Tragom Božjeg milosrđa šestog dana nadbiskupijskog hodočašća, 17. rujna,  stižemo do juga Italije i brda Gargano. Na više od 900 metara nadmorske visine u pitoresknom gradu Monte Sant' Angelo prolazimo kroz Vrata Milosrđa i ulazimo u Nebesku baziliku. 

 

Izgrađena nad spiljama ova je crkva jedina na svijetu koju nije posvetio neki biskup ili papa, već sam arkanđeo Mihael. Naime, prema predaji, ovdje su se 492. i 493. dogodila ukazanja sv. Mihovila. Čuvajući stado jedan je pastir uočio bika koji se stalno odvajao, a veleposjednik kojemu su stada pripadala zbog toga ga je htio ubiti. Došavši pred spilju ugledao je bika koji je kleknuo i sagnuo glavu do poda. Pokušao ga je ustrijeliti, ali strijela se vratila i pogodila ga u nogu. U tom je trenutku ugledao sv. Mihovila i cijeli događaj ispričao mjesnom biskupu. Biskup je ispočetka bio sumnjičav, ali onda je u snu ugledao sv. Mihovila koji mu je obznanio da na tom mjestu želi baziliku koja će postati mjesto ispovijedanja. I sam biskup došavši u spilju ugledao je sv. Mihovila. U to vrijeme započeo je napad na siponsku luku, a sv. Mihovil istom je biskupu obznanio da će zaštiti luku od osvajača. Nakon obrane, u znak zahvalnosti, krenula je glasovita procesija s mnoštvom vjernika, svećenika i s biskupima prema mjestu ukazanja na brdu Gargano, a prema predaji, nad Presvetim oltarskim sakramentom u povorci orlovi su formirali baldahin. Kad je procesija stigla do spilje ponovo se ukazao sv. Mihovil i kazao da baziliku ne treba posvećivati jer ju je on već posvetio. U nebeskoj bazilici još jednom se dogodilo ukazanje, i to 1665. kada je tim krajem vladala kuga, a sveti je Mihovil i tada zaštitio ovo područje. Danas su nad mjestom ukazanja dograđeni sadržaji poput zvonika i ulaznih vrata, a prostor u kojem se služe svete mise izvorna je spilja u kojoj je sv. Mihovil ostavio trag svojega stopala. Nad tim mjestom mramorni je pokrov s kipom sv. Mihovila. U nebeskoj bazilici, u tom jedinstvenom sakralnom prostoru i jedinom na svijetu koji je posvetio anđeo,  hodočasnici su predvođeni nadbiskupom Barišićem sudjelovali na misnom slavlju i obnovili krsna obećanja,  a župnik Jesenica don Tomislav Bašić u propovijedi je istaknuo dužnost  kršćanina da se  uvijek uz pomoć i zagovor anđela ustrajno bori za dobro i pobjeđuje zlo. 

 

 

Napustivši gradić Monte Sant' Angelo hodočasnici su krenuli prema Bitettu, malom mjestu pored luke Bari u kojem je franjevački samostan i u njemu kosti našeg blaženika Jakova Zadranina. Ovaj franjevac iz 16 st. koji nije bio svećenik već redovnički brat, bio je poznat po svojim mističnim iskustvima. Dok bi kuhao ili radio u polju kroz zidove bi tijekom misnih slavlja i u trenutku pretvorbe vidio dijete Isusa. Zapisi o njegovom životu izvješćuju o tome da je levitirao i bio poznat po izjavi: „Blizu je!“, misleći pri tom na Isusa. Postoji i priča o zecu koji se pred lovcima skrio pod njegovu halju, a kako je on kao franjevac i ljubitelj svega stvorenoga htio zaštiti životinju, lovcima je na upit o zecu kazao: „Blizu je!“. Njegovo se neraspadnuto tijelo danas čuva u crkvi, a kapuljača njegova habita ima čudotvorna svojstva. Dugo godina u ovom je samostanu bio gvardijan fra Miro Relota koji se zalagao za proglašenje svetim našega blaženika. Posljednje čudo koje je dovoljno da bi se proces kanonizacije završio zbilo se nedavno kada je ozdravio mladić koji je teško stradao na motoru. Njegova majka upravo je od fra Mira Relote zatražila da blaženikovu kapuljaču stavi na glavu mladiću koji je bio u komi i bez izgleda da se oporavi, nakon čega je on čudesno ozdravio. Nadbiskupa i hodočasnike iz zemlje blaženika na koji su franjevci u Bitettu posebno ponosni dočekao je i pozdravio otac Antonio Cifarati, a vjernici su potom imali prigodu proći pored groba i neraspadnutog tijela blaženog Jakova Zadranina te razgledati muzej u kojem se čuvaju predmeti kojima se on služio.

Posljednja postaja hodočasničkog puta u Italiji bila je u luci Bari i glasovitoj romaničkoj bazilici sv. Nikole, biskupa iz Mire, zaštitnika pomoraca i djece te svih čije je dostojanstvo ugroženo. Iako se danas ime ovog biskupa veže uz profane običaje i nazive, istina je da je riječ o biskupu iz vremena Nicejskog Sabora koji je snažno branio nauk o Presvetom Trojstvu i istinu da je Isus bio Bog i čovjek. Poznat je bio i po svom zalaganju za siromašne i obespravljene. Tako je ocu koji je zbog siromaštva htio tri kćeri učiniti prostitutkama dao vreću punu zlata, od čega je i potekao običaj punjenja bičava na blagdan sv. Nikole. Zaštitnikom djece smatra se jer je jedno dijete spasio od nakane odraslih da ga učine kušačem hrane i pića na dvoru. U Bari su  relikvije biskupa Nikole stigle krajem 11. stoljeća, u vrijeme kada se Mira nalazila na području današnje Turske.  Kako bi zaštitili uništavanje relikvija sveca od islamskih osvajača, 41 pomorac iz Barija uputio se prema tom gradu i samostanu u kojem su se čuvale biskupove kosti. Kada su u svibnju s relikvijama došli pred Bari tri dana je zavladala velika oluja. Opatu Iliji tada se u snu ukazao sv. Nikola i kazao mu da će oluja prestati ako se od gradske vijećnice načini kapela. Vlastodršci su na to pristali, a svečeve su kosti pohranjene u nju. Danas se na tom mjestu nalazi bazilika sv. Nikole u čijoj je kripti biskupov grob. Uz sv. Nikolu veže se i naziv „mirotočivi“, budući da su njegove kosti tijekom ekshumacije pronađene u uljnoj tekućini u kojoj su čestice mane. Svake godine iz njegovih se kostiju iscijedi oko 2dl tekućine koja se nakon toga miješa s blagoslovljenom vodom koju vjernici koriste za pomazanje. To se zbiva u svibnju kada se u Bariju slavi spomendan na oluju koja je zaustavila pomorce pred lukom. Na tragu Božjeg milosrđa hodočasnici su u bazilici sv. Nikole zastali pred biskupovim grobom i pomolili se za zagovor sveca, zaštitnika malenih, a napose pomoraca i djece.

 

Nadbiskupijsko hodočašće „Tragom Božjeg milosrđa“  u ovoj Jubilejskoj godini milosrđa započelo je u Italiji, a završilo u Hrvatskoj. Brodom iz Barija ujutro, 18. rujna stigli smo u Dubrovnik, a onda autobusom nastavili do marijanskog svetišta u Vepricu. „Krenuli smo brodom Marko Polo, ali ne na trag svile nego tragom Božjeg milosrđa koje vrijedi puno više“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić  u propovijedi tijekom posljednjeg misnog slavlja za hodočasnike u Vepricu. Vjernike je podsjetio da se vraćaju na iste adrese, ali ne kao isti ljudi, jer ono što su doživjeli prateći tragove svetaca od Cascie, Rima, Monte Casina, San Giovanni Rotonda, Lucere, pa sve do Bitatte i Barija, u svetištima Gospe Okrunjene i sv. Mihovila, trebalo bi ih učiniti vidljivijim znakovima milosrđa svojim bližnjima.

 

Sve izvještaje s hodočašća možete pratiti OVDJE.