Propovijedi mons. Želimira Puljića

1. Uz svetkovinu svetog Ivana Trogirskog čuli smo odlomke iz proroka Izaije, iz Pavlove poslanice Rimljanima, te nekoliko kratkih Isusovih uputa učenicima kako ih je zabilježio evanđelist Luka. Počnimo razmišljanje od proroka Izaije koji je u nekoliko rečenica najavio dosta lijepih i utješnih stvari. Ponajprije veli kako će „izliti na nas duha iz visina“, pa će „mir biti djelo pravde“, a „plod pravednosti bit će trajan pokoj i uzdanje“. Prorok uz to vidi kako će njegov „narod prebivati u bezbrižnim nastambama i počivalištima“. Izaija je najpoznatiji starozavjetni prorok s knjigom od 66 poglavlja. Stoga se i veli „što je Salomon među mudracima, to je Izaija među prorocima“. Svojim slikovito i lijepo sročenim spisima obuhvaća sve društvene pojave: vjeru i politiku, mir i rat, radost i žalost, društveni život i trgovinu. Neki vele kako je njegovo „pero postalo glazbenim instrumentom kojim se služi prvoklasni umjetnik“, pa Izaiju s pravom nazivaju „biblijskim klasikom“. Za razumijevanje njegovih spisa valja znati da je djelovao u vrijeme velikih bitaka i prevrata, pokolja i deportacija. U njegovo je vrijeme „ratni stijeg boga Ašura“ pobjedo­nosno obarao brojna kraljevstva i stvarao neuništivo carstvo Asirije. Na Sionu kao ni u Samariji ljudi ne vide da se „olujni oblaci dižu i navješćuju teške i krvave dane“. Prorok Izaija, stoga, diže svoj glas protiv „naivne sigurnosti“, pa objavljuje Jahvin sud nad Izraelom i Ju­dom, u kojemu će se samo „vjerni Ostatak spasiti“.

Pitamo se gdje je bio prorok Izaija dok je imao ovo viđenje? Izgleda da se nalazio u Svetištu uz neki blagdan dok su žrtve i oblaci tamjana okruživali „Svetinju nad svetinjama“. U tom svečanom času Izaija dobiva objavu: „Vidi Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Iznad njega stajahu serafi koji su svečano pjevali: „Svet je Jahve nad vojskama! Puna je zemlja slave njegove!“ Od serafskih gromkih glasova stresli su se dovraci na prago­vima, Dom se napunio mirisom, pa Jahve objavljuje da je on kralj Izraela i svemira. Hram, kojeg je podigao usred Izraela, znak je otajstva Božje veličine koja nadvisuje zemlju i objavljuje pjesmu s nebasa: „Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se i ne bojim se više; jer, Jahve je snaga moja i pjesma moja. On je moje spasenje“. Na tu Izaijinu objavu nadovezuju se vapaji e i molitve današnjega psalma (Ps 85, 9-14) koji veli i pita: „Da poslušam što mi to Gospodin govori: On obećava mir narodu svomu i vjernima koji mu se svim srcem vrate. Ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti. Pravda će stupati pred njim, a mir tragom stopa njegovih“. Kakva lijepa nebeska i zemaljska simfonija u kojoj su umreženi glasovi proroka sa zemlje i serafina s nebesa.

2. Poput Siona i Samarije i ovaj grad Trogir imao je svoje proroke i zaštitnike, prijatelje i serafine. To su sveti Ivan, današnji svetac i sveti Lovro zaštitnik ove katedrale. Njih obojica bili su „duhovni branitelji grada, stoljetni zaštitnici ljudi od kuge, glada i rata. Njima su se u nevolji obraćali žitelji grada, predstavnici crkvene i svjetovne vlasti koji svojim nebeskim zaštitnicima podižu crkve i kapele, naručuju raskošne oltare i slikarska djela poznatih majstora, te zlatom i srebrom ukrašavaju njihove relikvijare. Uz njihove blagdane cijeli grad je sudjelovao na proštenju njima u čast. Sveti Ivan Trogirski u jedanaestom stoljeću, prije nego je postao trogirskim biskupom, bio je benediktinac u samostanu u Osoru (na otoku Cresu) gdje je upoznao tadašnjeg splitskog nadbiskupa Lovru. Njihova se imena nalaze u važnim povijesnim ispravama kraljeva Krešimira i Zvonimira. Sveti Ivan je kao biskup razvio bogatu pastoralnu aktivnost. Posebice se zauzimao za provedbu „grgurovske reforme”. Osnovao je samostan benediktinki nedaleko od katedrale, davne 1064. godine.

Zabilježeno je također da se zalagao za mir među zavađenim građanima, te vrlo aktivno posredovao u njihovom mirenju. Trogirani su posebice zahvalni što je 1105. zaštitio grad kad je kralj Koloman bio odlučio da ga razori. Sveti Ivan je učinio puno dobrih djela gradu Trogiru, pa nije ni čudo da su ga izabrali za biskupa, a poslije smrti „proglasili i svetim”. Današnji pak žitelji i štovatelji u slobodnoj državi Hrvatskoj odlučili su neka „njegov liturgijski spomendan bude ujedno i Dan grada”.  Stoga, izričem iskrene čestitke uz današnju svetkovinu vjernicima i građanima grada Trogira: Najprije Vama poštovani gospodine župniče i dekane, don Vinko Sanader, Vama poštovani gradonačelniče Ante Biliću koji ste kod preuzimanja ove časne službe obećali služiti „posvećeno, savjesno i odgovorno”. Poseban pozdrav upućujem sestrama benediktinkama koje su osobita stoljetna baština biskupa Ivana. Pozdravljam i sve vas dragi štovatelji i hodočasnici iz grada i okolnih mjesta koji ste došli danas zahvaliti biskupu Ivanu za njegov primjer zauzete ljudskosti i angažirane vjere koju nam je ostavio kao nadahnuće i baštinu svoga svetoga života.

3. Uz znakovite retke psalmiste i proroka Izaije čuli smo i kratki odlomak iz Pavlove poslanice Rimljanima koja je imala veliki utjecaj u povijesti Crkve: Od Augustina do Tome, od Luthera do Karla Bartha, od Nicejskog do Drugoga Vatikanskog sabora. Tu su poslanicu nazivali „katedrom vjere, poslanicom spasenja i prvim udžbenikom kršćanske teologije“. Pavao u njoj uglavljuje povijest čovječanstva u dva lika: U Adamu i u Kristu -„novom Adamu“. Prvog Adama Pavao predstavlja kao „rušitelja Božjega sklada“, jer grijehom praroditelja Adama i Eve u svijet su unešeni patnja i smrt, kao dva tiranina koji žele ovladati čovjekom i cijelim svemirom. No, nismo bez nade, veli Pavao. U krštenju smo primili „Božje sinovstvo“ (Rim 8, 9), pa možemo klicati „Abba-Oče“. „Ako smo djeca Božja, onda smo zajedničari dobara Oca nebeskoga“, pa se živo nadam na koncu života čuti Isusov ljubazni poziv: „Dobro slugo dobri i vjerni, uđi u veselje Gospodara svoga“.

Jer, slušao si i slijedio riječi moga učenika Pavla Rimljanima (koje smo maloprije čitali): „Budite jedni prema drugima istoga osjećaja. Nikomu ne vraćajte zlo za zlo, već činiti dobra djela. Budite u miru sa svima i ne osvećujte se“. Poput velikog biskupa Ivana, koji je „bio obdaren brigom da pomiruje zavađene“, pomozi i nama da budemo „povezani ljubavlju i tako zaslužimo vječni mir u nebesima“ (zborna molitva). Po Božjoj zamisli i nakani, naime, čovjek je kruna svega stvorenja. Pozvan je uređivati svijet oko sebe. Nažalost, dogodila se inverzija toga reda. Dogodio se „nered u ljudskom srcu“ i u njegovom okolišu. Tvorevina ljudskih ruku izmakla je čovjeku ispod kontrole i „ustala protiv svog konstruktora“. Postala je njegovim gospodarom, a on običnim brojem. Tako je čovjek ostao bez centra, bez hijerahije vrjednota, bez čvrste uporišne točke. Nema strahopoštovanja pred životom i Božjim zakonima upisanim u njegovu srcu i savjesti, pa se osjeća izgubljeno i nesigurno.

4. Stoga nam se nameće pitanje: Ima li netko tko bi mogao uprijeti prstom i pokazati na „ugaoni kamen“ i središte svega?! Hoće li se naći u ovom vremenu nejasnoće i pomutnje odvažnih svjedoka koji će poput proroka Izaije, apostola Pavla i svetog Ivana Trogirskog ljude na to upućivati?! Na potezu su štovatelji svetih Tajna, navjestitelji Radosne vijesti, sljedbenici Uskrsnuloga Gospodina. Stoga nas psalmist poziva da poslušamo što to Gospodin govori i obećava. On, kao „stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga“, „ljude sabire, opominje, potiče, čuva i njeguje. A kad ustreba krijepi nemoćne i rane im povija, te je za svoje spreman i život dati  (Ez  34, 12). U tim biblijskim slikama Boga, koji se brine za svoj narod, prepoznajemo „našega Kralja“ čiju ćemo svetkovinu obilježiti za dva tjedna. Njemu, koji nas je svojom smrću i Uskrnućem spasio i otkupio danas zanosno kličemo: Hvala ti Kriste, što si nam došao, utjelovio se i čovjekom postao kako bismo i mi mogli postati djecom Božjom. Hvala Ti što nas činiš dionicima svoje božanske naravi preko svetih sakramenata koje si nam ostavio kao našu popudbinu i hranu.

Hvala Ti za svete zaštitnike Lovru i Ivana, kao i za poticajne riječi proroka Izaije i apostola Pavla koje si nam danas uputio. Mi te slavimo kao kralja svih svetih u kojem je „sve blago mudrosti i znanja“; u kojem „prebiva sva punina božanstva“. Ti si naš Put, Istina i Život. Ti si učitelj naš, pastir, liječnik i svećenik. Častimo te kao svoga Stvoritelja, Spasitelja i Otkupitelja. Klanjamo ti se i ljubimo te jer si „žarko ognjište ljubavi“. Od tvoje „punine svi mi primismo“. Predajemo ti danas svoju obitelj i ovaj grad koji nam je mio i drag. Prinosimo Ti svoju prošlost i sadašnjost, te povjeravamo svoju budućnost, vrijeme i vječnost. Ovu završnu molitvu predanja izričemo pjesmom koju je sročio hrvatski domoljub i mučenik s Dakse, isusovac pater Perica: „Isukrste Srcu Tvom, s nama naše se kune dom: Dušom tijelom vijek sam tvoj, za krst časni bijuć boj! Slava Ti kralju, slava Ti Kriste. Pred tobom sve je pepeo prah. Dokle smo tvoji tko nam što može; ti si nam snaga, ljubav i strah“. Isuse kralju naroda moga, daj da sve više ljubim te ja, amen!

✠ Želimir Puljić, zadarski nadbiskup u miru
Sveti Ivan Trogirski, 14. studenog 2023.