Župa Uznesenja BDM - Slatine
Adresa: Vr Sela 2, 21224 Slatine
Telefon: (021) 891-037
Župnik: don Ante Čulić
Raspored sv. misa
Nedjeljom: u 9.00 i 10.30 sati u župnoj crkvi.
Blagdanima u 9.00 sati.
Radnim danom: u 7.30 sati u župnoj crkvi.
Povijest
Župa Slatine nalazi se na istočnoj strani otoka Čiova. Područje župe nastavali su stari Iliri, što potvrđuju ostaci njihovih gomila, a rimski natpisi i arheološki nalazi svjedoče o utjecaju rimske civilizacije na području Slatina. Otok Čiovo je u srednjem vijeku bio podijeljen između Splita i Trogira. Istočni dio otoka u dužini tri milje pripadao je splitskoj, a devet milja trogirskoj komuni. Slatine su i danas u sastavu splitske općine, a u crkvenom pogledu pripadaju Trogirskom dekanatu. Otok je još u 17. stoljeću bio spojen s Trogirom, odnosno s kopnom, pomičnim drvenim mostom. U posljednjim godinama Rimskoga Carstva na otoku su našli zakloništc državni prognanici, među kojima su ponajviše bili heretici. U više mjesta na otoku su živjeli pustinjaci. Jedna od nastamba srednjovjekovnih pustinjaka bila je i na području te župe u Prizidnicama.
Cijeli otok Čiovo, pa tako i Slatine, bio je slabo naseljen sve do 15. stoljeća. Poznato je da je u Slatinama na predjelu Supetarska draga bila starohrvatska crkva svetog Petra koja se prvi put u dokumentima spominje 1243. godine, što pretpostavlja i postojanje nekog manjeg naselja u to vrijeme. Godine 1372. grad Trogir donio je odluku da na Čiovu ne smije nitko stanovati, osim gubavaca i pustinjaka, bez dozvole trogirskoga kneza.
Poznato je daje splitska plemićka obitelj Alberti 1467. godine u Slatinama na predjelu Pišćine počela graditi kuću, a potom uz kuću i crkvicu posvećenu sv. Margariti ili Mari, kako ju je narod zvao, djevici i mučenici. Godine 1474. Nikola Alberti dozvolio je Šimunu Retkoviću iz Oštroga u Kaštelima da se sa svojom obitelji naseli na njegovu imanju u Slatinama. Prodorom Turaka u podkozjačka stara sela, u tzv. Podmorje, takvih je primjera bilo sve više, a posebice nakon pada Klisa u turske ruke 1537. godine, kada je započelo masovnije naseljavanje Slatina i drugih sela na Čiovu.
Župa je u Slatinama ustanovljena u 16. stoljeću. Vjerojatno je u početku za župnu crkvu služila gore spomenuta crkva svetog Petra. U vrijeme osamostaljenja župe 1540. godine, kako navodi Opći šcmatizam Katoličke crkve iz 1975. godine, u selu je tada moglo biti oko stotinjak duša. Nakon što je u Prizidnicama podignuta crkva sa kućom za stanovanje pustinjaka, u više navrata upravo ti svećenici-pustinjaci bili su slatinski župnici.
Župna kuća sagrađena je u 19. stoljeću. Više puta bila je popravljana, a temeljita obnova izvedena je za župnika don Ante Čulića 2002. i 2003. godine. Župnici pustinjaci stanovali su u Prizidnicama. Svakako, prema izvješću apostolskog pohoditclja Priulija iz 1603. godine, u župi tada nije bilo župne kuće.
Matične knjige R, V i U od 1702. do 1832; V od 1825. do 1857; nalaze se u DAZ. Knjige R od 1726. do 1878, prijepis; V od 1740. do 1948, prijepis; U od 1702. do 1832. nalaze se u ŽU. Dva sveska Stanja duša iz 19. stoljeća nalaze se u ŽU, gdje se nalazi i Kronika župe od 1828. do 1938.
Godine 1938. u župi je bilo 830 duša, a 2001. godine bilo ih je 1.001.
Crkve
1. Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije nalazi se na lijepom položaju na vrhu brijega. Već je 1573. godine postojao plan o gradnji župne crkve koja je sagrađena tek oko 1600. godine, što se može zaključiti po već spomenutom Priulijevom izvješću iz 1603. godine u kojemu piše daje crkva nedavno («nuper») sagrađena od samih seljaka. Poslije toga crkva je više puta dograđivana te je konačno dobila oblik latinskog križa s polukružnom apsidom. Ti su radovi na crkvi izvedeni od 1911. do 1927. godine, kada je bila samo blagoslovljena. Posvećena je tek 1951. godine. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za dva zvona. Za župnika don Stanka Vrnoge podignut je od 1980. do 1986. godine sa sjeverne strane crkve betonski zvonik obložen kamenom. Ispred glavnog oltara u apsidi podignut je oltar prema puku. Dva pobočna oltara nalaze se u pobočnim kapelama. Od veće umjetničke vrijednosti u crkvi se nalazi staro slikano raspelo. Crkva je duga 21, a lađa je široka 5,20 metara.
2. Crkva Gospe od Prizidnica nalazi se ispod klisure koja se diže iz mora na južnoj strani otoka Čiova. Osnovne podatke o crkvi pruža latinski natpis na kamenoj ploči iznad crkvenih vrata koji u hrvatskom prijevodu glasi: «Svećenik Juraj Stojdražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Začeća Blažene Marije - 1546. godine.» Natpis na drugoj ploči glasi: «1737. Tada je ovaj hram obnovljen ljubavlju vjernika.» Crkva je duga 15 i široka 5,50 metara. Sagrađena je od klesanog kamena i pokrivena kupom kanalicom. Prozori su u obliku polumjeseca, na pročelju je osmerokraka rozeta, a iznad pročelja zvonik na preslicu. U crkvi je mramorni oltar s lijepom slikom Bogorodice s Djetetom, rad kretske škole iz 16. stoljeća. Slika je stručno popravljena 1961. i 1966. godine Godine 1967. uvrštena je u popis spomenika kulture. Najveće okupljanje vjernika u toj crkvi je za proslavu Imena Marijina. Više puta crkva je bila popravljana. Brigu za crkvu i ostale zgrade najviše vode slatinski Nakiri pod upravom slatinskog župnika. U svim većim radovima rado sudjeluju svi slatinski vjernici. Veći radovi na crkvi i njezinom okolišu izvedeni su 1996. godine u pripravi za proslavu 450. obljetnice njezine gradnje.
Uz crkvu se dižu pustinjačke kuće. Posljednji svećenik pustinjak bio je don Andrija Varivodić, rodom iz Roža, školovanje je završio u sjemeništu u Priku, umro je 1852. godine. Patronat nad tom crkvom nadbiskup Cosmi 1695. godine povjerio je splitskim plemićima Ivanu Petru Marchiju i Frani Capogrossu, a s njih je patronat poslije prešao na obitelji Cuppareo, Dinaričić, Martinis, pa na splitsku Javnu dobrotvomost, te 1880. na Biskupsko sjemenište u Splitu i konačno 1928. godine na župu Slatine.
