U organizaciji Bračnoga i obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije u srijedu 4. prosinca je u prostorijama BiOS-a održan posljednji susret u ovoj godini za odgojitelje, roditelje i stručne suradnike.

Predavanje “Božićni stres“ i poslijeblagdanska tuga održala je suradnica savjetovališta Maja Jakšić, psihoterapeutkinja i specijalistica iz pastorala kriznih situacija. 

Tijekom blagdana mogu nam na vrata pokucati neželjeni gosti – stres i tjeskoba. Mnogo je čimbenika koji mogu potaknuti ili povećati stres i tjeskobu tijekom i nakon božićnih blagdana. Sveprisutni konzumerizam, reklamni napadi, pritisak darivanja, nerealna očekivanja, čežnja za Božićem iz „boljih vremena“, duhovna praznina, „zamka sreće“ u virtualnom svijetu,prekomjerno pijenje, prejedanje i pretjerano trošenje mogu doprinijeti povećanju razine stresa u ovo doba godine. Još jedan otežavajući čimbenik koji može doprinijeti stresu je korištenje društvenihmedija koji pokreću nepodnošljivu igru uspoređivanja i natjecanja s drugima. Platforme poput Facebooka i Instagrama potiču poremećaje novog doba kao što je 'FoMo' (strah od propuštanja) i ostavljaju osjećaj pustoši i neuspjeha posebno kod mladih akonemaju najveće božićno drvo, najljepše ukrase, najskuplje poklone, najluđi provod ili putovanje iz snova kao njihovi poznati ili čak nepoznati „prijatelji“ na zaslonu ekrana. Sada stalno uspoređujemo svoje živote zbog društvenih medija. Blagdani stvaraju "oluju" pojačanih tjelesnih, emocionalnih, psiholoških, financijskih i socijalnih stresora. To mogu dodatno pogoršati mediji u kojima svi izgledaju kao da su uvijek sretni i savršeni. 

Problematični obiteljski odnosi, neriješeni sukobi u obitelji, neugodni osjećaji i sjećanja iz djetinjstva mogu pridonijeti osjećaju tjeskobe. Zbog svega navedenog mnogima blagdani mogu biti izvor stresa, sjete i neizmjerne usamljenosti. Osobama koje su nedavno izgubile nekog bliskog, Božić - pogotovo prvi,često djeluje kao okidač za tugu i patnju. Osjećaji žaljenja, usamljenosti, razočaranja, čak i bijesa - u tom su razdoblju vrlo intenzivni. Prazna stolica na božićnom obiteljskom okupljanju može prouzrokovati povratak teških misli i osjećaj kao da se proces tugovanja usporava ili čak ide unatrag.

Postoje i oni koji, unatoč tome što Božić provode zajedno sa svojom obitelji, doživljavaju usamljenost. Usamljenost se još više pogoršava kad nam se čini da su svi oko nas okruženi ljubavlju i toplinom. 

Sve to znači da nakon blještavila Božića i povratka u „sivu stvarnost“ osobe pogođene psihičkim problemima ili procesom tugovanja mogu potonuti još više. 

Ako nam je božićno vrijeme stresno  - vrijedno je razmišljati o promjenama. 

Što je za mene Božić? Odgovorimo na pitanja: kako ga želim provesti, što mi je uistinu važno i što očekujem od sebe, a što od svojih bližnjih? Nakon što dobijemo odgovore, daljnji koraci bit će jasniji. Sjetiti se onih koji su izgubili voljenu osobu, bolesnih i onih koji se brinu o drugima i pokloniti im svoju prisutnost – najbolji je božićni poklon. Ovog Božića budimo dobri prema sebi i prema drugima. Vodimo brigu o sebi i zapamtimo da je naše duševno i tjelesno zdravlje najveći dar - nama i svima oko nas.

Kako u „božićnoj groznici“ ne bismo zaboravili što je doista važno, nakon predavanja slijedila je radionica „Upravljanje vremenom“ na kojoj su sudionici izradili „vremensku tablicu“ pomoću koje su određivali svoje prioritete prema kriteriju bitnosti i hitnosti. Zatim je napravljena i samoprocjena svega dobroga što se dogodilo u prethodnoj godini kao i svega na čemu možemo biti zahvalni u našem životu. Susret je završio druženjem i pjesmom uz gitaru, čaj i kolače.