Već nekoliko godina na Božić i Uskrs splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić pohodi splitske zatvorenike. Tako je i ovoga Uskrsa, 31. ožujka, posjetio zatvor u Splitu i susreo se s Upravom i upraviteljem Tihomirom Jakelićem te je u mirnom ozračju zatvorske kapele Sv. Josipa Radnika na Bilicama predvodio euharistijsko slavlje u koncelebraciji s duhovnikom zatvorenika don Anđelkom Dukićem, župnikom župe Sv. Spasa na Mejašima. U propovijedi, koja je više nalikovala prijateljskom razgovoru, nadbiskup je govorio o grobnim pločama ljudski grešnih sklonosti i zarobljenosti ovisnosti, želja i navezanosti, ali i o preobrazbi i uskrsnuću na nov život u slobodi za koju nas Krist oslobodi.

"Svi smo obilježeni grobnom pločom koju sami na sebe živi navaljujemo. Sami je navaljujemo, ali je sami ne možemo ni nositi ni maknuti. Potreban nam je drugi, Gospodin naš Isus Krist koji podiže ploče i oslobađa nas iz smrti grijeha i ropstva. Često znamo čuti a i izgovoriti riječi: 'Pao mi je kamen sa srca.' To znači da ima nešto što nas pritišće u životu. Naše pogreške, grijesi, zloće i boli pritišću ne samo nas nego i one koji nas vole. A htjeli bismo da padne kamen sa srdaca i naših i njihovih", kazao je nadbiskup Barišić te u tom duhu dodao da kamen sa srca pada kada se čovjek ispovijedi. Ispovijed vraća čovjeku nadu i želju za boljim životom. Čovjek je neizbježno biće želja i nade koje nas u svojim dometima nadilaze i svojim razočaranjima ranjavaju. Koliko je čovjek obilježen željom za životom govore i neki slučajevi gdje se poslije smrti ne želi pokopati, već zamrznuti, nadajući se da će im znanost i medicina jednoga dana omogućiti život. Pa kada bi medicina i uspjela u tom pothvatu, što bi to značilo za one koje su se dali zamrznuti? Životni bi im se vijek doduše produžio, ali bile bi to i dalje osobe s istim manama i vrlinama, koje nastavljaju ograničeni život briga i tjeskoba. I produženje života samo odgađa neizbježnu smrt. U tom je surječju nadbiskup istaknuo zatvorenicima da nije svejedno kakvi će se vratiti iz zatvora - bilo nakon 4, 5 mjeseci ili pak 5, 6 godina - svojim kućama i obiteljima, da li s istim manama i navikama ili preobraženi? Kristovo uskrsnuće nam daje mogućnost, već sada na zemlji, novoga života i korjenite promjene, a samo o nama ovisi hoćemo li se otvoriti njegovoj milosrdnoj ljubavi. Hoćemo li ostati na razini površnih želja i konzumističkoga, potrošačkog života ili ćemo se odlučiti za život u nadi i proizvodnji dobroga. Put želja i put nade su različiti. Put nade je ponekad strašno težak put, ali je to put pobjede i ostvarenja. Nada daje čovjeku potrebnu snagu za sve životne križeve: bolest, osamljenost, marginaliziranost, rastavu, pa i za samu smrt, istaknuo je nadbiskup pozvavši zatvorenike da u prepoznaju Uskrs kao svoj plan i program. "Zato, u ove naše dane, dopustimo Uskrslome da uskrsne u nama i u našim srcima kako bismo iz naši osobnih i društvenih kriza, izišli preporođeni i solidarni, obnovljeni i obraćeni, usmjereni na ono bitno u životu, otvoreni Bogu i bližnjemu", poručio je nadbiskup Barišić zatvorenicima kojih sada na Bilicama ima oko 220, a od toga je osam žena. Najviše je onih koji su tu radi droge, bilo da su s njom trgovali ili je konzumirali, potom radi krađe, razbojništva i obiteljskog nasilja. Čestitajući Uskrs, nadbiskup je potaknuo zatvorenike na ustrajnu molitvu koja budi nadu i otvara život pravom smislu, na blizinu s Isusom i Božjom riječju, na jezik ljubavi i dobrote, mira i praštanja, razumijevanja i zajedništva te je svakome od njih darovao krunicu.