Peti dan hodočašća vjernika splitsko –makarske nadbiskupije u Svetu zemlju, 11. studenoga,  obilježio je posjet Jeruzalemu i mjestima koja se spominju u Novom Zavjetu i tradiciji Katoličke crkve.

Na samom vrhu Maslinske gore obišli su  kapelu Uzašašća i liticu koja nosi „otisak Gospodinovih nogu“.  Nekoć je ta kapela bila otvorena prema nebu, a nakon osvajanja Jeruzalema muslimani su joj dodali kupolu i pretvorili je u džamiju, tako da je ona i danas u njihovom vlasništvu. Prof. dr. sc. fra Domagoj Runje i ovdje je protumačio tekst koji opisuje događaj Uzašašća, a onda su, polako se spuštajući niz Maslinsku goru, hodočasnici stigli do Crkve Očenaša, podignute iznad spilje u kojoj je Isus naučio učenike ovu molitvu. U crkvi je Očenaš ispisan i na hrvatskom jeziku, a nadbiskup Barišić objasnio je zašto je za svoje biskupsko geslo odabrao baš „Oče naš“. Na to ga je, kako kaže, potaknuo razgovor s jednim ateistom koji se kasnije obratio i koji je bio zadivljen ljepotom i sadržajnošću molitve Očenaša. 

Predvođeni splitskim bogoslovima hodočasnici su Očenaš zapjevali na hrvatskom jeziku, a onda su se nastavili spuštati Maslinskom gorom i došli do mjesta na kojem je Isus zaplakao nad Jeruzalemom kada se okružen mnoštvom spuštao prema gradu u svečanoj povorci, prije svoje muke i smrti. Tu je podignuta crkva, još jedno velebno djelo Antonia Barluzzija, koja se naziva Dominus flevit, što u prijevodu na hrvatski znači Gospodin je plakao. Na dnu Maslinske gore hodočasnici su posjetili Crkvu Gospina groba u kojoj se čuva uspomena na mjesto na kojem je Marijino tijelo počivalo prije no što je ona bila uznesena na nebo. To je grobna klupa koja se nalazi u kripti ove križarske bazilike i pred kojom se svakodnevno rijeke vjernika iz cijelog svijeta mole i iskazuju svoju ljubav prema Mariji. Zahvaljujući našim hodočasnicima u dugoj koloni onih koji su čekali na ulazak u kriptu tog su  se jutra mogle čuti i hrvatske marijanske pjesme.

U poslijepodnevnim satima hodočasnici su obišli križarsku crkvu podignutu iznad kuće u kojoj je Isus imao Posljednju večeru sa svojim učenicima i u kojoj je nakon Uskrsnuća rođena Crkva silaskom Duha Svetoga nad učenike. To se mjesto zove Dvorana Posljednje večere. Budući da je i ona u vlasništvu muslimana u njoj se ne može služiti sveta misa, ali se zato može zapjevati Himan Duhu Svetomu, što su splitski bogoslovi i njihovi odgajatelji, splitsko-makarski nadbiskup i šibenski biskup, nekolicina svećenika i stotinjak vjernika na ovom hodočašću i učinili. Naposljetku, posjetili su i mjesto gdje je Gospa usnula. Danas je tu Crkva Gospina usnuća, a nalazi se odmah uz Dvoranu Posljednje večere. U kripti je drveni kip usnule Majke Božje.

Peti dan hodoćašća završio je svetom misom u Crkvi Naše Gospe koja se nalazi u pontifikalnom istoimenom centru u Jeruzalemu i dio je vatikanskog posjeda. Misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, a propovijedao je don Darijo Ćorić, župnik Kaštel Novoga. „Bog nas poziva da ono što ovih dana diživljavamo i primamo ne zatvorimo u svoj vjerski ambijent, u svoju molitvenu sobu, nego da hrabro iziđemo pred svoje ukućane, pred svoje kolege na radnom mjestu, u škole i cijelo društvo te da budemo svjedoci utjelovljenoga i proslavljenoga Boga koji danas želi djelovati po nama!“, kazao je don Darijo.