Raspored sv. misa

ZIMSKI RASPORED (nedjeljom - od kolovoza do travnja)

Crkva Porođenja BDM - u 10.00 sati.
Naklice - u 11.30 sati;

LJETNI RASPORED (nedjeljom - od svibnja do rujna)

Crkva Porođenja BDM - u 10.00 sati.
Naklice - u 8.30 sati;

Povijest

Neki ime župe Tugare izvode iz latinske riječi tugurium, koja u množini glasi tuguria, a znači naselje od šatora i koliba, od kojih ne ostaje nikakva traga osim ulomaka zemljanih posuda. To bi značilo da je to bio kraj s pastirskim naseljima još prije dolaska Hrvata.  

Tugare se prvi put spominju u glasovitoj darovnici hrvatskog kneza Trpimira od 4. ožujka 852. godine. Smještene su u plodnoj kotlini između mosorskih kosa Makirine s Oćurom na sjeveru te Vršine i Mošnjice na jugu. Župa zauzima velik teritorij na kojemu je od naseljenosti ovoga kraja bilo više manjih i većih sela. U srednjem vijeku neka naselja današnjih Tugara pripadala su poljičkom katunu Gata, kao što je zaselak Naklice, katunu Dubravi naselja Račnik i Zastinje, katunu Srinjine naselja Osić, Čažin Dolac i Ume. Katunu Duće pripadalo je naselje Truše. Sva navedena naselja sačinjavaju današnju župu Tugare.

Godine 1495. u Tugarima se spominje župa pod nazivom Svete Katarine, pa bi se na temelju toga moglo zaključiti da još nije bila sagrađena crkva Male Gospe. Godine 1625. župa se navodi pod imenom Čažin Dolac i spominje tri tugarske crkve: «Gospa i sv. Katarina i sv. Margarita». Župa je tada imala 400 duša. Nadbiskup Cupilli u vizitaciji 11. svibnja 1711. godine navodi u Tugarama 7 crkava: župna Rođenja Marijina, Sveti Roko u Umima, Gospa od Karmela u Račniku, Sveta Kata u Osiću, Sveti Ante na Naklicama, Sveti Juraj u Gajinama i Blažena Djevica od Začeća u Trušama. 

Organski dekret iz 1849. godine, br. 94, Tugare je i nadalje ostavio kao samostalnu župu, ali joj je ukinuo dva pomoćnika, od kojih više nije bila potreba.

Župna kuća je novogradnja, koja se nalazi na Dočinama. Sagrađena je 1997. godine za župnikovanja don Ante Antunovića (1989.-1997.). To je lijepa, suvremena građevina, sa svim potrebnim sadržajima. Stara župna kuća nalazi se usamljena, sjeverno od župne crkve.

Matične knjige R od 1711. do 1728. i 1790. do 1812.; V od 1825. do 1857. nalaze se u DAZ. Knjige R od 1892. do 1948.; V od 1906. do 1948.; U od 1710. do 1825. i 1906. do 1948.. nalaze se u MU Omiš. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1818. do 1947. nalaze se u NAS. Stanje duša od 1838. do 1910. nalazi se u ŽU, gdje se naleze i knjige V od 1790. do 1811. i U od 1790. do 1802.

Župa je 1938. godine imala 1.185 duša, a 2001. godine bilo ih je 995.

Crkve

1. Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije nalazi se na sjevernim padinama brda Mošnjice. Crkva je sagrađena na mjestu manje stare crkve, koja se spominje 1625. godine. Gradnja današnje crkve počela je 1732. godine, kako piše bosančicom na ploči ispod reljefa, koji se nalazi na pročelju. Reljef prikazuje nadbiskupa Kačića s biskupskim štapom u ruci i desnicom podignutom na blagoslov. Na temelju poznatih dokumenata možemo reći da se crkva dosta dugo gradila. Godine 1748. još nije bila posve pokrivena. Gradnja je bila završena 1753. i crkva posvećena 23. svibnja 1754. od nadbiskupa Pacifika Bizze. Iznad rustično obrađenog reljefa na pročelju nalazi se i rustična osmerokraka rozeta. U vrhu pročelja je mali pravokutni prozor zatvoren križom sv. Andrije, ukrašen pleterom. U gornjem dijelu je natpis ispisan bosančicom: «Ovu crkvicu sagradi vas puk tugarski.» Vjerojatno je taj prozor pripadao starijoj crkvi. Masivni zvonik, visok 15 metara, koji podsjeća na utvrdu, podignut je u drugoj polovici 19. stoljeća. Crkva ima svod prelomljeni, gotički. U crkvi su tri oltara. U svetištu je glavni oltar iza kojega je smještena sakristija, a ispred njega postavljen je, prema litugrijskim propisima Drugog vatikanskog koncila, oltar prema puku. Već godine 1760. crkva je osim velikog drvenog oltara imala u kapeli svetišta još dvije kapele u kojima su se nalazili pokrajni oltari, sv. Jeronima u južnoj i Duha Svetoga u sjevernoj. U drugoj polovici 19. stoljeća podignut je na d južnom kapelom masivni zvonik, nalik utvrdi, visok 15 metara. U toj je kapeli bio oltar sv. Jeronima, koji je i nakon izgradnje zvonika ostao, ali je crkva ostala bez prijašnje kapele. Oltarne slike na oltarima naknadno su postavljene. Pale na oltarima sv. Jeronima i Duha Svetoga radio je isti majstor sredinom 19. stoljeća, a pala na glavnom oltaru, koja je male umjetničke vrijednosti, postavljena je početkom 20. stoljeća. Crkva do 1760. godine još nije bila ožbukana, pa je nadbiskup Dinarić te godine naredio da se crkva ožbuka i pod poploča. Crkva je za župnikovanja don Bože Ćubelića od 1997. do 1999. godine temeljito obnovljena, pod vodstvom stručnjaka Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Napomenimo još da je Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Splitu, 20. prosinca 1973. godine popisao sve pokretne spomenike kulture koji se nalaze u ovoj crkvi. U navedenom popisu nalazi se 19 predmeta, različite umjetničke vrijednosti. U crkvi su kipovi Srca Isusova, nabavljen u Italiji 1910., i Gospin, 19. stoljeće. Crkva je duga 15 i široka 8 metara.  

2. Crkva Svete Katarine Aleksandrijske nalazi se na Osiću. Čini se da je ovo najstarija crkva u Tugarima. Prvi put se spominje 1397. godine u Reambulaciji dobara splitske nadbiskupije. Crkva je presvođena, a oko nje je staro groblje, koje je i danas u uporabi. Ona je bila župna crkva, kako se to navodi 1495. godine, dakle, prije nego što je sagrađena Gospina crkva. Crkva se spominje i u izvješću papinskoga pohoditelja Garzadorija 1625. godine. Na neke blagdane kroz godinu u njoj se obavljaju obredi za cijelu župu. Crkva je temeljito obnovljena za župnikovanja don Josipa Marendića 1983. godine. Na zidovima lađe i četvrtaste apside nalazi se po jedan prozor na luk, a pored vrata na pročelju nalazi se po jedan prozorčić. Na sredini pročelja je kameni prozor s četverolisnim otvorom, a na vrhu pročelja zvonik na preslicu za tri zvona. Crkva je pokrivena kamenim pločama. Na oltaru je kip sv. Katarine.  

3. Crkva Gospe od Karmela u Račniku. Današnja je crkva sagrađena u 19. stoljeću, na mjestu stare crkve, koja se prvi put spominje u izvješću vizitacije nadbiskupa Cupillija 1711. godine. U crkvi je oltar prema puku, postavljen prigodom obnove crkve za župnikovanja don Josipa Marendića (1966.-1989.). Na pročelju je prozor s kamenim križem, a na vrhu pročelja zvonik na preslicu za jedno zvono. Sa strana lađe su po dva prozora sa završnim lukom.  Crkva je 2002. godine, za župnika don Bože Ćubelića, obnovljena izvana i iznutra.

4. Stara crkva Svetog Roka na Umima. To je stara crkva, sagrađena poslije oslobođenja od Turaka. Prvi put spominje se u izvješću vizitacije nadbiskupa Cupillija 1711. godine. Nekada je bila u selu, koje je danas posve iseljeno, pa je crkva ostala bez svojih štovatelja. Na crkvi je svod prelomljen, gotički. Crkva je s apsidom duga 10 i široka 5,70 metara. Nad pročeljem je mala preslica za jedno zvono. Crkva je pokrivena kamenom pločom. Na pročelju se nalazi mala, interesantna rozeta.  

5. Nova crkva Svetog Roka u Podumima. Stanovnici Uma su se naselili uz glavnu cestu, ali nisu zaboravili svog «starog sv. Roka». Godine 1967. sagradili su u svom novom naselju Podumima novu betonsku crkvu Sv. Roka sa zvonikom na preslicu. U crkvi je kameni oltar i Svečev kip. Dimenzije s apsidom su 11,60 x 5,60 metara.  Crkva se 2003. godine počela obnavljati pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

6. Crkva Svetog Ante Pustinjaka u Naklicama. Crkva je sagrađena u današnjem obliku na kraju 17. ili na početku 18. stoljeća, na mjestu znatno starije crkve, koja prema mišljenju Zavoda za zaštitu spomenika kulture potječe iz polovice 7. stoljeća. Južna vrata bi, prema istom mišljenju nastala u 12. stoljeću. Prvi sigurni podatak o ovoj crkvi nalazi se u izvješću vizitacije nadbiskupa Cupillija 1711. godine. Sagrađena je od nepravilnog kamenja s mnogo žbuke. Istočni zid je nešto uži od pročelja na zapadu. Crkva nema apside, a duga je 9 i široka 6,75 metara. Na pročelju je široka preslica s otvorom za jedno zvono. U crkvi je kor i novi kameni oltar prema puku. Crkva je temeljito obnovljena 1994. godine, za župnikovanja don Ante Antunovića. Istočno od crkve podignuto je novo groblje 1974. godine.  Crkva je 2002. obnovljena izvana, a sljedeće godine iznutra.

7. Crkva Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Trušima. Crkva je sagrađena 1599. godine i pokrivena kamenom pločom. Na oltaru je pala na kojoj je Gospa okružena svecima. Crkva je s prelomljenim, gotičkim svodom. Spominje je nadbiskup Cupilli 1711. godine i za nju kaže da je posvećena, što još navodi samo za župnu Gospinu crkvu. Crkva nema apside, a ima dvoja vrata. Iznad pokrajnih vrata je reljefni križ. Na vrhu pročelja je preslica za jedno zvono. Duga je 8,80 i široka 5,50 metara.  

8. Crkva Svetog Jurja u Gajinama ili Semeljinu. Crkva je sagrađena poslije oslobođenja od Turaka. Prvi put spominje se u izvješću vizitacije nadbiskupa Cupillija 1711. godine. Godine 1894. je obnovljena i nadograđena. Na sredini pročelja je rozeta u obliku križa, a na vrhu pročelja je preslica za jedno zvono. Prigodom obnove dobila je povećane prozore na luk. Crkva je s apsidom duga 11 i široka 5 metara. S prednje strane oltara je lik sv. Jurja. Kod crkve je bilo srednjovjekovno groblje, o čemu govore ostaci stećaka.  

9. Crkva Svetog Frane u Čažinu Docu. Današnja je crkva sagrađena 1863. godine, kako stoji na uklesanom natpisu. Crkva je sagrađena od klesanog domaćeg kamena, zauzimanjem samih mještana, a zidar je bio Ivan Plavša. Crkva je s apsidom duga 13,85 i široka 6 metara. Svod je u apsidi bačvast, a u lađi prelomljen. Pod je popločan kamenim pločama. Na vrhu pročelja je preslica za dva zvona. Na oltaru je pala koja prikazuje Gospu sa sv. Franom, sv. Antom i sv. Rokom. Na njezinom mjestu nalazila se stara crkva, koja se prvi put spominje u vizitaciji nadbiskupa Bizze 1748. godine. Crkva je temeljito obnovljena za župnikovanja don Ante Antunovića (1989.-1997.), kada je na krov postavljena betonska ploča i na nju kupa i podignut betonski kor.  

10. Crkvica Svete Margarete (Mare) u Zastinju. Današnja je crkva sagrađena 1939. godine na mjestu stare crkve, koja se prvi put spominje 1625. godine u izvješću papinskoga pohoditelja Oktavijana Garzadorija i spada među tri najstarije crkve u župi. Crkva je već u 18. stoljeću vapila za popravkom. Konačno je 1939. godine srušena i na njezinom mjestu podignuta današnja. Sagrađena je od četvrtastog klesanog kamena. Duga je 5 i široka 3,20 metara. Na vrhu pročelja je preslica za jedno zvono. Crkvica je za župnikovanja don Ante Antunovića 1990. godine srušena, jer su zidovima počivali na slabim temeljima i prijetila je opasnost urušavanja, te je od istog kamena iznova podignuta. Na krov je postavljena betonska ploča i na nju kupa kanalica. U crkvici se nalazi ploča iz 1939. godine na kojoj je uklesana godina gradnje, ime ondašnjeg župnika don Duje Klarića te imena mještana, graditelja.  

11. Kapelica Svetog Nikole Putnika na Dočinama. Današnja je kapelica sagrađena 1930. na raskrižju glavne ceste i puta prema župnoj crkvi. Nedaleko od današnje kapelice bila je starija kapelica pored staroga puta, koja je srušena nakon izgradnje današnje kapelice. Kapelica je podignuta od klesanog kamena, a zatvorena je željeznom raštelom. Kapelica je duga 3,30 i široka 2 metra. Na oltaru je kip sv. Nikole.

Statistika

2015. godina

Krštenja	12
Prvopričesnici	14
Krizmanici	22
Ženidbe	5
Sprovodi	15

Lokacija