Počinje štenje štovanja Pričiste Divice Marije Majke Gospodina našega Isukrsta u gradu Solinu.
Sveti Dujam došavši iz dalekog grada Antiohije, u kojem se po prvi put virnici Isusovi prozvaše kršćanima i koji grad imadijaše velelipu crkvu posvećenu Blaženoj Divici Mariji, taj sveti Dujam zaželi u bogatom gradu Solinu podići dostojan hram, u kojem bi se slavila moguća odvitniea svih pravovirnih kršćana.
Palače i mramorni stupovi, kipovi i kameni uresi popadoše i polegoše zajedno sa sjajem i veličanstvom grada Solina. Zanimiše pisme po ulicama i molitve po crkvama, jedino što ostade od čitave slave njegove, to biše kosti mučenika koje je prinio u Dioklecijanovu palaču, današnji Split, papin poslanik po imenu Ivan. Taj sveti misnik očisti od poganskih kipova grobnicu cara Dioklecijana te ju pretvori u kršćansku crkvu, koju na uspomenu one porušene u Solinu posveti Uznesenju Blažene Divice ili Velikoj Gospi.
Za priko stotinu godina umukoše glasovita zvona na Gospinu Otoku, niti se krstilo niti Boga molilo, jer bijaše pritisla grdna turska sila i borija u Solinu, a s Klisa se čulo kako turski pivac zoru navišta i na Klisu se vijao konjski rep i polumisec misto svetoga križa. No tada raji dodijao turski jaram, onda se stala dizati na age i begove, koji se prid jarošću puka zatvoriše u turski grad Klis, ali ni tu im ne bi spasa ni ufanja. Iz Petrova polja dohrlili amo pod tvrdi Klis mnogi kršćani zapalivši u staroj postojbini svoje domove, da im ne bude nade u povratak.
