20. stoljeće bilo je vrijeme velike patnje i stradanja na tlu kršćanske Europe. Dok mnogi čine najveća zla bratu čovjeku, a brojni narodi prolaze svoju Kalvariju, Gospodin u isto vrijeme i na istom tlu podiže velike svjedoke svoje ljubavi i svece naših dana. Stvarnost tog kontrasta jasno je vidljiva na tlu Poljske u mraku Auschwitza i svjetlu svetih Maksimilijana Kolbea i Edith Stein te na poseban način Ivana Pavla II., a tome su posvjedočili i hodočasnici Splitsko-makarske nadbiskupije četvrtog dana hodočašća, 10. listopada. 

Dan je započeo posjetom najvećem koncentracijskom logoru nacističke Njemačke - Auschwitzu. Nalazio se u Poljskoj, blizu grada Oświęcima (njem. Auschwitz), 50 km zapadno od Krakova. To područje je u rujnu 1939. godine pripojeno Njemačkoj. Kompleks se sastojao od tri glavna kampa: Auschwitz I., administrativni centar, Auschwitz II. (Birkenau) kamp za istrebljivanje, i Auschwitz III. (Monowitz) radnički kamp; te 45 satelitskih logora. Zapovjednik kampa Rudolf Höß je na suđenju u Nürnberškom procesu svjedočio da je ubijeno 3 milijuna ljudi za vrijeme njegovog vođenja kampa. Kasnije je smanjio tu brojku. Godine 1990. dr. Franciszek Piper je procijenio da je bilo oko 1,1 milijun, od toga su oko 90% bili Židovi iz svih zemalja Europe. Većina je ubijena u plinskim komorama Ciklonom B, drugi su bili ubijani izgladnjavanjem, prisilnim radom, manjkom higijene, pogubljenjima i medicinskim eksperimentima.

Hodajući tim prostorom, svatko uvučen u svoju tišinu razmišljajući kako čovjek može nisko pasti, naišli smo na dva svjedoka vjere. Od 1941. godine logorski broj 16670 pripadao je svetom Maksimilijanu Kolbeu. Svoj je život završio tako što se dragovoljno predao u smrt u zamjenu za oca mnogobrojne obitelji koji je na kraju preživio logor. Židovka sv. Edith Stein obratila se u 26. godini života na katoličanstvo, a ubrzo je osjetila i poziv u karmelski red. Zbog svog židovskog porijekla deportirana je u Auschwitz i pogubljena u plinskoj komori u kolovozu 1942.

Fotografije: Danira Matijaca

Slijedeća hodočasnička postaja bile su Wadowice, rodno mjesto zemaljskog i nebeskog prijatelja sviju – Ivana Pavla II. Odmah u blizini župne crkve nalazi se kuća u kojoj je Karol Wojtyła rođen 18. svibnja 1920. i gdje je proveo prvih 18 godina života, sve do preseljenja u Krakow. Njegova rodna kuća danas je muzej, u kojemu su na 1 200 četvornih metara pohranjeni predmeti i dokumenti o njegovu životu i djelovanju. Oko 150 multimedijskih instalacija predstavljeno je pod geslom "Rođen sam u Wadowicama", navodeći prvu rečenicu iz životopisa koji je napisao sam Ivan Pavao II. U muzeju se mogu vidjeti brojne fotografije i rukopisi ovog sveca i bijeli talar koji je nosio prvih dana nakon izbora za papu 1978. godine. Kuća-muzej otvorena je 18. ožujka 1984. godine, a dnevno primi oko 5000 posjetitelja. Posebno radosno i znakovito je bilo što je hodočasnike upravo u domu Karola Wojtyle zatekla vijest da je Poljska biskupska konferencija dala svoj pristanak (nihil obstat) da Krakovska nadbiskupija može započeti s procesom beatifikacije roditelja pape Ivana Pavla II.: Emilie née Kaczorowske i Karola Wojtyłe.

Uslijedio je razgled župne crkve u kojoj je maleni Karol bio kršten i gdje je svakodnevno dolazio utjecati se Gospi od brze pomoći. Tamo se nalazi i kapelica sada svetog Ivana Pavla II. s njegovim relikvijama. U toj crkvi njegova krštenja slavljena je i sveta misa koju je predvodio nadbiskup Marin Barišić u suslavlju s drugim svećenicima, a prigodnu homiliju održao je don Josip Periš. Osvrnuo se na toga dana viđen rezultat spoja ljudske zloće i moći te znanosti i tehnologije i pozvao da pogled usmjerimo na čovjeka koji nam je jasno pokazao kakvi bismo trebali biti – sv. Ivan Pavao II. koji je ljubio sve ljude bez obzira na rasu, nacionalnost i vjeru. Podsjetio je na neraskidivu vezu Hrvatske i ovoga Pape te podvukao one trenutke u kojima nam je, kao narodu, njegova ljubav bila velika potpora i ohrabrenje. Istaknuo je kako je ovaj svetac bio čovjek duboke molitve iz koje je dobivao nadahnuće za njegov pontifikat te pozvao svakog pojedinca na predaniju molitvu Duhu Svetome kako bi usmjerio naše molitve i pomogao nam uskladiti naš život s Božjom voljom.

Na putu do Krakowa hodočasnici su se zaustavili kod Kalwarije Zebrzydowske, hodočasničkog parka i pejzažnog kompleksa izgrađenog u 17. stoljeću. Gradnja Kalvarije, koja je dizajnirana prema karti Jeruzalema iz 1584., započeta je 1600. godine kada je Mikołaj Zebrzydowski, vojvoda Krakova, na brdu Žar počeo graditi hodočasnički park i samostan za Bernardince (Franjevačke čuvare Svetog Groba u Jeruzalemu). Ova Poljska Golgota - Križni put koji se nalazi na listi Unesco-a od 1999. godine ima 42 crkve i kapele koje je Karol Wojtyla rado posjećivao. Prostorom dominira veličanstvena barokna crkva u kojoj se posebno štuje srebrni kip Bogorodice koji je donesen iz Loreta. Ovo marijansko svetište posvećeno Isusovoj Muci i Žalosnoj Gospi bilo je od velike važnosti za sv. Ivana Pavla II. Naime, nakon što mu je preminula majka kada je imao 9 godina, njegov otac ga je doveo na ovo mjesto i predao ga Gospi, a malenom Karolu je rekao da je Marija od sada njegova Majka. Od tada je često boravio u ovome svetištu i uvijek mu se rado vraćao. Euharistija koju je tu slavio u kolovozu 2003. bila je i posljednja koju je slavio u svojoj domovini.