Sedmoga dana devetnice sv. Dujmu, u ponedjeljak 4. svibnja, euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici predvodio je kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ratomir Vukorepa. U koncelebraciji su bili katedralni župnik don Tomislav Ćubelić i župni pomoćnik don Ante Mateljan. Misno slavlje je pjevanjem uveličao Zbor bogoslova pod ravnanjem maestra don Šime Marovića uz orguljašku pratnju maestra don Ivana Urlića.

„U jučerašnjem čitanju smo mogli čuti kako je nakon Petrova govora oko tri tisuće ljudi zaželjelo postati kršćanima. Ti prvi kršćani uglavnom su bili Židovi koji su prihvatili naučavanje Petra i drugih apostola. Mnogi su od njih već bili Isusovi učenici i imali su tu privilegiju da od samoga Krista čuju sve ono što mi danas čitamo u evanđeljima“, rekao je don Ratomir u uvodnom dijelu homilije, dodavši kako su kršćanima, osim židova koji su primili krštenje, željeli postati i ljudi iz drugih naroda i kultura. „Današnja biblijska čitanja nam govore o tome. Petar ima neobično viđenje kojim mu Gospodin želi pokazati da je Nebesko Kraljevstvo otvoreno za sve ljude, da nema naroda, plemena ili jezika koji bi bilo neprikladan za ulazak raj“, nastavio je.

Pojasnio je kako je Petar riskirao svoj dobar glas ulazeći u Kornelijevu kuću „jer pravovjerni Židov nije imao što tražiti u kući jednog poganina“. „Zato su mu, kad su to čuli drugi apostoli i članovi Crkve, prigovarali. Petar im je protumačio da je to krštenje zapravo bila Kristova nakana i njegovo djelo“, ustvrdio je, istaknuvši kako su članovi prve Crkve shvatili da su pozvani istinitu priču o Kristovoj ljubavi donijeti svakom čovjeku. „No, vrlo brzo su počeli biti mete napada: s jedne strane od Židova koji su ih smatrali otpadnicima, a s druge strane od pogana koji su u njihovom nauku vidjeli političku prijetnju. U svakom slučaju: biti kršćaninom postalo je opasno po život. Ali, samo ovaj zemaljski“, poručio je.

Istaknuo je i kako su mnogi kršćani kroz povijest davanjem zemaljskog života željeli pokazati svoju vjeru u život vječni, kazavši kako se slavna Tertulijanova izreka o „krvi mučenika koja postaje sjeme novih kršćana“ očituje i u mučeništvu sv. Dujma.

Rekavši kako „život po evanđeoskim načelima obvezuje nas vjernike jednako kao što je obvezivao i prve kršćane te kako Crkvi i danas trebaju svjedoci vjere“, don Ratomir je ustvrdio: „Vidimo da se u svijetu malo toga promijenilo od Dujmova vremena. Iako je tehnološki napredak itekako izmijenio način našega života, one temeljne vrijednosti ostale su iste. Osim toga, i danas među nama ima i 'Židova' i 'pogana' koji se protive Kristovoj Crkvi, ali među njima je mnogo onih kojima smo upravo mi, ja i ti, pozvani primjerom svoga života hrabro i odvažno dokazati svoju vjeru. Pa, ako treba, i do kraja – kao mučenici“.

Govoreći o tome kako postati boljim čovjekom, vjernikom i svjedokom, don Ratomir je vjernike potaknuo da uzore traže u liječnicima, svećenicima, medicinskom osoblju i svim ljudima koji su u vremenu koronavirusa bili spremni napustiti svoju ugodu i zdravlje zbog stavljanja u službu bližnjemu.

„Promotrimo najveći i temeljni primjer koji nam je dao naš Spasitelj – Isus Krist. Govoreći o sebi kao Dobrom Pastiru, naglašava da je spreman i umrijeti za svoje ovce. I to nisu bile samo riječi, nego i djela. On je razlog zbog kojega su i Petar, a vjerojatno i Kornelije iz današnjega čitanja, dali svoje živote. Krist je hrabrio i svetoga Dujma i sve kršćanske mučenike kroz povijest kako bi se neustrašivo borili za njegovu Crkvu. Budemo li išli njihovim stopama, neće nam biti lako. Često ćemo doživljavati ismijavanje, prijezir, uvrede, a možda i napade. Ali, vjernik zna da je Krist njegov Pastir, da je u Njegovom ovčinjaku, da ga nitko i ništa ne može istrgnuti iz Njegova milosrdnog zagrljaja“, konstatirao je, poručivši „kako nas, bez obzira na naše strahove od neuspjeha, Bog nikad ne napušta“.

„Stoga je svrha našega kršćanskoga života: pokušati stopiti svoju vjeru sa svojim riječima i djelima – živjeti i raditi kao vjernici, svatko u svome poslanju i zanimanju. Tako ćemo biti svjedoci Božje ljubavi drugima te postati sjeme i pupovi novih Kristovih stabljika“, zaključio je.

Na kraju euharistijskog slavlja su otpjevane pohvale u čast sv. Dujma.