Uskrsne propovijedi

1. S pozdravom uskrslog Gospodina, draga braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam: Mir vama! Slavimo događaj Kristova uskrsnuća, radosnu vijest, temelj svih slavlja i izvor nade, cilja i smisla života i povijesti. Slavimo događaj prvoga dana tjedna novog stvaranja, gdje više nema groba ni smrti jer prijašnje uminu. Božja budućnost ostvaruje našu vremenitost. Čovjek je slava Božja. Stoga Božja ljubav prihvaća i cijenu poniženja u križu, samo da čovjeka spasi. Prvog dana, rano ujutro, idući na grob, uplašene žene susreću anđela koji im iz praznoga groba javlja radosnu vijest: „Znam, tražite Raspetoga. Što tražite Živoga među mrtvima? Uskrsnuo je, nije ovdje.“

2. Anđeli, Božji glasnici, prate Isusa na Njegovom zemaljskom putu i tumače nama ljudima Božji spasenjski naum: anđeo donosi Blaženoj Djevici Mariji radosnu vijest da će začeti po Duhu Svetom i roditi Onoga koji će „spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1, 21); anđeli naviještaju rođenje Krista, Kneza mira, koji se rađa u skromnoj štalici i „prolazi zemljom čineći dobro“ (Dj 10, 38); anđeli služe Isusu u pustinji, nakon što je odbio sotonske kušnje i predao se u Očevu volju; konačno, kada se Isus moli u Getsemanskom vrtu, Bog šalje „anđela s neba da ga ohrabri“ (Lk 22, 43) i da prihvati gorki kalež muke, kalež ljudskih grijeha od Adama i Eve pa sve do svršetka svijeta. Nakon prvoga grijeha, Stari Adam protjeran iz zemaljskoga vrta, izgubio je prijateljstvo i bliskost s Bogom. Čovjek izgubi božanske plodove radosti i dar vječnoga života, a dohvati gorku čašu smrtnosti i patnje. Za Adama nije bilo više povratka u zemaljski vrt. Anđeo je stajao pred vrtom i priječio ulazak. Ali Novi Adam, Isus Krist, radi nas ljudi i radi našega spasenja prihvati nas, naše patnje i smrtnost: „Njega smakoše, objesivši ga na drvo. Ali Bog ga uskrisi treći dan.“ (Dj 10, 39). I grob mu ostade prazan.

3. U praznom grobu Novog Adama opet susrećemo anđela. On nam također priječi povratak, ali ne u zemaljski vrt, nego ulazak u grob i tamu smrti, to podmuklo životarenje i spavanje bez snova. Za život smo rođeni, a život se ne smije udomiti u grobu. Uskrsli Krist daruje nam plodove Novog i vječnog saveza života u zajedništvu s Bogom Ocem. Stoga nas sveti Pavao poziva: Ne budite stari kvasac, kvasac zloće i pakosti, kvasac smrti i groba (usp. 1 Kor 5, 7-8)! Postoje, nažalost, razni oblici grobova, pokapanje živih osoba prije biološke smrti. Događa se da na čovjekov život i na naše međuljudske odnose stavljamo grobne ploče sebičnosti, nasilja, nepravde, nepovjerenja, osvete, nerazumijevanja, hladnoće. Izloženi smo opasnosti zatvaranja u četiri zida svoga svijeta, pa i često u kovčege ekrana virtualnosti koja nas udaljava od stvarnosti i potreba naših bližnjih.

4. No, ne pretvaramo samo naše životne prostore u grobove bez svjetla života. Koliko puta se u našoj povijesti, pa i u našoj sadašnjosti, pojavila želja za povratkom u prošlost? Poput Izraelskoga naroda u poteškoćama, pred izazovima budućnosti, kukalo se za „egipatskim loncima“ i „faraonovom vlašću“, za povratkom u grobove mrtvih ideologija. Umišljalo se da je tamo bilo bolje i ljepše. Možda smo, kao Izraelci, bili zavedeni  velebnim ideološkim „piramidama“, zaboravljajući da su i to samo grobnice smrtnika, da u njihovoj unutrašnjosti dominira zarobljenost i smrt.

5. Anđeo razumije da žene dolaze na grob radi Raspetoga. Dostojno je to poštovanja i humanosti. Nažalost, kolike majke i žene još i danas s tugom u srcu traže grobove svojih najmilijih? To je dostojno suosjećanja i poštovanja. No, opasno je vraćanje u prošlost putem ideološkog traženja grobova da se preko mrtvih obračunavamo jedni s drugima. Sve ideologije ne samo da su prikrivale grobove, nego su i tame dubokih jama pretvarale u grobnice svojih žrtava. Danas, u svjetlu Krista uskrsloga, željeli bismo se sjetiti svih grobova, osobito onih nepoznatih, ne zaboravljajući ničije žrtve i ničije grobove. Potrebna nam je povijesna istina o svim žrtvama i grobovima kako bismo se izmireni s našom prošlošću mogli zajedno krenuti putem budućnosti. Ali ako ustrajavamo i ako se i dalje ukopavamo u grobnu prošlost ideologija, sve dublje će naše društvo upadati u njezine pukotine. Doista je potreban potres uskrsnoga jutra da iz tih raspuklina povijesti izađemo na svjetlo istine, svjetlo života u kojem ćemo otkriti nove uskrsne horizonte života i budućnosti.

6. Za razliku od stražara koji čuvaju grob i koji su na svoj način mrtvi, nebeski glasnik poziva žene da poštuju grob, ali od groba ih upućuje kao glasnike novosti  života prema drugima. I upravo na tom putu prema drugima susreću i prepoznaju Uskrsloga. Uskrsli Krist nije više u grobu, već je u bližnjima, u Galileji. Galileja je simbol za naše društvo i svakodnevlje, brak i obitelj, prostor našeg djelovanja, susretanja, odgovornosti, poštenja, različitosti, dijaloga. U našoj Galileji svagdašnji život često je obilježen ponajprije materijalnim brigama i nevoljama kako povezati kraj s krajem, kako preživjeti u današnje vrijeme duboke gospodarske krize, nezaposlenosti, sveopće nesigurnosti i porasta siromašnih među nama. Sve to nažalost traje već godinama i još se uvijek ne vidi izlaz iz negativnog ozračja, pesimizma, malodušnosti i beznađa u koje smo zapali. Među svagdašnje stvari u našoj Galileji ništa manje spadaju i raznovrsne patnje koje nas prate takoreći na svakome koraku. Koliko nas muče naši neuspjesi i bolesti, nesreće i nepravde, prikrivene patnje i nevolje tijela i duše kod starih i mladih, u obiteljima, na radnom mjestu i u društvu. Koliko je boli zbog osamljenosti i nerazumijevanja, zbog vlastite krivnje i napuštenosti. More ljudskih patnja ima mnogo lica i naličja. Tu su i one vapijuće nepravde koje nastaju iz poremećene ljestvice vrednota kada pojedinci i razne skupine zbog oholosti i sebičnosti ne gledaju na dobro drugih, nego samo na svoje vlastite probitke. Ako čovjek zanemari ili izgubi moralnu orijentaciju, onda gubi istinsku slobodu i pada u razne vrste ovisnosti, zaslijepljenosti, u duhovno ropstvo sebičnosti i beznađa. Kao što su nas u prošlosti ideologije zatvarale u grob, opasnost je da im se danas pridruži i drugi saveznik groba, a to je sebičnost i individualizam.

7. Zato je potrebno da naš cjelokupni ljudski život i sve naše djelatnosti, osobne i društvene, obasjava i pročišćava svjetlo i nada Kristova križa i uskrsnuća. Uskrsnuće nije tek u budućnosti, nego je to budućnost koja zahvaća nas i našu stvarnost. Prorok Ezekiel znakovito je nagovijestio mogućnost uskrsnuća onih koji su biološki živi a duhovno zamrli: „Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj … I Duh svoj udahnut ću u vas da oživite … i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim.“ (Ez 37, 12-14). Uskrsli Krist snagom svoga Duha otvara zatvorene poglede na čovjeka i povijest te širi horizonte prema Bogu i bližnjemu. Stoga smo mi kršćani veliki dužnici životu i svijetu jer smo pozvani i poslani dati svjedočanstvo uskrsne nade i novosti života. Tko ljubi bližnjega, prelazi iz smrti u život jer sudjeluje na snazi ljubavi Krista raspetoga i uskrsloga. Život se ne iscrpljuje samo u onome što možemo vidjeti, mjeriti ili novcem platiti. Više od ekonomskog oporavka, danas je potrebno moralno uskrsnuće, da bismo mogli svatko sa svoje strane reanimirati našu zamrlu nadu. Želimo zajedno ići i biti prisutni u našoj Galileji, zajedno s jeruzalemskim ženama kao radosni glasnici nade prvog dana novog tjedna stvaranja. Pozvani smo biti odvjetnici-branitelji života, smisla i ljudskosti. Svjedok Kristova uskrsnuća ne gubi nadu u pravednost, slobodu, mir, ni tamo gdje dominira nepravda, zarobljenost i sukobi, pa ni u situacijama groba gdje se čini da je izgubljen svaki razlog nade. S pravom papa Franjo potiče sve, a osobito mlade: „Ne dopustite da vam ukradu nadu!“

9. Poštovana braćo i sestre, kad su žene mislile da su izgubile svaku nadu, susrele su glasnika nade, anđela u praznom Kristovu grobu. Važna je uloga, velika je poruka i duboko je značenje anđela Radosne vijesti. O njemu jedan pjesnik (Rajmund Kupareo) reče: „U praznini Tvojeg groba /pronašli smo smisao opstanka. / Zato nad našom prošlošću bdije /Anđeo.“ Bdije anđeo koji nam priječi vraćati se u prošlost groba i smrti, želeći nas učiniti glasnicima budućnosti prvog dana novog stvaranja i nove nade. Svima nama je u svakodnevnom životu potreban anđeo otvorena groba. I svima nama je dodijeljena njegova uloga u našoj Galileji – Hrvatskoj. U svjetlu Kristova uskrsnuća potrebno je prepoznati anđela u sebi i u svojim bližnjima. Anđeli se prepoznaju u prijateljima, dobrotvorima, u svima koji nam pomažu na životnom putu nositi križ i pružaju nam rubac za naš znoj i suze. Toliki znani i neznani anđeli svakodnevno nam olakšavaju svojom odgovornošću i poštenjem, vjernošću i pažnjom podići grobni kamen s naših leđa i srca.

10. Kako ne vidjeti anđela u bračnom i obiteljskom zajedništvu? Anđeo je zaručnik za svoju zaručnicu, a ona za njega. Anđeli postaju suprug i supruga jedno drugom. Anđeli su djeca svojim roditeljima, a otac i majka njima. Jedino tako brak i obitelj mogu biti izvor novoga života na osobnoj i na društvenoj razini, zajedništvo ljubavlju pobijeđene smrti. Samo tako život postaje jači od smrtnosti, a kolijevka od groba. U svjetlu uzajamne vjernosti i ljubavi, što nije uvijek lako, jedni drugima postajemo anđeli koji bude život i ohrabruju izlazak iz groba osvete na život praštanja, iz sumnje u povjerenje, iz prezira u poštovanje, iz sebičnosti u ljubav. U životnoj ulozi anđela nemamo krila ali to postaju naše ruke, spremne pomoći, podići, zagrliti, oprostiti, pomiriti se.
11. Uskrsli Kriste, radost Tvoga uskrsnuća neka uđe u sve naše domove, a Tvoj mir u naša srca. Snagom svoga uskrsnuća, otvori sve naše grobove i osvijetli sve naše tame. Blagoslovi i sva počivališta naših pokojnih, i ona još neotkrivena, jer po Tvome uskrsu, grobovi postaju kolijevke vječnoga života. A sve nas, Tvoje kršćane koji ove godine zajedno slavimo radosni događaj Uskrsa, obdarene Tvojim mirom i ljubavlju, nježnošću i milosrđem, učini anđelima – navjestiteljima radosne vijesti života, svjedocima Tvoga i našega uskrsnuća! Aleluja!