Obitelj izvor života - Kršćanska obitelj za novi milenij

Drage obitelji,
župne i redovničke zajednice,
braćo svećenici,
braćo i sestre Kristovi vjernici!

Za Božić nam dolaze pisma, čestitke od rodbine, prijatelja, poznanika. Ponetko i nazove naš broj, telefonira. Nemoguće mi je posjetiti ili nazvati sve vas, zato žurim, uz pozdrav, reći vam ono najvažnije, navijestiti Radosnu vijest Božića: Bog postade čovjekom. Ovo pismo pruža mi mogućnost da brže navratim i duže se kod svih vas zadržim, u ozračju božićne radosti u vašoj obitelji. Nadam se da će ono preko vaših župnika i božićnoga blagoslova obitelji, naći put do vašeg doma. Bit će mi drago ako ga pročitate. To će mi pričiniti veliku radost, jednaku radosti osobnog susreta s vama.

Mnogi bi me od vas, uvjeren sam, rado pozvali kod sebe na večeru. A razgovaralo bi se o tolikim temama i dilemama: župi, životu, djeci, podstanarstvu, traženju posla, politici, ekonomiji, socijalnoj pomoći, malim mirovinama, osamljenosti, bolesti… Možda bismo uza sve to u božićnoj radosti i zapjevali.


1.    On, novorođeno Dijete, povod je moga pisma. Dijete rođeno u Betlehemu - kući kruha, kao kruh za život svijeta, za sve ljude u ovom globalnom selu. I dok ta činjenica može zvučati paradoksalno, budući da se rodio daleko od svoje kuće, pa čak niti u kući, nego u jednoj običnoj štali u oskudici, ne možemo ne primijetiti da mnogima i danas nedostaje i Bet-a i Lehem-a, i kruha svagdašnjeg i doma nad glavom.
Vi, poštovane obitelji,  koje ste bez svog vlastitog doma, vi koji razumijete što znači biti u oskudici i tražiti krov nad glavom, da, upravo vi s Novorođenim ne samo suosjećate, nego ga želite primiti u toplinu svoje obiteljske atmosfere, u svoj svakodnevni život. Eto Betlehema u vašem domu! Dok netko pravi i kiti Betlehem, za vas je to životna realnost. Betlehem ne izlazi iz vašega doma i zato Novorođeni želi biti vaš ukućanin i kod vas naći svoj dom. On, koji se rodio radi nas i radi našega spasenja, On Spasitelj i nada naša.

Radosna vijest božićnog događaja doista je, u obitelji i za obitelj, najvažnija vijest, važnija i sudbonosnija od svih TV vijesti dana, godine, stoljeća i tisućljeća. Radosna vijest kakva se ne može čuti ni 'iz zemlje', ni 'iz svijeta'. Radosna, nebeska vijest! U otajstvu betlehemskog djeteta On, Bog dođe k nama, postade domaći, postade nam sličan i blizak, svima brat i Spasitelj. Postade svima koji ga traže i primiše smisao - dom i kruh - život, Bet-lehem.
Vi dobro razumijete Njega, njegovo rođenje i s Njime svoje životno okruženje. Toliki su i danas gladni, bez kruha, bez ljudskog dostojanstva, ugroženi u najosnovanijim i svakodnevnim životnim potrebama: otpušteni s posla, bez mogućnosti da osiguraju pristojan život sebi i svojoj obitelji. Ali i On dobro razumije vas. On, Betlehemsko dijete, mali Beskućnik, rodivši se u štali, postao je naš rod; On, postavši čovjekom, postao je naša rodbina; On, ušavši u naš život, tijelom i krvlju s nama povezan, postade naša sudbina, radost našega spasenja, novost života  i nada naša.
Svojim rođenjem On želi biti dijete - osoba i član u obitelji, u kojoj želi rasti i odrastati. On, Dijete, budućnost života, želi nas osloboditi od tolikih naših opterećenosti, rastresenosti i površnosti, da nam srce bude otvoreno Istini koja spašava, Radosti koja osvjetljava nas i naše odnose u domu i Domovini. Novorođeni Kralj mira daje nam pomirljiv, ljudski pogled, da prepoznamo dobro oko sebe i uočimo mogućnost dobra u svom okruženju, u svojoj djeci i bližnjima, da mi i naše obitelji postanemo izvorom nade i života.

2.    Zar nisu upravo djeca, naš život i naša budućnost, trajan ispit nama odraslima, osobito roditeljima? Ispit ne samo sa svojim trajnim «zašto», nego i sa svojim licem, pogledom. Zar vas, dragi roditelji, ti pogledi ne pitaju: «Oče, majko, ljubiš li me? Voliš li me? Jesam li ja doista dar za tebe? Prihvaćaš li me ovakvoga kakav jesam? Trudiš li se uvijek za moje istinsko i cjelovito dobro?» Djeca su budućnost i izazov, za sve, za društvo, a još izravnije i osobnije, za vas, dragi roditelji.

Oče, majko, vi najbolje osjećate što znači za vašu djecu kad mogu računati s vama, kada se mogu osloniti u sigurnosti na vas oboje, otkriti se s radošću u očinskom liku kao i u majčinskom srcu, u dopuni vaših darova i iskustvu međusobnog darivanja. Kako je žalosno i bolno za dijete iskusiti nedostatak ljubavi rastavljenih roditelja, koji često zbog sebičnosti raskidaju bračnu vezu čime ne samo oni nego i dijete ostaje obilježeno i hendikepirano za čitav život.

Bez prepoznavanja vrijednosti braka kao izvora ljubavi i života ni u obitelji ne može biti božićnog ozračja, nema odrastanja «do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove» (Ef 4,13), nema poštovanja dostojanstva osobe, nema izgradnje obitelji, Crkve i društva. Već vaš pogled na obiteljske jaslice, oče i majko, pogled na betlehemsko Dijete, naslućuje odgovore i ohrabrenja na zahtjevnom putu očinstva i majčinstva. Jer, Izvor vječne ljubavi, Bog, htio se utjeloviti i roditi čovjekom, htio je ući i u vaš dom, postati članom vaše obitelji čineći je izvorom života. On je i u vama osobno, u vašim srcima, u vašoj supružničkoj i roditeljskoj ljubavi. On je u svakome vašem djetetu!

3.    A vas, draga mladosti, ponekada nazivaju generacijom noći. Pokušavate u svom nezadovoljstvu, nesigurnosti, u bijegu od sebe i od odgovornosti pobjeći i sakriti se u tamu noći. Zato «izlazite» i pokušavate živjeti u kasnim večernjim satima. Tek u zoru dana, kažu, idete spavati. A od čega zapravo želite pobjeći? Ne želite li se udaljiti od izazova života, od odgovornosti, nemoćni suočiti se sa zahtjevima svoga danas i sutra? Ali, ako malo dublje pogledate svoj bijeg u tamu, nećete li se upitati nije li to vaša mladenačka reakcija na ove naše svakodnevne površne i hladne obiteljske i društvene odnose? Još k tome, zar vi i u bijegu i u tami noći ne tražite svjetlo? U toj tami stvarno vas okuplja neko svjetlo, ali umjetno, namješteno da vas zasljepljene vrti u krugu! U zaglušujućoj buci mase ne čujete ni sebe ni druge, postajete nešto drugo od onoga što u stvari jeste, a od čega se ne može pobjeći. Bijeg od sebe promašen je i uzaludan. Na kraju krajeva, zar se čovjek nakon «lude i nezaboravne» noći uvijek iznova ne nađe u praznini svoje osamljenosti?

Draga mladosti, kako jasno ne izreći ono što se krije u vašem bijegu i traženju. Doista, vi tražite u noći i kroz noć jedno svjetlo, ali ono pravo, jako, koje može osvijetliti sve vaše tame, otvoriti nove horizonte, dati vam nove vidike, osvijetliti vam put i voditi vaš korak. Upravo vama, mladima, toj nemirnoj rijeci života, koji ste budni u noći, vama prvima želi zasjati ono pravo Svjetlo koje ne zasljepljuje, nego «prosvjetljuje svakog čovjeka» (Iv 1,9); koje nas ne ostavlja u zatvorenom prostoru, nego otvara nove horizonte; koje nas ne vrti u krugu, nego daje izlaz i usmjeruje prema cilju. To Svjetlo osvjetljava noć da čujemo radosni glas nebeskih blagovjesnika, ono nas izvlači iz tame mase na vidjelo osobnosti i daje nam prepoznati osobe oko sebe. Ono nas vodi od stvari do osoba, izvlači sjena zatrpanosti stvarima, oslobađa nas straha, osvjetljuje naše dostojanstvo, otkriva prave vrednote i stvara zajedništvo.

S utjelovljenjem i rođenjem Sina Božjega u obitelji se događa novost života jer po Betlehemskom djetetu postajemo povezani, dionici Božanskog zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga: po Sinu i mi postajemo sinovi svjetla, sinovi i kćeri nebeskoga Oca.

4.    Problema i poteškoća nismo lišeni u svojoj maloj obitelji, pa ni u većoj obitelji Domovine. Proživljavamo gubitak osjećaja i sjećanja na darove prošlosti, pritisnuti smo vizijom mučne budućnosti. Živimo u vremenu izlomljenosti, usitnjenosti, izoliranosti i vrtimo se u krugu prikrivenoga straha. Sve je to društvena, ali i naša obiteljska svakodnevnica u kojoj se svatko pokušava na svoj način snaći. Kao da se više plašimo budućnosti, nego što je želimo. Zar nije znak te bojazni i pad nataliteta, strah od života; nije li posljedica toga ozračja i smanjenje broja duhovnih zvanja; nije li plod toga mentaliteta neprepoznavanje smisla koji nam dolazi iz budućnosti, iz vječnosti?

Mogao bi me netko, pritisnut problemima i političkim i socijalnim poteškoćama, zapitati: «Kuda sve ovo vodi? Može li se ovako ići naprijed, doći u Europu? Hoćemo li moći raditi, trgovati, putovati kao i drugi normalni svijet? Kad li ćemo se priključiti zajednici europskog tržišta? I gdje li su nam mudri ljudi da nam pokažu put?!» 

Za mudre ljude roba, sredstva, tržište i kapital su važni, ali oni su svjesni da je najveće bogatstvo druge, duhovne, Božje vrste. Najveći kapital je Riječ Božja upućena nama, Riječ tijelom, osobom, čovjekom, postala i po tom se kapitalu valja ravnati. Kao što cilj putovanja ondašnjih mudraca nije bio Jeruzalem, iako je bio centar moći, tržišta, robe i kapitala, nego onaj tko je prije svakoga sredstva, osoba novorođenoga Bogočovjeka, tako bi trebalo biti i danas. U Betlehemskom djetetu nalazi se uporište, a ne u stvarima i sredstvima. Cilj nije okretati i obrćati novac, nego rađati novog čovjeka. Ponekad je to teško shvatiti, ali ako malo razmislimo, put će nas nužno dovesti do Betlehema. Na tom putu, kao i mudraci, ne možemo mimoići Jeruzalem, ali trebamo ga znati nadići i preko ovozemnih stvarnosti uputiti se tamo gdje se nebo otvorilo, gdje nam je dan i zadan temelj naše nade i budućnosti. I nama je poduzeti to putovanje i ovoga, jubilarnog Božića.

5.    Božić je početak Radosne vijesti za sve nas. Radosni poziv je upućen i nama: «Pođite u Betlehem. Vidite što se dogodilo». Božić je temeljni datum novoga svijeta, čovjeka i povijesti koja po Betlehemskom djetetu postaje "naša povijest s Bogom". U Betlehemu se dodiruju granice gdje započinje zajedništvo neba i zemlje, gdje je u hodu Emanuel - Bog s nama.

Pitamo se kuda mi, naše obitelji, naše društvo, naša domovina Hrvatska, želimo ići? Putem trgovaca - tržišta? Putem političara - vlasti? Putem mudraca - ideologija? Svakako, upućeni smo na Europu, ali ono što ona nudi (ponajprije robu, tržište, kapital i tehniku), i ono što ona uzima (a to je dio nacionalnog identiteta i udio u vlasti), valja promatrati samo kao sredstvo do pravoga cilja, kao pripomoć u ostvarenje čovjeka u njegovom dostojanstvu djeteta Božjega i člana solidarne ljudske zajednice. Europska unija na  svojoj zastavi ima zvijezde poredane u krugu. Hoćemo li se i mi zavrtjeti u potrošačkom krugu poput onih mladih koje zasljepljuje lažno svjetlo noći, ili ćemo pak prepoznati onu nebesku Zvijezdu vodilju koja nas vodi do Betlehema, do Krista Isusa, koji je Put Istina i Život svakoga čovjeka?

Evo nam prilike da ovog jubilarnog 2000. Božića konačno dođemo do cilja, do Betlehema, do Novorođenoga primimo k sebi, u svoje društvo, kako bi nas On uveo u novi milenij i poveo putem budućnosti. On je razdijelnica erâ,  vremena, povijesti i života. Što drugo znači prisutnost Betlehema već sada u našim domovima? Zar to nije želja da On k nama dođe i da s njim pođemo u sretniju budućnost?

Ovaj mali Betlehemski Beskućnik, rođen u kući kruha, dolazi od Izvora života i u sebi nosi život za budućnost svijeta. On je bogati Izvor koji može i hoće božanskim blagoslovom natopiti sva područja osobnog, obiteljskog i društvenog života. On je neraskidivi savez Božji s ljudima, istovremeno Božje ispunjenje i obećanje. On dolazi «da život imaju, u izobilju da ga imaju» (Iv 10,10).

On je život koji u liku i osobi Djeteta kuca na vrata naših srdaca, na vrata naših obitelji, na vrata naših župnih i redovničkih zajednica, na vrata svih institucija i ustanova našega društva, na vrata svih osoba i institucija koje su odgovorne i pozvane voditi brigu o životu. Život ovaj kuca na sva naša, koja su i Njegova vrata, jer «svojima dođe» (Iv 1,11).  Zato i mi, otvarajući mu vrata i primajući ga, želimo s Njim započeti pripravu na naš nadbiskupijski jubilej, spomen 1700 godina mučeništva sv. Dujma (304 - 2004), da On bude izvor života i nade
-    u našim obiteljima (2001);
-    u našim župnim zajednicama (2002);
-    u našoj mjesnoj Crkvi, nadbiskupiji (2003);
-    kako bismo svi živjeli svoje svjedočko poslanje u svijetu (2004).

Braćo moja i sestre, štoviše Njegova braćo i sestre, zar Njemu, našoj novosti i Izvoru života nećemo otvoriti svoja srca, vrata naših obitelji? Njemu, genu istinskoga života po kojem svaka naša kršćanska obitelj postaje genezom života u društvu i Crkvi?

    Brate i sestro! Ovo moje pismo, dok vam zahvaljujem na razgovoru i pažnji, želi biti samo zvonce Kristove želje za prisutnošću i bliskošću s tobom, u tvojem životu i  u tvojoj obiteljskoj i društvenoj sredini.  Sretnog li susreta s Njime! Otvorimo mu vrata i srca! Primimo ga, jer «onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja» (Iv 1,12) – djeca života, djeca budućnosti.
S Njime, u ovom jubilarnom 2000. Božiću, sretan vam susret, druženje i put kroz Treće tisućljeće.

Pozdravlja vas,
u našem novorođenom bratu, u Kristu Isusu

vaš brat i nadbiskup
                     Mons. dr. Marin Barišić

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Nakon svečanog otvaranja Riznice splitske katedrale, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek nakratko se u ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija svečano slave Jubilej 1600. obljetnicu smrti sv. ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija svečano obilježavaju Jubilej 1600. obljetnicu smrti sv. ...
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu započeo je u ponedjeljak 28. rujna s novom akademskom godinom ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija započele su s proslavom Jubileja 1600. obljetnice smrti ...
O. Justo Lo Feuda, član francuske družbe Misionari Presvete euharistije iz Argentine u pratnji salezijanca don Mirka ...
U povodu početka nove školske i vjeronaučne godine, a s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo, mons. Marin Barišić ...
Mons. Ante Jozić, apostolski nuncij u Bjelorusiji, zaređen je za naslovnog nadbiskupa Cise u srijedu 16. rujna u novoj ...