U župi Bezgrešnog začeća BDM u Kaštel Štafiliću na Resniku proslavljen je u crkvi Bl. Majke Terezije 5. rujna blagdan istoimene zaštitnice tog dijela župe. Svečano misno slavlje predvodio je dr. fra Špiro Marasović uz koncelebraciju župnika don Mate Čulića, kaštelanskoga dekana mons. Bože Renića, splitskoga dekana don Tomislava Ćubelića, trogirskoga dekana don Pavla Piplice, župnika Okruka don Maria Matkovića, župnika Konjskog don Jakova Rančića, župnika Kaštel Sućurca dr. don Emanuela Petrova i  župnika Mejaši - Split don Anđelka Dukića. Misno slavlje pratio je župni zbor kojim ravna maestrica Anita Stančić, a nazočili su brojni štovatelji bl. Majke Terezije sa područja Kaštela, među kojima je bio i gradonačelnik Joško Berket.

Prije početka euharistijskog slavlja fra Špiro Marasović blagoslovio je kip bl. Majke Terezije - rad akademskih kipara Branka i Marije Rizlić, izrađenog od drva slavonske hrastovine. Ovom blagdanu prethodila je devetnica, a trodnevnicu su predvodili don Tomislav Ćubelić, don Jenko Bulić i don Ivan Lovrić, dok je 1. rujna u velikoj dvorani otvorena izložba slika 'Sv. Ante Neretvaski', autorÄ? Mate Bosnića i Ivana Ugrina. Na misnom slavlju fra Špiro Marasović je blagoslovio  kip Majke Terezije kojeg je za  Crkvu projektirao arhitekt  Zoran Jeremaz, dok se njegov ujak arhitekt Ante Gavrić dobro poznavao s Majkom Terezijom. Navedena crkva posvećena je 20. studenoga 2009. godine bl. Majci Tereziji, a prošle godine slavljen je njen  prvi blagdan.
U propovijedi je fra Špiro Marasović napomenuo kako je dobro poznavao  Majku Tereziju i osobno se rukovao s njom i ona je predstavljala normalni realni svijet za razliku od onih koji predstavljaju lažni - virtualni svijet. "Meni je drago što misliš, ali mene zanima ono što ti jesi", rekao sv. Toma Akvinski, misleći na to da nije važno kavo izgledamo (maskirani) nego kakva nam je bit - duša. Isus Krist je došao da razotkrije maske i da budemo ono što jesmo. Sveti ljudi poput Majke Terzije pojave se kao pljusak kiše koji sa nas opere svu šminku te ostanemo na istinu samima sebi. Majka Terezija, živeći čestito i sveto, dala je ovoj civilizaciji moralnu pljusku - kad su joj dodjeljivali Nobelovu nagradu za mir u Oslu, onda je jedan novinar napisao: "Ova mala zgužvana žena u sandalama, ne poštujući protokol, iskazala je počast nama što je primila iz naših ruku nagradu, a mi mislimo da smo počastili nju". Onako kako je živjela  i pokazivala se ona je kod svih drugih izazivala stid. Vidjeli smo da smo u njenoj prisutnosti neka plastika - glumljeni život, ljudi koji investiraju kapital i energiju na krivu stranu - kopaju bunare koji ne mogu držati vodu, a ona je zaigrala na kartu istine o sebi, čovjeku i Bogu. Bila je dobro informirana, govorila je nekoliko jezika - shvatila je kako prividni svijet u kojem ima puno lijepih riječi, ali relativno malo dobrih čina, kako je razlog tom prividu upravo taj nerazmjer - laž. 'Usta puna Boga, a srce je daleko od njega', kaže sv. Pismo - shvatila je da to vrijedi ne samo prema Bogu nego i prema bližnjemu. Shvatila je po Božjem nadahnuću da Bog nju zove da svojim životom zaigra na kartu istine o čovjeku i Bogu, da je Bog ljubav koji i nju voli te da je ona vrijedna investirati sav svoj život za ljubav prema bližnjemu koji više vrijedi nego što je ona  - i to je sva filozofija te da mora biti radosna. Nije napisala neke velike knjige, niti se razbacivala velikim riječima - rekla je da moramo učiniti nešto lijepo za Boga, a to znači pomoći onome koji je na njegovu sliku stvoren, za čovjeka. Osnovala je redovničku zajednicu u Indiji, daleko od svoga rodnog kraja, skupljala je umiruće po ulicama Calcute pružajući im ljubav i utjehu barem pri kraju života kad im nije mogla pružiti prije, što rade njene sestre i danas. Odrekla se svega, živjela je radikalno siromašno. To je istina njenog života. Ona je cijeli svoj život trajno gubila za one koji su ga imali manje od nje. Stoga je zadobila  svjedočenje da smo danas okupljeni u njeno ime i da je Crkva već slavi kao blaženicu. Istina o čovjeku, Bogu, križu, bližnjemu i siromaštvu vrijedi za sva vremena. -Franjevački red se raspodijelio na frakcije jer se nisu mogli dogovoriti oko toga kako će živjeti siromaštvo sv. Franje koji je osnovao red. U današnje vrijeme pojavi se Majka Terezija koja ode u Indiju i osnuje red sestara koje žive upravo  onako kako je živio Franjo Asiški u ono doba. Pitamo se kako to može ona, a ne možemo mi? Ili je Bog pozvao nju da postidi nas, da nama otvori oči da postoje razni načini sebezavaravanja - uvijek je bila ista cijena 'Tko želi sačuvati život svoj - izgubit će ga, tko želi ići za mnom neka se odreče svega i imat će blago na nebu', rekao je fra Špiro i dodao da svaki od nas treba stati pred Boga i zapitati se služi li Bogu ili bogatstvu, služi li Bogu ili pravi svoju karijeru pa makar i unutar crkvenih redova. Kad se pojavi svetac poput Majke Terezije, onda svi ostaju bez teksta - oni nemaju neprijatelja, jer su samo činili dobro. Pojavom svetaca nama se dadne na znanje da je moguće i drugačije živjeti i u ovo suvremeno vrijeme naprednih tehnologija.  Nema kršćanstva u salonskim papučama, ono nosi križ, to je ljubav do kraja. Bl. Majka Terezija je naš suvremenik i pokazala nam je da možemo i mi biti ozbiljniji pred Bogom, da možemo poput nje biti duhovno inteligentniji. Ovo je vrijeme svjedoka i svetaca te smo Bogu zahvalni za njih. 'Karavane prolaze, a psi laju' - indijska je poslovica koja govori sve. Karavanom je prošla i Majka Terezija da ostane pred našim očima kao primjer, poticaj i pomoć, a na nama je da se njome okoristimo, zaključio je fra Špiro Marasović.
Pri karaju misnog slavlja župnik don Mate Čulić zahvalio se pedvoditelju misnog slavlja na poticajnim riječima, kao i braći svećenicima koji su koncelebrirali te svima onima  koji su doprinijeli da ovaj blagdan bude tako uzveličan.