaki čovjek je slika Božja, a po Sinu i u Sinu Božjemu smo posinjena djeca, a međusobno braća i sestre. Zato je nedopustivo da čovjek traži egoistično svoje dobro protiv ili na račun drugoga ili općeg dobra. Stoga je kršćaninu ne samo strana trgovina ljudima i drogama, već se i ne može miriti s tim pojavama u svojoj sredini. Ponosni smo što se hrvatski kralj Zvonimir u solinskoj crkvi sv. Petra već u ono vrijeme pred Papinim legatom opredijelio za život i budućnost izjavivši pod prisegom: Protivit ću se prodaji ljudi, te ću se s Božjom pomoći pokazati pravedan u svemu što je pravo!

Za kršćanina kriminal je zlo i sramota! Korupcija je grijeh i primitivizam! To je vraćanje u prošlost poganstva. To je zamjena one bodljikave žice s nevidljivim žicama veza, mita i korupcije i još gorim i debljim podzemnim kablovima kriminala. Jedno i drugo je kršenje krsnog saveza vjernosti Bogu i solidarnosti s bližnjima.

Za kršćanina pobačaj je agresija ne samo na ljudski život, već istovremeno agresija na svoju budućnost. Pogani su ubijali svoju djecu. Pobačaj je opredijeljenost za smrt i prošlost. Pobačaj je odbacivanje života i budućnosti, a izbor smrti i prokletstva. Svako rođeno dijete je izbor života na radost neba i zemlje.

Hrvatski kršćanski narode, koliko si kršćanski i koji je tvoj izbor? Dopustite mi da ovdje izgovorim riječi Majke Terezije koja je 1976. godine trebala biti na proslavi u Solinu, ali se u zadnji čas morala žurno vratiti u Indiju odakle nam je poslala svoju poruku: Živimo, braćo i sestre, veliku milost krštenja u našem dnevnom životu, u ljubavi prema Bogu i u praktičnoj ljubavi prema potrebnima i siromasima, ne samo riječima, nego djelima… O vi, majke, sklopljenim vas rukama molim, budite majke, ostanite vjerne svom majčinskom pozivu. Ugrijte nam i zapalite opet ugasnuta ognjišta osmjehom novorođene djece. To je bila poruka Majke Terezije nama iz Indije 1976., a danas blažene s nebesa.

Za kršćanina brak je sakrament, savez ljubavi, nerazrješive i vjerne ljubavi Krista i Crkve. Sretan i otvoren životu brak življen u savezu vjerne ljubavi, uza sve poteškoće ostaje snažno proroštvo budućnosti. Što rastava može biti drugo nego poraz ljubavi, a pobjeda mržnje; poraz budućnosti, a pobjeda prošlosti. Rastava je ne samo osobni poraz obaju bračnih drugova, nego ranjavanje i poniženje vlastite djece kao i urušavanje širih obiteljskih, rodbinskih pa i društvenih odnosa. Hrvatska se jedva oslobodila agresivne prošlosti i mržnje izvana. Zar rastući postotak rastavljenih brakova ne umnaža mržnju i dijeljenje iznutra? Zato život biraj da živiš ti i tvoje potomstvo!

Premda je za kršćanina Domovina na nebesima, vjera nas ne otuđuje od svakodnevnog života ove zemlje. Što i koliko značimo kao kršćani u društvu? Je li vidljivo naše kršćansko svjedočenje i postoji li glasnost evanđeoskih vrednota? Do jučer nas je bezbožni Marxov Kapital zadržavao u prošlosti stvarajući lažno bratstvo bez zajedničkog oca. Bogu hvala izišli smo iz toga raja. A što nam donosi neoliberalni kapitalizam: prošlost ili budućnost humanijeg i pravednijeg društva? Pravednije i solidarnije društvo, braćo i sestre, nije tek zabluda prošlosti, već za nas kršćane veliko izazovno gradilište budućnosti. Po krštenju smo ucijepljeni u Kristovo poslanje i pozvani da sa svim ljudima dobre volje doprinesemo pravom napretku društva u pravičnoj rasporedbi rada i dobara i rastu svake ljudske osobe u dostojanstvu, slobodi i miru. Zato, obitelji bez potrebnog kruha i krova, bez zaposlenosti i primanja nisu samo socijalno-društvena kategorija, već za sve nas u Crkvi bitno i teološko – kršćansko pitanje jer On sam reče da je On bio taj bez kruha, krova, posla i dostojanstva.

Braćo i sestre koji je smisao našega slavlja tridesete obljetnice Velikog jubileja? Vraćanje, bijeg u prošlost? O ne, Bože sačuvaj! Kršćani smo! Isus Krist nije grob i arheologija, već Život, Izvor i Rijeka života koja prati sva pokoljenja. Ucjepljenje, po vjeri i krštenju, u smrt i uskrsnuće Isusa Krista označava našu Pashu, prijelaz od staroga čovjeka na novost života. Zato, nismo i ne možemo s ovom obljetnicom biti nostalgičari prošlosti, već samo, u snazi svoga krštenja, oduševljeni proroci budućnosti. Ako smo se opredijelili za život – ljubiti Gospodina i bližnjega, onda se kao vjernici ne možemo ponašati i živjeti ignorirajući Gospodina i bližnjega svoga. Ta Gospodin je život tvoj. Ne možemo izabrati život ako osobno i zajedno ne otkrijemo i zaživimo našu temeljnu povezanost s Onim koji je došao da život imamo, u izobilju da ga imamo. Kršćanstvo nije nauk, ideal, propisi, moral, već vjera u osobu, zajedništvo s Isusom Kristom. Krist se ne može svesti na kulturu, znanje, tradiciju, obred, humanizam jer Krist je druga božanska osoba – Bogočovjek koji sve to nadahnjuje i osvjetljava. Toliki među imaju krštenje, a nisu postali kršćani. Ispunili su uvjete za krštenje, pričest, krizmu, vjenčanje, a bez ikakvih posljedica za osobni život. Nekima je Crkva poput supermarketa gdje se nešto obavi, uzme, kupi, plati i na kraju hvala i doviđenja kaže. Crkva Božja je živi organizam, a ne organizacija. Ona je zajedništvo krštenika i Tijelo Kristovo. Možda smo se udaljili od svoje Crkve, od svoje župne zajednice. Ne možemo zamrznuti ili umiroviti svoje krštenje i svoje biti vjernik u Crkvi za svijet jer krštenje je savez ljubavi s Bogom za čovjeka, a ljubav ne poznaje mirovinu jer je vječna. Zato, danas na izvoru života, brate i sestro, opredijeli se i izaberi život: ta Gospodin je život tvoj!

S pravom ste ponosni na četrnaest stoljetnu kršćansku baštinu i vjeru svoga naroda, ali ste istovremeno vrlo dobro svjesni da je opredjeljenje za Boga ne samo plod prošlosti, nego i osobni čin koji pred Bogom obvezuje svakoga pojedinca, kojemu god naraštaju pripadao. Riječi su to Benedikta XVI. izgovorene u susretu s hrvatskim biskupima u Rimu u srpnju ove godine.

Ovdje moje misli i pogled idu prema vama, dragi naraštaju, na vas mladići i djevojke koji ćete 2007. godine primiti sakrament svete Potvrde i osobno potvrditi svoj krsni savez vjernosti Bogu, Crkvi i bližnjima. Dragi mladi prijatelji, vašim osobnim izborom života, vi ste divno svjedočanstvo protiv malodušja, indiferentizma i beznađa u svojoj sredini. U godini s posebnim pastoralnim naglaskom na sakrament Krizme želio bih da svi vi kroz župnu katehezu, molitvu i nedjeljno euharistijsko slavlje otkrijete kako je lijepo danas biti kršćanin.

Nemoj mi reći jesi li ti kršćanin. Samo te pitam da li si i ti sudjelovao na nedjeljnoj misi? - pita 304. godine prokonzul Anulin za vrijeme Dioklecijana uhvaćenog kršćanina Feliksa. Feliksov odgovor je vrlo zanimljiv, jasan i logičan: O nerazumnog i smiješnog li pitanja gospodine suče. Vi ste rekli nemoj mi reći jesi li kršćanin i nastavili: 'reci mi samo da li si sudjelovao na nedjeljnom misnom slavlju?' Pa zar je moguće biti kršćanin bez nedjeljnog slavlja i zar je moguće nedjeljno slavlje bez kršćana. Ne znate li da nedjeljno slavlje drži kršćanina, a kršćanin drži nedjelju. Tako da je to jedno bez drugoga nezamislivo. Zato kad čuješ riječ kršćanin, znaj da je tu zajednica vjernika koja slavi Gospodina i kad čuješ nedjeljno slavlje, znaj da su tu kršćani. Zbog toga ne možemo bez nedjelje. Poganski upravitelj ništa ne razumije što Feliks govori. Vjerujem da će Feliksa Hrvatski sabor i Hrvatska vlada razumjeti. Ni mi, braćo i sestre, ne možemo bez nedjelje.

Stoga i ovaj naraštaj roditelja, kumova, krizmanika hrvatskog naroda osobno i zajedno danas obećava vjernost Bogu i Blaženoj Djevici Mariji – Gospi Velikog hrvatskog krsnog zavjeta kroz obiteljsku dnevnu molitvu i nedjeljno slavlje svete mise.

Neka naša Gospa, kraljica Hrvata i kraljica Poljaka, naša Gospa od Otoka i naša Gospa od Jasne Gore zagovara nas. Njoj, s kojom smo povezani kroz tolika stoljeća, povjeravamo budućnost naših naroda. – riječi su to kardinala Karola Woytile, kasnije našeg pape Ivana Pavla II., za naš veliki jubilej.

A Tebe Majko naša, Gospo od Otoka, koja si došla nama u pohode i trajno ostala s nama, Gospo velikog hrvatskog krsnog zavjeta, mi, Tvoja djeca, danas molimo: Sinu svome nas vodi! Daj da naš izbor bude Život! Čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom. Amen