Propovijedi mons. Želimira Puljića

1.  Slavimo svetkovinu Srca Isusova u kojem prebiva sva punina božanstva. Dok vas štovatelje Božanskog Srca pozdravljam i želim da Isus ispuni vaše želje i nagradi vašu vjeru, pitam se što nam poručuje ova svetkovina? Što ona znači današnjem čovjeku? Zašto se uz ostale dane i Gospodnje blagdane štuje i Srce Isusovo? Iz medicine znamo da je srce vitalno središte ljudskog bića jer osigurava cirkulaciju krvi. U biblijskoj predaji srce simbolizira unutrašnjeg čovjeka, njegov afektivni život, sjedište inteligencije i mudrosti. Nekome uzeti srce znači učiniti da izgubi nadzor nad sobom. A nekome dati novo srce znači dati novi život: «Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću vas», piše prorok Ezekijel (36, 26). Budući da je srce «središte života, ono se izjednačuje i sa savješću, te simbolizira božansku prisutnost u čovjeku. Pjesnik to ovako opisuje: «Dobro te čujem suputniče stari, svjedoče tihih samotnih minuta. Kad sam sam sa sobom ti se u meni mičeš, ti često iz mene iza glasa vičeš». Srce je osovina i središte koje po krvi raznosi kisik i hranu u sve stanice tijela, izvršavajući tako svoju zadaću i svoje poslanje koje mu je Svevišnji u činu stvaranja odredio. 

I mi kršćani imamo također svoju zadaću i poslanje u svijetu. Stari je pisac zabilježio da su kršćani u svijetu ono što je duša u tijelu. Danas bismo mogli parafrazirati ovu izreku pa reći, što je srce u tijelu, to su kršćani u svijetu.  Po Božjoj zamisli i nakani čovjek je kruna svega stvorenja. Pozvan je uređivati svijet oko sebe. Nažalost, dogodila se inverzija toga reda. Dogodio se „nered u ljudskom srcu“ i u njegovom okolišu. Tvorevina ljudskih ruku izmakla je čovjeku ispod kontrole i „ustala protiv svog konstruktora“. Postala je njegovim gospodarom, a on običnim brojem. Tako je čovjek ostao bez centra, bez hijerahije vrjednota, bez čvrste uporišne točke. Nema strahopoštovanja pred životom i Božjim zakonima upisanim u njegovom srcu i savjesti, pa se osjeća izgubljeno i nesigurno. Ima li nekoga tko bi mogao uprijeti prstom i pokazati na „ugaoni kamen“ i središte svega?! Hoće li se naći u ovom vremenu nejasnoće i pomutnje odvažnih svjedoka koji će ljude na to upućivati. Na potezu su štovatelji svetih Tajna, navjestitelji Radosne vijesti, sljedbenici i štovatelji Presvetog Srca. Jer, štujući Srce Isusovo mi ispovijedamo da nam je zakon Evanđelja jedina, prava i cjelovita mudrost života. Narod koji štuje Srce Isusovo, kršćanski je narod. On se time ponosi i on to želi ostati. Kult Srca Isusova tihi je, ali radikalni otklon svih modernih zavođenja, od šizme i relativizma do ateizacije i indiferentizma. I svih drugih „izama“ i zastranjenja. Štovanje Srca Isusova impresivna je aklamacija nadnaravnom, milosnom i evanđeoskom kršćanstvu, koje su ispovijedali i prakticirali naši očevi kroz stoljeća.

2. U prvom čitanju smo vidjeli kako prorok Hošeja slikovito prikazuje našeg Boga kao brižnog oca koji je „Izraela ljubio dok je dijete bio, a Efraima učio hodati držeći ga za ruku“. Stoga nas psalmist poziva da pjevamo Gospodinu koji stvori divote. On, naime, ljude kao pastir sabire, čuva i njeguje. A kad ustreba i rane povija, krijepi nemoćne, žrtvuje se i traži izgubljene, te je za svoje spreman i život dati  (usp. Ez  34, 12). U tim biblijskim slikama Boga koji se brine za svoj narod prepoznajemo „našega kralja čije će srce na Kalvariji biti probodeno za naše otkupljenje“. Zato večeras tom Božjem Srcu, koje je „središte ljudskih srdaca“ zanosno kličemo: Hvala ti Kriste, što si nam došao, utjelovio se i čovjekom postao kako bismo i mi mogli postati djecom Božjom. Hvala Ti što nas činiš dionicima svoje božanske naravi preko svetih sakramenata koje si nam ostavio kao našu popudbinu i hranu. Mi te slavimo kao kralja u kojem je „sve blago mudrosti i znanja“, u kojem „prebiva sva punina božanstva“. Ti si naš Put, Istina i Život. Ti si učitelj naš, pastir, liječnik i svećenik. Ti si „bogat za sve koji zazivaju tebe“. Častimo te kao svoga Stvoritelja, Spasitelja i Otkupitelja. Mi ti se klanjamo i ljubimo te jer si „žarko ognjište ljubavi“. Ti si „Ocu vrlo omilio“. Od tvoje „punine svi mi primismo“. Večeras se posvećujemo Tebi, Presveto Srce Isusovo. Predajemo ti svoj um i srce, volju i sve naše moći. Predajemo ti svoju prošlost i sadašnjost. Povjeravamo Ti svoju budućnost, vrijeme i vječnost. Naše predanje i razmišljanje završavam pjesmom koju je sročio hrvatski domoljub i mučenik s Dakse, isusovac pater Perica: „Isukrste Srcu Tvom, s nama naše se kune dom: Dušom tijelom vijek sam tvoj, za krst časni bijuć boj! Slava Ti kralju, slava Ti Bože. Pred tobom sve je pepeo prah. Dokle smo tvoji tko nam što može, jer ti si nam snaga, ljubav i strah“. Srce božansko Isusa moga, daj da sve više ljubim te ja! Amen!

✠ Želimir Puljić, Apostolski Upravitelj Splitsko-Makarske nadbiskupije

Isusovačka rezidencija, 16. lipnja 2023.