Ususret Godini vjere

Dragi roditelji,
poštovani ravnatelji škola, učitelji, nastavnici i odgojitelji,
braćo svećenici,
poštovani vjeroučitelji,
draga djeco i mladi!

Svjesna svoje neraskidive povezanosti s čitavim svijetom, Crkva želi upoznati očekivanja, težnje i probleme ljudi našega vremena. Ona se veseli svakom istinskom uspjehu čovječanstva, ali ne skriva svoju zabrinutost pred različitim problemima koji pritišću suvremenog čovjeka. Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena postaju istovremeno radost i nada, žalost i tjeskoba same Crkve (usp. GS 1). Crkva se raduje svakom pomaku i napretku – političkom, gospodarskom i znanstveno-tehničkom – ukoliko doprinosi cjelovitom razvoju čovjeka. Istovremeno, ona ne može biti ravnodušna pred sve raširenijim osjećajem krize i gubitkom optimizma koji iz dana u dan pogađa sve veći broj ljudi. Vrijeme u kojem živimo ponekad se doima kao vrijeme nesigurnosti i izgubljenosti, vrijeme nutarnje praznine, gubljenja životnog smisla i straha pred budućnosti. U porastu je etička ravnodušnost, borba za osobne interese i povlastice, jačanje individualizma i slabljenje solidarnosti među ljudima. Crkva drži da je najdublji uzrok svih problema zaborav Boga koji je doveo do zaborava čovjeka (usp. Ecclesia in Europa, 9).

No čovjek ne može živjeti bez nade i smisla. I uvijek se iznova pitamo: gdje pronaći nadu i smisao? U onome što je prolazno i površno, u raju zemaljskom što ga obećavaju politika, gospodarstvo i financije, znanost i tehnika? Ili u trošenju, konzumizmu i užicima? Ili u istočnjačkim filozofijama, u raznim bio-eko-ezo-yoga duhovnim proizvodima? Mogu li ove ponude zadovoljiti duboku čežnju za srećom koju svi u sebi nosimo? Ili je riječ o nemoćnim obećanjima? Upravo bi sve odgojne institucije – od obitelji, dječjih vrtića, škola, župnih zajednica do masovnih medija – trebale postavljati ova pitanja i pokušavati tražiti zajedničke odgovore u otkrivanju istinskog smisla i prepoznavanju općih vrednota na cjelovitu dobrobit čovjeka.

Ljudski se genij još prije Krista, po velikom Platonu, vinuo do misli da je „Bog mjera svih stvari“. Ako zbacimo Boga i čovjeka proglasimo „mjerilom svega“, završit ćemo u slijepoj ulici, u relativizam koji tvrdi da nema nikakve objektivne istine. Crkva upravo želi svim svojim članovima i svim ljudima dobre volje dozvati u svijest svoje najdublje uvjerenje da je Bog temelj i smisao ljudskog života i cjelokupne stvarnosti, da od njega sve polazi i k njemu ide. Stoga proglašavajući Godinu vjere koja započinje 11. listopada ove godine na 50. obljetnicu otvaranja Drugoga vatikanskog sabora Crkva nas, s papom Benediktom XVI na čelu, poziva da ponovno otkrijemo put vjere, da se uputimo prema „vratima vjere“ koja vode u zajedništvo s Bogom. „Proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje čitav život“ (Porta fidei, 1).

Vjera prije svega nije čovjekov proizvod, nije rezultat njegova umijeća, nego je darovana stvarnost. Kad sv. Pavao kaže da se „srcem vjeruje“ (Rim 10,10), onda ima na umu da je u činu naše vjere Bog na prvom mjestu, da je vjera njegov dar, da on otvara i preobražava čovjekovo srce. Sv. Augustin je, nakon što je iskusio ljepotu toga dara, uskliknuo: „prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom“. Takva vjera koja se srcem vjeruje istovremeno se „ustima ispovijeda“ (Rim 10,10), tj. javno se svjedoči i po njoj se djeluje. Ona nije tek nešto subjektivno, neki puki osjećaj, već stvarnost koja zahvaća cijeloga čovjeka, njegov privatni i javni život, njegovo razmišljanje i djelovanje. Stoga je ona u sebi „praktična“ jer svojom unutarnjom snagom preobražava cjelokupni ljudski život. Takva vjera nema ništa zajedničkoga s iracionalnim pogledom na svijet. Štoviše, ona se sva oslanja na Boga koji je Logos, a logos znači razum, um, smisao. Bog Logos je u sav svijet utisnuo svoj stvaralački um, svoju razumnost. Čovjek ispravno živi i djeluje ako je u skladu s Bogom Logosom.

Godina vjere izvanredna je prilika i poticaj svakom kršćaninu i svakom tražitelju istine da se otvori Istini, da dopusti da ga Istina nađe. Za nas kršćane ta Istina je Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek. On otkriva istinu o Bogu, Bogu koji se dao u potragu za čovjekom, ali i istinu o čovjeku koji svoj konačni smisao i svoje ispunjenje može postići jedino u Bogu. U Godini vjere Crkva se želi snažnije zauzeti za odgoj, „za novu evangelizaciju kako bi se ponovno otkrilo radost vjere i iznova pronašlo oduševljenje za prenošenje vjere“ (Porta fidei, 7).

Posebnu ulogu u novoj evangelizaciji imate vi, dragi odgojitelji u vjeri – roditelji, svećenici i vjeroučitelji – koji djeci i mladima pomažete otkriti „vrata vjere“. Svoju zahtjevnu i uzvišenu zadaću moći ćete ispuniti ako sami otkrivate i živite „avanturu vjere“, vjere koja je najprije za vas otkriće i radost. Tako ćete biti u stanju pomoći djeci i mladima da i oni sami otkriju vjeru kao nešto iznimno zanimljivo i privlačno, vjeru koja nije samo stvar prošlosti i tradicije, već stvarnost koja duboko zahvaća u njihove živote i njihova pitanja. U tome će vam od nezaobilazne pomoći biti nauk Drugog vatikanskog sabora te Katekizam Katoličke Crkve. Dokumenti Drugog vatikanskog sabora „ne gube ni svoju vrijednost niti svoj sjaj“ (Novo millennio ineuente, 57), nudeći nam se kao svojevrstan kompas za ispravnu orijentaciju, dok nam Katekizam Katoličke Crkve na sustavan način iznosi bogatstvo nauka kojeg je Crkva prihvatila i živjela tijekom svoje dvijetisućljetne povijesti.

Svima vama želim uspješnu novu školsku i vjeronaučnu godinu, ustrajan i plodonosan rad u kojem ćete svakodnevno „težiti za vjerom“ (2 Tim 2,22), kako bi vaš odnos s Kristom bio sve čvršći i osobniji, a prema djeci i mladima koje podučavate prepoznatljiv i angažiran. Samo je u njemu, kako je istaknuo papa Benedikt XVI. prigodom proglašenja Godine vjere, „naša budućnost izvjesna i samo u njemu imamo jamstvo istinske i trajne ljubavi“ (Porta fidei, 15).

Na sve vas zazivam obilje Božje blizine, snage i blagoslova, želeći vam puno kršćanske mudrosti i pedagoškog umijeća u vašim zahtjevnim učiteljskim, odgojnim i vjeronaučnim zadaćama.

U Splitu, 3. rujna 2012.

Mons. Marin Barišić
splitsko-makarski nadbiskup

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Nakon svečanog otvaranja Riznice splitske katedrale, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek nakratko se u ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija svečano slave Jubilej 1600. obljetnicu smrti sv. ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija svečano obilježavaju Jubilej 1600. obljetnicu smrti sv. ...
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu započeo je u ponedjeljak 28. rujna s novom akademskom godinom ...
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija započele su s proslavom Jubileja 1600. obljetnice smrti ...
O. Justo Lo Feuda, član francuske družbe Misionari Presvete euharistije iz Argentine u pratnji salezijanca don Mirka ...
U povodu početka nove školske i vjeronaučne godine, a s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo, mons. Marin Barišić ...
Mons. Ante Jozić, apostolski nuncij u Bjelorusiji, zaređen je za naslovnog nadbiskupa Cise u srijedu 16. rujna u novoj ...