Uskrsne propovijedi

1. Draga braćo i sestre, rođenje djeteta u obitelji, rođenje života, uvijek je velika radost za majku, oca i svu rodbinu. U toj radosti naviru tolika pitanja: Je li dijete zdravo? Kako će se razvijati? U kakvim će društvenim okolnostima odrastati? Čemu se može nadati? Jednostavno – što će biti od ovoga djeteta? Ova pitanja o životu i budućnosti postavljaju i sami roditelji o svom životu. Štoviše, svaki čovjek traži smisao svoga života. Kada se čovjek rodi, možemo nagađati o njegovoj budućnosti kakva će biti, ali jedno je sigurno: Zemaljski život nam je ograničen i smrt odnosi pobjedu nad životom. Smrt je bolna. Teški, grobni kamen stavlja završnu točku na našu životnu avanturu. Grobni kamen je grub prekid jedne životne priče koja ostaje neispričana. I to je iskustvo svakoga čovjeka.

2. S takvim i sličnim osjećajima dolazi Marija Magdalena na Isusov grob. Svjesna je nemilosrdne stvarnosti grobnoga kamena, koji joj se čini kao tragičan završetak Isusovoga djelovanja. Vidjela je doduše da je Isus „prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve“ (Dj 10, 38), ali na kraju i On završi u hladnom, kamenom grobu. No, grobni je kamen – odvaljen! Nema ga! Dignut je s groba! Shrvana tugom, Marija Magdalena u odvaljenom kamenu i praznom grobu vidi znakove da je Isusovo tijelo ukradeno. Zatim pristižu Petar i onaj drugi učenik u velikoj žurbi, ali i oni samo konstatiraju vidljive činjenice: grob je prazan, tijela nema, samo povoji i ubrus leže svijeni u grobu.

3. Evanđelje trijezno i bez uljepšavanja opisuje reakciju Isusovih učenika na uskrsnuće. Svijest o smrti toliko je snažna, a događaj uskrsnuća tolika je novost, da čak i oni koji su Isusa izbliza pratili, ne shvaćaju što se zbilo: „Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih“ (Iv 20, 9), kaže evanđelist. Mi današnji kršćani, koji čitamo Pisma, koji smo čuli „što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje“ (Dj 10, 37), kako mi stojimo pred ovim događajem? Hladna stvarnost grobnoga kamena opterećuje i srce suvremenoga čovjeka. Nije nam moguće odvaliti taj kamen. Ali to i ne moramo, jer grobni je kamen već odavno dignut – Krist ga je odvalio svojim uskrsnućem! Božja svemoguća ljubav je to učinila za nas. Grob je prazan, povoji složeni, ubrus svijen. Treba razbistriti pogled za tu stvarnost poput onoga drugog učenika koji je prvi stigao na grob: „Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.“ (Iv 20, 8). Isus nas poziva i ovoga Uskrsa da uđemo dublje i vidimo dalje i povjerujemo osobno.

4. Isus mijenja naš pogled da bolje vidimo stvarnost: Onako kako je na Golgoti promijenio pogled obraćenog razbojnika. Unatoč okrutnim činjenicama i neizbježnoj situaciji, vidio je više od drugoga razbojnika koji je bio pod istom osudom, vidio je da je Isus onaj koji je jači od smrti i grobnoga kamena. Tako će Isus promijeniti pogled Marije Magdalene kako bi postala blagovjesnica uskrsnuća. Isus će razbistriti i Petrov pogled kako bi ovaj – čuli smo u prvom čitanju iz Djela apostolskih – ispravno posložio sve činjenice i tako mogao navijestiti Radosnu vijest svemu svijetu: neka svi spoznaju da je Isus Krist naš život, naša radost i naša nada!

Odvaljen grobni kamen i prazan grob otvaraju nam pogled prema jednom drugom Kamenu o kojem Crkva pjeva u današnjem slavlju: „Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim!“ (Ps 118, 22-23). Krist je kamen temeljac i zaglavni kamen života, Alfa i Omega roditelja i rođenih.

5.Značenje i simboliku zaglavnog kamena promatramo na nadvratnicima naših domova, crkava, a osobito na kupolama naših katedrala. Zaglavni kamen sve drži i svemu daje čvrstoću. Divne kupole bi se urušile da nema zaglavnog kamena koji je često oku nevidljiv, a opet o njemu sve ovisi jer on čuva ljepotu i sve drži uzgor.

Braćo i sestre, događaj prvog dana u tjednu, prazan grob i otkotrljani grobni kamen, rukopis je Božje desnice. To su izvanjski povijesni znakovi, tihi svjedoci čudesne pobjede života i istine, pravde i ljubavi. Svjedoci praznoga groba i navjestitelji Gospodnjega djela osvijetliše događaj Kristova uskrsnuća simbolikom zaglavnog kamena. Uranjajući u otajstvo Kristova uskrsnuća, učenik Ivan, zahvaćen novošću i važnošću uskrslog Gospodina, reći će: Sve postade po Njemu i bez Njega ne postade ništa (usp. Iv 1,2-3). Na tom tragu, papa u miru Benedikt XVI. otajstvo Kristova uskrsnuća naziva konačnim skokom i najvećim preobraženjem povijesti.

6.U drugom čitanju iz Poslanice Kološanima, sveti Pavao uvodi nas u otajstvo krštenja kojim postajemo dionici Kristove smrti i uskrsnuća. Kristovo uskrsnuće otkriva smisao ljudskoga života. Rođenje djeteta ne znači ulazak još jednoga bespomoćnog pijuna u nemilosrdnu igru patnje i umiranja, nego početak jedne životne priče koja će naći svoje ispunjenje u Bogu. Prirodno je bojati se smrti, ali za onoga tko je s Kristom umro grijehu i zlu, tjelesna smrt nije tragedija nego prijelaz u puninu života. Upravo se to događa u krštenju: uranjanjem u vodu odnosno polijevanjem vodom, suukopani s Kristom umiremo jednom načinu životu – onom iz perspektive grobnoga kamena –, a izlazimo obnovljeni, očišćeni, spremni na nov život koji je utemeljen u Kristu i teži k Njemu kao svome zaglavnom kamenu.

7. To je razlog zašto kršćanski roditelji žele svome novorođenom djetetu predati ono najdragocjenije što imaju – a to je radosna vijest života. Krštenjem dijete ulazi u zajedništvo onih čiji je zaglavni kamen Krist. Kao što se tjelesno rođenje događa u obitelji, tako je dolično i prikladno da se naše preporođenje iz vode i Duha Svetoga također događa u obitelji – Crkvi. Duhovno preporođenje i samim roditeljima otvara pogled prema širem roditeljstvu, prema izvoru svakog očinstva i majčinstva. Po rođenju u Duhu, Božje očinstvo daje smisao svakom drugom roditeljstvu. Tek u novom, duhovnom sinovstvu, svi mi, majka, otac, djeca, možemo izgovoriti onaj zajednički: Oče naš. Stoga, uskratiti svome djetetu krštenje i odgoj u bogatstvu vjere, značilo bi ostaviti dijete bez hrane i odjeće, bez zraka i materinskoga jezika, značilo bi prepustiti svoje čedo na milost i nemilost hladnoj logici grobnoga kamena. Na krštenju djeteta roditelji izražavaju svoju spremnost da će dijete odgajati u vjeri. Time obitelj postaje kućna Crkva, Crkva u malome, iz koje raste Crkva u punome smislu, Božja obitelj, Kristovo otajstveno Tijelo. Preko obitelji Crkva ostvaruje i svoje poslanje da bude sol zemlje i svjetlo svijeta.

8. Obitelj je doista temelj i zaglavni kamen Crkve i društva: zajedništva u različitosti muškarca i žene, odraslih i djece, djeda i bake, oca i majke, brata i sestre. U čudesnom Božjem planu obitelj je Gospodnje djelo. Ta mala, ali snažna zajednica, postade i mora biti zaglavnim kamenom svih širih i većih kupola: Crkve i društva, katedrala i sabornica, gospodarstva i politike, zakonodavstva i kulture. Samo obitelj može biti zaglavni kamen života, naše obnovljene biološke i duhovne budućnosti. U obitelji živimo s drugima i za druge, u njoj postajemo zreliji i bolji ljudi. U obitelji doživljavamo povjerenje koje izvire iz lica oca i majke; ohrabrenje za prvi osmjeh i novi korak; susrećemo temeljne društvene i ujedno religiozne termine - brata i sestru, oca i majku. U obitelji živimo zahvalnost i solidarnost koje nas otvaraju gostoprimstvu i prijateljstvu, jednom širem društvenom zajedništvu. Obitelj nam daje ime, uključuje nas u svoju povijesnu memoriju, svijest i identitet. Obitelj, znak i sakrament raspete i uskrsle ljubavi, sveti je prostor otvorenosti životu i pobjede života nad smrću. Svako normalno društvo koje želi biti na strani života i budućnosti, u obitelji vidi, ne samo zaglavni kamen, već i model društva.

9. Svjedoci smo nekih glasova koji žele obitelj vidjeti kao otpad i arheološki relikt prošlosti. Svi ti pokušaji leđima su okrenuti budućnosti. Dakako, samo obitelj, utemeljena na zajedništvu muškarca i žene, zaglavni je kamen budućnosti ljudskog roda. Stoga smo pojedinačno i zajedno, kao vjernici i građani, pozvani i dužni uklanjati sve oblike grobnih kamenja s naše budućnosti. Pomozimo obiteljima da budu otvorene životu, da budu snažne pred tolikim izazovima i ostanu neovisne pred agresivnim pritiscima raznih ovisnosti. Zato se pitamo: Čemu služe tolike kockarnice i kladionice koje se podižu uz naše škole, pored crkava, pa i pokraj dječjih vrtića? Nisu li to grobnice duše i tijela? S čitavim svijetom zgražamo se i osuđujemo nedavne okrutne i podmukle napade na europske gradove. Nisu li kockarnice i kladionice također jedan tihi, prešutni i opasni napad na našu sredinu? Ne pokapajmo, već podižimo našu mladost! Mi, roditelji, djeca i svi ljudi danas zajedno s Marijom Magdalenom, Petrom i apostolima pristupimo i uđimo u stvarnost novoga života u Kristu. Razbistrimo svoje poglede i prepoznajmo u Kristu naš život, našu radost i našu nadu!

10. Uskrsli Gospodine, zaglavni kamenu Božjeg stvaranja i ostvarenja života i povijesti, ljudskog roda i kozmosa! U krštenju si nas pridružio svojoj smrti i uskrsnuću. S nama dijeliš pobjedu života nad smrću. Daruj nam milost da u protivštinama svakodnevnoga života ostanemo povezani s Tobom, naslonjeni na Tebe, naš zaglavni kamen. Svojim uskrsnućem, Gospodine, ulaziš u naše obitelji i domove. Unesi radost života u naša srca i u naše odnose. Budi radosna nada za sve obitelji i njihovu djecu. Ohrabri sve mlade koji se pripremaju ući u brak i osnovati svoju obitelj. Neka i njihova otvorenost životu bude uskrsni znak naše obnovljene budućnosti. Osnaži sve nosive zaglavne kamene života i društva. Učvrsti, ohrabri i blagoslovi naše obitelji, Domovinu i čitav svijet! Amen. Aleluja.