Sakramenti i blagoslovine

Euharistija je vidljivi, sakramentalni način slavljenja Kristovog spasenjskog otajstva. Ona je srce i vrhunac života Crkve jer u njoj Krist pridružuje Crkvu i sve njezine članove vlastitoj žrtvi, prinesenoj Ocu jednom zasvagda na križu, kojom nam daruje milost spasenja. Ona je posadašnjenje, u liturgijskom činu, Kristove pashe, to jest djela spasenja koje je on ostvario svojim životom, mukom, smrću i uskrsnućem. Neiscrpivo bogatstvo euharistije izražava se i u ostalim nazivima: večera Gospodnja, lomljenje kruha, euharistijska zajednica, spomen čin, spomen, sveta žrtva, sveta i božanska liturgija, sveta misa.

Euharistijsko slavlje uvijek uključuje navještaj Božje riječi (biblijska čitanja), zahvaljivanje Bogu Ocu za njegove darove, naročito za dar njegova Sina, posvećivanje kruha i vina te sudjelovanje na liturgijskoj gozbi primanjem Tijela i Krvi Gospodnje. Svi ovi elementi tvore jedan i isti čin bogoštovlja. Euharistija tako nije samo čin zahvale nego se prinosi i kao naknadnica za grijehe živih i mrtvih, s ciljem da se od Boga isprose duhovna i vremenita dobra.

Samo valjano zaređeni svećenici mogu valjano predsjedati euharistijskom slavlju i posvetiti kruh i vino da bi postali Tijelo i Krv Gospodnja. Sam Krist, po riječima svećenika postaje stvarno i osobno prisutan pod prilikama kruha i vina.

Kod euharistijskog slavlja mora biti pšenični kruh i vino od loze, nad kojima se zaziva blagoslov Duha Svetoga. Nad tim darovima svećenik izgovara posvetne riječi, koje je Isus izgovorio na posljednjoj večeri: Ovo je moje tijelo koje se predaje za vas... ovo je kalež moje krvi... Posvetom se zbiva pretvorba (transubstancijacija) kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Pod posvećenim prilikama kruha i vina sam je Krist, živ i proslavljen, prisutan stvarno i bitno (substan-cijalno) s tijelom i krvlju, dušom i božanstvom.

U euharistijskom slavlju može i treba sudjelovati svaki vjernik. Međutim, tko želi primiti Krista u euharistijskoj pričesti treba biti u stanju milosti. Tko je svjestan da je u smrtnom grijehu ne smije ići na pričest ako prije ne primi odrješenje u sakramentu pokore i pomirenja. Crkva živo preporuča vjernicima koji su pripravni da svetu pričest prime svaki put kad sudjeluju u euharistijskom slavlju, a dužnost im je barem jedanput godišnje.

Sveta pričest Tijela i Krvi Gospodnje povećava u onome tko se pričešćuje zajedništvo s Gospodinom, otpušta mu lake grijehe i čuva ga od teških ili smrtnih grijeha. Po jačanju veza ljubavi između pričesnika i Krista ovaj sakrament osnažuje jedinstvo Crkve, otajstvenog tijela Kristova. Budući da je sam Krist prisutan u oltarskom sakramentu, treba ga dostojno častiti i klanjati mu se.

Posjet presvetom sakramentu je svjedočanstvo zahvalnosti, znak ljubavi i dužnog poštovanja prema Kristu Gospodinu.