Prvu, u nizu tribina koje će se odvijati u dvorani Pastoralnog centra o. Ante Gabrića u župi sv. Nikole biskupa u Metkoviću na razini cijelog Neretvanskog dekanata u Godini majčinstva, u petak 15. prosinca predvodio je don Tomislav Ćubelić, predstojnik Ureda za pastoral obitelji Splitsko- makarske nadbiskupije. Između ostalih, nazočan je bio Neretvanski dekan don Stipe Jerković te svećenici susjednih župa. Tema tribine na koju je župnik don Davor Bilandžić pozvao napose bračne parove i roditelje prvopričesnika i pripravnika za krizmu bila je - Brak, žena-muž, majka-otac. Tribine u pripremi za Treći susret hrvatskih katoličkih obitelji održavat će se do petog mjeseca, ukupno šest, a predavači će biti sa različitih područja.

Brak je Božji poziv, jedini sakrament kojega se živi udvoje, a bračni suputnici koji su se zakleli u ljubav ništa ne zažive tako pogrešno kao ljubav i ne ljubav, jer je između toga tanka granica. O ljubavi koja nam je svima potrebna, i za koju svatko misli da je ima manje nego što zaslužuje, najviše govorimo, a malo je ljudi koji znaju voljeti, puno manje, nego onih kojih znaju dobro misliti, pojasnio je don Tomislav uz opasku kako je u Hrvatskoj pameti viška -vidimo kakvo je stanje; u braku svi pametni, nigdje braka. Brak traži trajnost i vjernost, a sve što traži trajnost mora se održavati, jer sve što se ne održava s vremenom postaje problematično, nekvalitetno, loše, manjkavo, nezadovoljavajuće i neodrživo.  

U braku problem počinje kad se srce ukruti, Krist je negdje ishlapio jer ga malo tko u braku uzima ozbiljno. Kad dođe do napetosti, omalovažavanja, borbe za dominaciju, kad počnu  padati teške riječi i uvrede,onaj supružnik koji  drugoga uvjeri  da je u pravu ništa ne dobiva-oboje su gubitnici, što znači da brak ne može funkcionirati kad je jedno radosno, drugo žalosno. Stoga, pojasnio je don Tomislav - kada  dođete u iskušenje probajte se vratiti izvoru - probajte definirati - nas dvoje smo rekli pred Bogom da ćemo se voljeti, poštivati, podržavati jedno drugo. Zato Krist inzistira na cjelovitosti braka, naglašava don Tomislav i potiče roditelje da i svojoj djeci probaju to prenijeti, uvjeriti ih da voljeti jednu osobu do smrti ima smisla, da to pričinja radost, jer kad između dvoje ljudi koji se vole nestane ljubavi, počinje svađa, borba tko će pobijediti; tko god pobijedio oboje su nesretni i gube obitelj.

Prvi uvjet da bi vaša ljubav, dostojanstvo, poštovanje, karakter, imali cijenu i kvalitetu- ono što se zove skladan brak, jest  komunikacija - miran, otvoren i razgovor s poštovanjem, jer šutnjom se stavlja zid i drugačiji kolosijek od onog što je brak. Potrebno je shvatiti da muškarac i žena ne misle isto,funkcioniraju na različite načine - ne radi se o pameti i inteligenciji - žena želi izreći svoje emocije, želi dobro protresti problem prije nego što čuje rješenje i želi vidjeti da njezin muž razumijei suosjeća s njom, dok  muškarac želi riješiti problem. Najveća potreba žene, supruge i majke jest  bit voljena - to je Božja zasada u ženskom biću, a muž najviše od žene traži  poštovanje.

Muž i žena nakon vjenčanja bave se različitim sadržajima, najmanje sobom, svojim brakom i njegovim lijepim stranama. Bračni  drugovi jedni drugima  trebaju reći ono što misle i što im smeta, ne da ga ponize, ne u vidu bokserskog stila, nego s ljubavlju. Da bi poštovali neku osobu treba je poznavat do srži a to možemo jedino ako nadilazimo brigu za same sebe. Glavni uvjet za ljubav i poštovanje za dostojanstvo i uljudnost jest prevladavanje vlastite narcisoidnosti - što znači - brišimo iskrivljenu sliku o sebi. Vaš brak nije ono što bi htjeli, već vaša realnost, jer ako svoga supružnika zamišljate onakvim kakvog bi vi htjeli, a da to ne dodiruje njihovu stvarnost osobe, nije dobro. Skrenuo je pozornost kako je teško voljeti osobu koja dominira u braku, posebno stavivši naglasak na žene na kojima je nerijetko  previše odgovornosti, napose u odgoju djece, čime postaju dominantne na svim područjima.

Muškarcu je ključno teško uspostaviti pravi kontakt, uravnotežena  žena to može i treba mu pomoći, zaključio je don Tomislav, pozivajući na važnost molitve u obitelji pri čemu je stavio naglasak da se nikoga ne može natjerati na molitvu, jer, kako je rekao - ne može se moliti po dekretu. Onaj tko želi biti vjernik mora doživjeti stotinu uvreda i poniženja; onaj  tko predloži molitvu ne smije se ponašati kao uvrijeđena osoba zato što drugi neće moliti, već ustrajati i rezultati neće izostati; pri čemu se prisjetio Krista koji je molio a apostoli spavali dok nisu shvatili važnost molitve. Obzirom na stanje brakova danas, don Tomislav se zapitao jel bolje biti u lošem braku ili se rastati, pojasnivši da „ onaj tko ima dobar brak, to je kraljevstvo Boga na zemlji“. 

Brak je Božja institucija i teško će se održat bez Boga, upozorio  je,  i dodao kako svijet to prepoznaje  i zato tuče u brak, jer iz srušenih brakova stradavaju djeca. Žao mi je, da to ne dopre do svijesti onih koji imaju brak, koji su dobri, i koji bi mogli s malo pažnje i pozornosti sačuvati brak. Kad ste se vjenčali razgovarali ste o ljubavi, braku, uključivali ste Boga u svoj brak a kad je malo vremena prošlo ne razgovarate o braku, ljubavi, Bogu, vjeri, molitvi, o svojim emocijama, misi, odgoju, dobrim i lošim stranama sebe i svoje djece. Razgovarate o kući, stanu, odjeći, financijama, žao mi je što svoj brak svedete na nešto što imate, što bi još trebali i kako do toga doći, a najviše brakova razbilo se zbog loše komunikacije i nevjere…

Život muškarca je slava, život žene je ljubav. Čovjekovu prirodu mogu izmijeniti dvije svari - novac i žena. Vratite se izvoru svoga braka, posvijestite da ste se uzeli iz ljubavi, povjerenja, da ste voljni žrtvovati se jedno za drugo i to će vaša djeca primijetiti bez puno riječi, pričajte im o svom braku i svime što ste prolazili, jer sve ono što mladi čovjek ne čuje iz čistog izvora, čut će iz prljavog, naglasio je don Tomislav, upozorivši - da od djece ne traže da budu njihove kopije,jedino mogu uočiti dobre strane djece i pomoći im iskristalizirati na pozornicu života, kao uočiti i njihove slabe strane, te da ne rade njihov posao -jer roditelji nisu alternativa. Ne smiju ni podcjenjivati a niti precjenjivati djecu, ne smiju im sve dati, jer će dijete rasturiti i njih i sve što su mu dali.. „Ako ga odgojite kao čovjeka, znat će raditi, steći što mu trebai poštivati roditelje,“ zaključio je don Tomislav Ćubelić.