Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić uputio je okružno pismo svećenicima i svim vjernicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji o sprovodnoj praksi i običajima. U pismu je progovorio o sprovodnoj liturgiji, mjestu održavanja sprovoda, liturgijskom pjevanju i neujednačenoj praksi skupljanja novaca.

„Početak izvanredne svete godine - Godine milosrđa prigoda je progovoriti o smrti i opraštanju od pokojnih, što je poseban trenutak kada upiremo svoj pogled prema nebu proseći Božje milosrđe“, napisao je nadbiskup  u uvodu i naglasio da Sveta majka Crkva sprovodnim obredom zaziva duhovnu pomoć za preminule i odaje počast njihovim tijelima koja su hram Duha Svetoga, a istodobno pruža utjehu nade živima te budi vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni. Stoga je bitno da se u krilu Crkve pri crkvenom sprovodu ponašamo prema odredbi bogoslužnih zakona (usp. kan. 1176 §2).

Nadbiskup ističe kako sprovodna liturgija mora biti znak vjere u uskrsnuće, ali i poštovanja prema pokojnicima kao i brige za obitelji preminulih te da je potrebno uskladiti liturgiju za pokojne s cjelokupnim liturgijskim životom župe i pastoralnim djelovanjem, svjesni različitosti pastorala u gradovima i na selima. „Moramo biti svjesni  toga da su ljudi tradicionalno vezani uz mjesta svoga rođenja ili porijekla. Čest je slučaj da vjernici gotovo cijeli život žive u gradu, a pokopaju se na selu… Vjernicima se ne može uskratiti sprovod jer nisu živjeli u njihovoj župi ili zbog toga što nisu pridonosili materijalno za tu župu niti tražiti da se plati cijenu za sprovod u koju se uračunaju zaostatci za redovinu, štolarinu i sl. To nije u skladu s kršćanskim milosrđem niti s humanošću. Istina je da se, prema kanonskim propisima, sprovod za preminulog vjernika obavlja u crkvi njegove župe (usp. kan. 1177 §1) te da ako župa ima svoje groblje da se preminuli vjernici na njemu pokapaju (usp. kan. 1180 §1). No, isto tako ne smijemo zaboraviti da je rodbini, jednako u skladu sa kanonskim propisima, dopušteno za sprovod izabrati drugu crkvu kao i drugo groblje (usp. kann. 1177 §2; 1180 §2). Susret s obitelji prije sprovoda i samo sprovodno slavlje ni u kojem slučaju ne smije biti trenutak obračunavanja, već izljev milosrđa i razumijevanja, inače bi bilo u suprotnosti s duhom evanđelja“.

Pozvao je da se pažnja pridoda i liturgijskom pjevanju, za koje se predlažu u prvom redu psalmi, a onda i druge pjesme koje odišu vjerom u uskrsnuće, koje bude nadu u život vječni i susret s našim Stvoriteljem. „Neprikladno je i nije dopušteno da netko pozove zbor, klapu ili pjevača da izvode pjesme koje nisu u duhu kršćanskog slavlja sprovoda. O ovoj stvari je potrebno prikladno i blago, ustrajno i strpljivo poučavati naše vjernike“.

Zbog neujednačene, a ponegdje i nezakonite i nehumane prakse skupljanja novca kod sprovodnih slavlja, nadbiskup je istaknuo da je potrebno paziti nad prikupljanjem novca kako se to ne bi pretvorilo u lošu praksu gdje je netko primoran davati ili gdje bi se možda manipuliralo, a osobito s misnim intencijama. Stoga je prevažno razlikovati novčane priloge i njihove namjene. „U nekim je našim krajevima uvriježeno da se kod sprovoda daju prilozi na sljedeće nakane: misne intencije, prilozi za crkvu, prilozi za groblje ili mrtvačnicu, prilozi za obitelj, prilozi za Caritas ili neku drugu humanitarnu udrugu ili zakladu. Nerijetko se zna dogoditi da se svi prilozi skupljaju na naslov misnih intencija, a netko, bilo župnik, bilo obitelj pokojnika ili netko treći, svojevoljno odredi samu raspodjelu toga novca. Napominjemo da u Taksovniku biskupija splitske metropolije stoji da je taksa za crkveni sprovod 200 kuna, da je misni stipendij za sprovodnu misu 50 kuna te da se i onima koji ne mogu ili čak ne žele platiti ne smije uskratiti niti sprovod niti misa“, napisao je nadbiskup i  savjetovao da „ono što taksovnik predviđa (prilog za sprovod i za svete mise) prima župnik, tj. od njega ovlaštena osoba, i to na doličnom mjestu. Osim misnih intencija župnik ili od njega ovlaštena osoba može skupljati i za potrebe crkve pri tom budno pazeći da se točno razlikuje ono što je misna nakana od onoga što je za druge namjene“. Nadalje, stoji da se često zna vidjeti da obitelj, poštujući volju pokojnika, umjesto cvijeća traži od rodbine i prijatelja da svoj prilog dadnu za potrebe Crkve. „Hvale je vrijedno gdje vjernici, i u trenutku boli zbog smrti i rastanka, osim misnih nakana daju i svoj prilog za Crkvu misleći pritom na raznolike i mnogobrojne potrebe župa. Isto tako ponavljamo da izričito nikome drugome nije dopušteno prikupljati misne priloge, a potom svojevoljno odrediti sumu i broj koliko se misa ima slaviti. Tako prikupljene priloge svećenik i ne smije primiti. O prilozima za misno slavlje govori se u Zakoniku kanonskog prava kann. 945-958“.

Za kraj nadbiskup Barišić je podsjetio svećenike da je „liturgija svetinja jer je bogoslužni čin kojim se daje hvala Svevišnjem Bogu za udijeljene milosti. Sveta misa je svetinja nad svetinjama jer ju je ustanovio sam Gospodin naš Isus Krist kao vrhunac svih sakramenata i htio da se slavi njemu u spomen. Braća i sestre su nam također svetinja jer su slika Božja i jer nas je Gospodin od njih uzeo i postavio da njima budemo pastiri i učitelji, ali i sluge. Stoga postupajmo sveto, dapače sveto živimo. Budimo blagi i pravedni, milosrdni i vjerni svome pozivu“.

Cijelo pismo možete pročitati ovdje.