Mons. Marin Barišić

Dragi nasljedniče nadbiskupe metropolito Dražene,
uvaženi apostolski nunciju,
braćo biskupi i svećenici,
dragi redovnici i redovnice,
raćo i sestre u Kristu!

Već sam se uživio u ulogu nadbiskupa u miru pa želim što manje govoriti, a više slušati svoga nadbiskupa Dražena.

Iz prve ruke mi je poznato s čime se susreće nadbiskup. Na radnom stolu su svakodnevni izazovi, pozivi, susreti i ponekad problemi. Ne bih sada želio ulaziti u povijest i značaj koji su splitske metropolite imali za Crkvu i društvo od prvih dana Crkve i salonitanske biskupije do danas. No u kontekstu današnjeg događaja kad nadbiskup prima metropolitanski palij koji mu je Papa Franjo dodijelio u Rimu na blagdan sv. Petra želio bih istaknuti nešto pomalo osobno, ali važno za nas svećenike i biskupe. Svećenik, biskup, nadbiskup nema svoju obitelj, ali ima braću i sestre za koje se brine kao otac budući mu je to povjerio milosrdni Otac.

U mom vijeku kao nadbiskup i metropolit bio sam osobito zahvalan što sam imao braću biskupe naše metropolije. Susretali smo se sa sličnim izazovima pa smo se često sastajali, telefonski se čuli i dijelili svoje poteškoće i brigu za Crkvu, ali i iskustvo. Zajedno smo molili, razgovarali, odmarali, šalili se pa i igrali. Bili smo složni i poštivali se. Na taj način smo gradili jedni druge i pomagali jedan drugome da bude bolji vjernik, svećenik i biskup. Zato sam uvijek zahvalan pokojnom nadbiskupu Anti, biskupima Želimiru, Slobodanu, Anti, Iliji, Mati, Tomislavu, Petru, Ivanu, Ranku,  Roku i pokojnom Srećku što su mi pomagali rasti.

Stoga u ovom trenutku kad nadbiskup Dražen dobiva metropolitanski palij i u trenutku kada su svi biskupi splitske metropolije mladi i novi biskupi osjećam da vam kao stariji brat mogu, gotovo kao svoju oporuku, poručiti da čuvate i njegujete zajedništvo i prijateljstvo vas samih međusobno i da te bratske osjećaje prenosite na vaše svećenike i na sve vjernike. Uloga Crkve je da okuplja, uloga pastira je da čuvaju okupljeno. A vas braćo i sestre Kristovi vjernici pozivam da molite za vaše svećenike i biskupe. I molite za nova duhovna zvanja da Gospodin pronađe radnika po svom srcu za Božji vinograd.

Još jednom hvala Vam nadbiskupe Dražene, što ste prihvatili imenovanje Petra naših dana i došli u ovaj prelijepi kraj Lijepe naše, gdje danas na ovom svetom mjestu Gospe od Otoka u novoj crkvi Svete Obitelji – buduće bazilike – primate palij, te da predvodite u ljubavi ovu mjesnu Crkvu i Vašu braću sufragane. Najiskrenije Vam čestitam naš metropolito!  Bog Vas poživio!

Mons. Tomislav Rogić, u ime sufragana

Draga braćo i sestre u vjeri Kristovoj!
Poštovani apostolski nuncije u Hrvatskoj
Oci nadbiskupi, biskupi i provincijali
Nadbiskupe splitsko-makarski Dražene i naš splitski metropolito!

Upućujem riječ čestitke Tebi koji si danas urešen palijem splitske metropolije u ime sufragana, skoro do jučer: Kotorskoga Ilije, Dubovačkog Mate i Želimira, Hvarskoga Slobodana i Petra, te Šibenskog Ante. A danas u ime Kotorskoga Ivana, Dubrovačkog Roka, Hvarskoga Ranka i Šibenskog Tomislava. Najprije zahvaljujemo svemogućem i dobrome Bogu za dar novog metropolite. Tko će proniknuti putove Božje? Samo s vjerom i pouzdanjem možemo prihvaćati Njegovu svetu volju. Tek po protoku vremena i događanja otkrivati razloge i Božje naume, sa svakim od nas, tako i s našim novim metropolitom nadbiskupom Draženom.

Zahvaljujući Bogu, zahvaljujemo i tebi metropolito na poslušnosti svetoj Majci Crkvi, na odanosti svetom ocu Papi i spremnosti služiti Božjem narodu kamo god bio poslan. U svakodnevnom predanju u Ruke Božje neka te i nadalje vodi tvoje biskupsko geslo: U tebe se Gospodine uzdam! I neka te nadahnjuje blaženi Alojzije Stepinac koji je imao isto geslo. Neka Te resi snaga vjere Solinskih mučenika i prati zagovor svetih zaštitnika: Tripuna Kotorskog, Vlahe Dubrovačkog, Stjepana Hvarskog i Mihovila Šibenskog, a neće izostati potpora i zagovor svetoga Duje, te naše blaženice koju danas slavimo Marije Propetog Petković.

Nebeska majka Marija u zajedništvu s apostolima iščekivala je Kristovo obećanje, snagu Duha Božjega, u dvorani posljednje večere, neka Te ona svojim majčinskim pogledom uvijek prati. U vremenu koje nam Bog podari okupljaj nas i nastavi izgrađivati zajedništvo biskupa splitske metropolije. Neka bratska ljubav i podrška, i dalje krase naše odnose, kako su nam to naši prethodnici ostavili u zavjet. Dobri i svemogući Bog uvijek Te vodio, pratio i nadahnuo svojim Duhom! Živio!

Don Edvard Punda, u ime svećenika

U živom nam je sjećanju radosna vijest koja je prije dvije godine stigla u našu nadbiskupiju, da je papa Franjo imenovao mons. Dražena Kutlešu splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom. A prije dva mjeseca sveti je otac prihvatio odreknuće od službe mons. Marina Barišića, kome ovom prigodom zahvaljujemo za vjerno služenje ovoj mjesnoj i time jednoj Kristovoj Crkvi. Toga je trinaestoga svibnja služenje i prisutnost mons. Kutleše među nama poprimilo novu, intenzivniju dimenziju kao u punom smislu pastira ove časne mjesne Crkve. Iako smo sve ove događaje svečano obilježili, danas je posebno svečan dan. Primanjem palija i ovim svečanim euharistijskim slavljem kao da je na neki način upotpunjeno poslanje koje ste, nadbiskupe Dražene, primili i koje je ova mjesna Crkva iščekivala.

Zanimljivo je da se o poslanju biskupa ne može promišljati bez da se misli o njegovu odnosu sa svećenicima. Jednako tako, naš odnos prema biskupu zrcali samu bit svećeništva. Htio bih u ovome smislu izreći dvije misli:
- Sveti Augustin kaže da su samo dvije stvari potrebne u odnosu svećenika prema biskupu: poslušnost i molitva. Njegove riječi vrijedne su promišljanja. Ništa nas ne može tako obnavljati i suobličavati Isusu Kristu kao poslušnost i molitva. Sretne li obveze: ono što se od nas traži, nama je na korist. Ne zaboravimo: onoliko koliko smo poslušni biskupu, toliko će i vjernici biti poslušni nama, zapravo toliko će nas ljubiti. To je tako logično, jer istinska je poslušnost pokazatelj daje Božja ljubav u središtu našega života.
„Poslušnost, kaže papa Franjo, nije disciplinska osobina, nego je slušanje Božje volje koja se razabire u povezanosti. Sàm biskup može biti oruđe tog razlučivanja jedino ako i on sluša stvarnost svojih svećenika i povjerenoga mu svetog Božjeg naroda“.

- Dopustite mi. stoga, vrlo kratko i drugu misao: onaj tko je s Bogom čini volju Božju; u njoj ima sve, sve postiže i odmara se u njoj. Možda će zvučati paradoksalno, ali Crkva ne ide naprijed ondje gdje biskup i svećenici stižu na sve strane, nego ondje gdje biskup i svećenik imaju vremena - biskup za svećenike, svećenik za svoje vjernike. Da. to su biskupi i svećenici koji su s Bogom, biskupi i svećenici koji imaju vremena! Tako nevidljivi, a tako snažni.

Dragi nadbiskupe Dražene, voljom Božjom pred nama je dugo vrijeme zajedništva i suradnje. Neka to bude vrijeme života za druge, vrijeme u kojem ćemo hoditi zajedno u vjeri u Isusa Krista velikog i vječnog svećenika!

s. Mariangela Galić, u ime redovnica

Mnogo poštovani Oče Nadbiskupe Dražene,

Evanđelje nam svjedoči da kad je Gospodin Isus ulazio u Jeruzalem da dovrši svoje predanje po križu i uđe u slavu, narod je klicao: „ Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje”. Istim riječima željele bi Vas ovom prigodom pozdraviti sve sestre redovnice, kontemplativnih i aktivnih zajednica, prisutne u ovoj Nadbiskupiji, kao našeg novog Nadbiskupa i pastira, Oca i Kristova namjesnika za drevnu Splitsko-makarsku nadbiskupiju te vam izraziti našu sestrinsku dobrodošlicu, naklonost i otvorenost srca. „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje”.

Kako se lijepo jednom izrazio sv.Augustin govoreći svojim vjernicima: „s vama sam vjernik kršćanin, a za vas sam pastir i nadglednik“. Očekivanja su zasigurno velika, od Vas kao novog Nadbiskupa i pastira i novih pastoralnih smjernica; ali i od Vas kao vjernika kršćanina: da prihvatite svih, da čujete svakoga, da razgovarate sa svima, da ljubite svih, da budete uzor stada te mognete reći „nasljedovatelji moji budite kao što sam ja Kristov“.

Ljudima je nemoguće, istina, ali Bogu je moguće; Bogu  koji vam je dao milost i postavio vas da, u ovom delikatnom povijesnom trenutku sinodalnog hoda Crkve, u Njegovo ime vodite i upravljate ovaj narod Božji, da ga čuvate i nadgledate, da mu služite dragovoljno, po Božju. Vjeran je Gospodin On će to i učiniti.

Znajte da na tome putu niste sami, Gospodin vam je dao braću i sestre. I u nama redovnicama  koje živimo i djelujemo u ovoj Nadbiskupiji imate vjerne i raspoložive suradnice. Želimo u specifičnosti našega poziva hoditi zajedno s vama i cijelim Božjim narodom te se uvijek iznova svojom suradnjom, dijalogom i sudioništvom opredjeljivati za Crkvu zajedništva; za Crkvu - koja u vlastitom krilu obuhvaća grešnike – ali koja zajedno kroči prema vječnom životu trudeći se da po njoj zasja Kristovo lice.

Mi koje smo se svojim zavjetovanjem posvetile Bogu i Crkvi, pozvane smo svjedočiti snagu Krista Uskrsloga i cijeloj Crkvi naviještati prvenstvo nebeskih dobara, te, bilo molitvom bilo djelotvornim zalaganjem, doprinositi ukorjenjivanju i jačanju Kristova kraljevstva u dušama te njegovu širenju posebno u današnjem vremenu, obilježenom mnogim izmima. Iako svjesne da nismo uvijek na razini povjerenog nam poslanja, redovništvo je ipak ispisalo neizbrisive stranice u povijesti Crkve, kao i ove Nadbiskupije, koje bi bile puno siromašnije bez života i djelovanja redovnica. S tog razloga, kao Bogu posvećene osobe, u različitosti naših karizmi, želimo i dalje biti znak Božje blizine i ljubavi prema patničkom čovječanstvu, u različitim sredinama života, doprinoseći izgradnji pravednijeg i bratskijeg društva, posebno brinući o najpotrebnijima.

U tom duhu, Vama, Preuzvišeni Oče Nadbiskupe, jamčimo svoju sinovsku poslušnost i suradnju, kao i sjećanje u našim molitvama. Zazivamo na vas i vašu službu zagovor naše nebeske Majke Marije i svih naših Utemeljitelja i Utemeljiteljica, kako bi bili budni pastir što bdije nad Kristovim stadom i za Njega stječe nasljedovatelje savršenog života.

Gđa. Jelena Burazin, u ime vjernika laika

Dragi oče nadbiskupe Dražene!

Čast mi je što Vas mogu pozdraviti u ime svih vjernika i obitelji naše velike Splitsko-makarske nadbiskupije. Biti nadbiskup, apostolski nasljednik, Dujmov nasljednik…to je velika odgovornost i čast.

Hvala vam, što ste prihvatili kormilo ove Nadbiskupije biskupskim geslom „U tebe se Gospodine uzdam!“.

Danas nam je, uz pouzdanje u Gospodina, posebno potrebno mudro vodstvo jer se nama vjernicima ponekad čini kao da ne znamo kome pripadamo, gdje idemo i kakvi bismo trebali biti. Trebamo jasnoću pogleda, trebamo sigurnost i mir, trebamo obnoviti povjerenje. U svijetu utrke za vlašću i čašću, novcem i moću s jedne strane i s druge strane u svijetu nepravde i siromaštva, raznih kriza i strahova, trebamo nekoga tko će nas gledati blagim pogledom Isusa Krista. Tu, oče Nadbiskupe, računamo na Vas i na Vaše suradnike, naše svećenike.

Ali i Vi možete računati s nama. Spremni smo Vam, uz dužno poštovanje, dati ruku pomoći i staviti naše znanje, sposobnosti i talente na raspolaganje oko izgradnje Kraljevstva Božjega, tj. međusobnog zajedništva koje se živi u ljubavi, milosrđu i praštanju.  

Naše obitelji, djeca i mladi, osobe s invaliditetom i sve druge ranjive skupine, naši stari, bolesni i usamljeni, svaki stanovnik naše nadbiskupije ima svoju priču, svoje želje i potrebe. Svatko želi da ga se čuje i razumije. Zato je Crkva kuća za sve, a biskup otac svima.

Ne smijem propustiti da ovom prigodom zahvalim i našem dosadašnjem nadbiskupu Marinu koji je gotovo 30 godina s nama bio vjernik, a za nas biskup i nadbiskup. Nadbiskupe Marine hvala i želimo Vam još puno plodnih godina molitve i rada u dobrom zdravlju.

Dragi nadbiskupe Dražene, imamo velika nadanja, ali još veće povjerenje u Vas. No ne brinite, prate Vas naše molitve, a nadasve na vas gleda s križa Onaj koji Vas je odabrao i poslao. Zato blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.

Dobro nam došli!