Raspored sv. misa

Nedjeljom: u 8.00, 10,00 i 18.00 sati u župnoj crkvi.

Radnim danom: u 18.00 sati. Od travnja do rujna u 19.00 sati.

Povijest

Područje Žrnovnice bilo je naseljeno već u mlađe kameno doba, o čemu govori pronađeni kameni nožić na lokalitetu Gračić. O naseljenosti Žrnovnice u vrijeme rimske vladavine govore nalazi na Gračiću, Krilovači, Brniku i Žrnovničkom polju. Naselje Žrnovnica prvi put se spominje u Sumpetarskom kartularu 1080. godine. Tijekom kasnog srednjeg vijeka selo se spominje više puta. Ispod Žrnovnice prvi put se spominju solane 1352. godine. Radi svoga zemljopisnog položaja, plodnog polja, mlinica i solana Žrnovnica je više puta bila uzrok sukoba između raznih zainteresiranih strana, koje su se željele domoći njezina prirodnog položaja i bogatstva. Za Žrnovnicu su bili zainteresirani Split, Omiš, Klis, Splitska nadbiskupija i Kaptol, te kasnije Mlečani i Turci. U Ciparskom ratu (1571.-1573.) Žrnovnica s ostalim selima splitske okolice i Poljicima dolazi pod tursku vlast. Poslije toga Turci su u selu podigli kulu koja je štitila njihove mlinove i stupe. Turska kula s prizemljem i tri kata, koja je u 17. stoljeću pripadala Ahmet begu solinskom, nalazi se kod Sinovčića dvora. Ona je služila za stanovanje i za obranu, što je vidljivo po puškarnicama. Žrnovnica je 1600. godine, prema izvješću turskog zapovjednika turske utvrde na Kamenu, Mustajbega imala 80 ognjišta i 100 ljudi sposobnih za borbu. Žrnovčani, iako su bili turski podanici i služili kao turski vojnici, nikada nisu izgubili svijest pripadnosti svome narodu. To su posebice pokazali prigodom oslobođenja tvrđave na Kamenu 1648. godine, kada nisu prihvatili borbu s mletačkom i hrvatskom vojskom, nego su napustili tvrđavu, pa su je Mlečani zauzeli bez borbe. Svoje junaštvo pokazali su prigodom oslobođenja Klisa 1648. godine, kada su stekli zasluge, pa im je mletački general Foskolo 1649. godine udijelio posebne povlastice. Žrnovnica je i nakon završetka Kandijskog rata 1669. godine ostala pod Turcima, a oslobođenje je dočekala 1684. godine. Poslije toga selo se povećalo doseljenjem novih obitelji. 

U Žrnovnici se crkva Svete Marije prvi put spominje 1178., pa 16. travnja 1363. godine. Crkva se navodi pod imenom Svete Marije u Žrnovnici («Sancta Maria de Gxerouenicca»). Crkva Svete Marije i zemlje koje je posjedovala godine 1450. i 1461. spominju se kao nadarje splitskog kaptola. Župa Sv. Marije u Žrnovnici («parochia s. Marie de Zernovnica» navodi se u popisu župa iz 1495. godine. I crkva i župa sigurno su postojale i prije navedenih godina. O životu župe za vrijeme turske okupacije nemamo posebnih podataka. Poslije oslobođenja od Turaka, nadbiskup Cosmi spominje župu 1687. godine. Nadbiskup Cupilli pohodio je Žrnovnicu 1711. godine i zapisao da na oltaru župne crkve nema svetohraništa i da crkva još nije uređena. Iz toga možemo zaključiti da je već u to vrijeme nova župna crkva bila u gradnji. 

Župna kuća sagrađena je za župnikovanja don Srećka Peroša (1957.-1977.). Uz kuću je za župnikovanja don Ljubomita Mlikotića (1977.-1983.) podignuta vjeronaučna dvorana. Stara župna kuća godine 1925. bila je u bijednom stanju, nedolična i neuporabljiva. (Šematizam biskupije, god. 1925., str. 50).

Matične knjige R od 1832. do 1841. i V od 1832. do 1857. nalaze se u DAZ. Knjiga U od 1832. do 1850. nalazi se u DAS. Knjige R od 1825. do 1946., osam svezaka; V od 1858. do 1948., dva sveska; U od 1850. do 1946., četiri sveska, nalaze se u MJU Žrnovnica. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1885. do 1941. nalaze se u NAS.

Župa je 1938. godine imala 2.050 duša, a 2001. godine bilo ih je 2.517.

U župi imaju samostan redovnice Službenice milosrđa, koji su podigle u blizini crkve 1966. godine. Od tada sestre pomažu u župnom pastoralu, posebice u katehizaciji i vođenju crkvenog pjevanja. U samostanu je kućna kapelica Svete Marije Krucifikse, utemeljiteljice družbe.

Crkve

1. Župna crkva Uznesenja Marijina sagrađena je na mjestu manje srednjovjekovne crkve Svete Marije, koja se prvi put spominje 1178. godine. Ta se crkva spominje i 1363., pa 1450. i 1451. godine. Godine 1495. ona je bila župna crkva. Godine 1516. spominje se kao vrlo trošna i da joj prijeti opasnost od rušenja. Kako je preživjela vrijeme turske okupacije nije poznato. Svakako joj je bila potrebna obnova. Godine 1687. spominje se kao župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ta je crkva početkom 18. stoljeća srušena i na njezinom je mjestu sagrađena današnja. Od stare je crkve ostala samo apsida. Stari šematizmi govore da je današnja crkva sagrađena 1727. godine. Prema izvješću nadbiskupa Cupillija iz 1711. godine vidimo da je crkva već tada bila sagrađena, ali je bila bez svetohraništa na oltaru i neuređena. Posvećena je 1727. godine. Apsida, koja je ostala od stare crkve, ima slomljeni gotički svod, dok je u lađi strop ravan. Poviše vrata na pročelju je veliki okrugli prozor, a na samom vrhu pročelja je kameni križ. Na sjevernoj strani lađe su vrata s uklesanom godinom na nadvratniku 1877. Vjerojatno su tada vrata bila probijena. Na istočnom zidu je mala četverolisna rozeta, koja je vjerojatno pripadala staroj crkvi. Oko crkve nalazili su se stećci s ukrasnim reljefima, čiji su ostaci ugrađeni u zidove crkve. Veliki barokni oltar je od mramora, a na njemu je pala Gospina uznesenja. Ispred oltara postavljen je 1980. godine, za župnikovanja don Ljubomira Mlikotića, oltar prema puku, kada je i drveni kor zamijenjen betonskim. Lijevi pobočni oltar je od mramora, a u njegovoj niši nalazi se Gospin kip, ispred kojega je kip sv. Roka. S desne strane lađe je Gospin oltar s palom Gospina uznesenja iz 19. stoljeća. Crkvena lađa je duga 21,67 i široka 8,47 metara, dok su dimenzije apside 5,92 X 5,37 metara. Zidovi su debeli oko 1 metar. Sa sjeveroistočne strane crkve je kameni zvonik s jednim katom za zvona i završnom piramidom. Crkva je 1975. godine proglašena spomenikom kulture.  

2. Crkva Svetog Mihovila nalazi se na Gračiću. Sagrađena je od nepravilno klesanog kamena pokrivena žbukom. Ima polukružnu apsidu, a na vrhu pročelja preslicu za jedno zvono. Crkva je pokrivena kamenim pločama. Poviše nadvratnika na pročelju uzidan je ulomak kasnoantičke ploče s ukrasom u obliku riblje ljuske. Zidovi u unutrašnjosti crkve raščlanjeni su sa tri slijepe arkade, dok se ugaone arkade naslanjanju na ugaoni pilon.. Lađa je presvođena gotički slomljenim svodom, a iznad apside je bačvasti svod.. Zidani oltar zatvara gotovo cijelu širinu apside, a oltarna ploča je od jednog komada kamena. Iznad oltara je plitka niša za oltarnu sliku. Crkva je sagrađena u prijelazno romaničko-gotičkom stilu u 13. ili 14. stoljeću. Oko crkve pronađeni su ostaci rimske opeke, pa se može zaključiti da se na istom mjestu nalazio antički sakralni objekt. Dužina crkve s apsidom je 10,50, a širina 3,50 metara. Za vrijeme turske okupacije nije srušena. Godine 1709. spominje je u svojoj vizitaciji nadbiskup Cupilli. Crkva je 1960. proglašena spomenikom kulture.  

3. Crkvica Svetog Ante na Privoru podignuta je od domaćih zidara u 18. stoljeću. Presvođena je gotičkim slomljenim svodom, koji leži na profiliranom vijencu. Zidovi su ožbukani. Na pročelju je četverolisna kamena rozeta. Preslica na vrhu pročelja za jedno zvono pokrivena je kamenim pločama i ukrašena je baroknim elementima. Sa strana vrata nalazi se po jedan četvrtasti prozorčić.

4. Crkvica Svetog Fabijana i Sebastijana bila je u Drugom svjetskom ratu teško oštećena od talijanskih vojnika i gotovo 50 godina bila je u ruševnom stanju, očekujući bolje dane. Konačno su je Žrnovčani obnovili uz suradnju stručnjaka Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Splita 1994. godine. Crkvica je vjerojatno podignuta u 18. stoljeću. Od crkvice je ostala sačuvana preslica za jedno zvono i kamena četverolisna rozeta na pročelju. Crkvica je bila presvođena gotičkim slomljenim svodom, koji je ležao na jednostavno profiliranom vijencu. Neki drže da je bila sagrađena u kasnom srednjem vijeku.

 

Statistika

2015. godina

Krštenja	44
Prvopričesnici	44
Krizmanici	46
Ženidbe	10
Sprovodi	31

Lokacija