Bračno i obiteljsko savjetovalište Splitsko-makarske nadbiskupije (BiOS) organiziralo je u utorak, 20. studenoga u prostorijama Savjetovališta u Splitu susret i predavanje za roditelje i odgojitelje o temi „Od emocionalne preopterećenosti do emocionalne zrelosti“. Predavanje je održala mr. spec. Maja Jakšić, psihoterapeut.

O emocijama mnogo pričamo, a tako malo znamo. U životu učimo mnogo toga osim onog najvažnijeg: kako razumjeti sebe, druge i kako se međusobno usklađivati, kazala je Jakšić. Na susretu je bilo govora o emocionalnoj inteligenciji, emocionalnoj zrelosti i emocionalnom zdravlju, o razlikovanju tih pojmova i njihovoj važnosti u kršćanskom životu jer je nemoguće biti duhovno zreo ako kroz život idemo kao emocionalne olupine.

Važno je razumjeti naše cjelokupno ponašanje i način kako indirektno preko izbora razmišljanja, uvjerenja, stavova, očekivanja i djelovanja možemo upravljati našim emocijama. Sigurno da prošlost, životne okolnosti i drugi ljudi utječu na nas, ali ne upravljaju s nama iako se mi često ponašamo kao da upravljaju. Misli (uvjerenja i očekivanja) nas pokreću i imaju važnu ulogu u našim životima, a često ih nismo ni svjesni. Naši obrasci razmišljanja mogu nas držati u ropstvu nedjelotvornih ponavljajućih ponašanja i neriješenih emocionalnih patnji, naglasila je psihoterapeutkinja Jakšić te nastavila: sljedeći korak je dokidanje nedjelotvornih i destruktivnih misli i ponašanja kao sto su ispraznost, razne ovisnosti, neriješena tuga, tjeskoba, gorčina, strahovi. To zahtijeva promjenu razmišljanja i ponašanja- novi stav i novi um, motiviran oprostom i ljubavlju. Bog nas je mogao stvoriti i bez emocija, ali darovao nam je beskonačnu kombinaciju toliko vrsta i intenziteta emocija za koje smo odgovorni.

Budi sretan i misli pozitivno, među najčešćim su frazama našeg vremena kao da je društveno neprihvatljivo i pogrešno osjećati druge emocije osim sreće, zadovoljstva i uspjeha.  Imperativ sreće u vremenu emocionalnog i duhovnog bankrota je frustrirajući i opasan jer izloženi tom pritisku, skloni smo potiskivati i negirati one emocije koje su izvan spektra “dopuštenih” iskustava i tako jako škodimo svom emocionalnom zdravlju. Sveto Pismo nam nudi čudnu etiku: Uvijek se radujte! Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte! Ovo se čini kao nerealan savjet. Istraživanja ipak potvrđuju da su svjesna, svakodnevna zahvalnost, prihvaćanje svih emocija kao vrijednih i molitveni život najvažniji čimbenici našeg emocionalnog zdravlja, zaključila je Jakšić.