Splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić susreo se s novinarima te je predstavio svoju božićnu poruku u utorak, 20. prosinca u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu. U svojoj poruci nadbiskup je stavio naglasak na obitelj, posebno na ulogu oca u obitelji dotičući se brojnih suvremenih izazova i poteškoća obiteljskoga života.

Božić je „očitovanje darovanosti Oca u Betlehemskom Djetetu koji vrednuje osobe i sve uloge, a naročito ulogu oca i očinstva u obitelji. Štoviše, Božić nam predstavlja očinstvo kao izvor i temelj obitelji. Zato nam Božić donosi Radosnu vijest: imamo Oca! Betlehemsko dijete je Očev dar svima nama. Bog nije funkcija, sila. Bog Otac je osoba, ljubav! A Isus Krist je punina čovještva i božanstva. On nas uvodi u zajedništvo sa svojim Ocem. Uvodi nas u život. A ovo je život vječni: da upoznamo Boga Oca, i Sina koga nam darova (usp. Iv 17, 3). U neizmjernom daru Betlehemskog djeteta otkrivamo Lice nebeskog Oca i naše sinovsko dostojanstvo.“

Nadbiskup primjećuje da se u našem vremenu javlja „odsutnost i izgubljenost oca u obitelji, pa i u društvu. Govori se tako o kulturi i generaciji bez oca koja time postaje strana i izgubljena generacija. U našoj domovini odsutnost očeva nije samo posljedica agresije i Domovinskog rata, gdje su mnogi očevi dali život za našu slobodu, već i mentaliteta koji obezvrjeđuje ulogu oca. Riječ 'otac' postala je suvišna, prezirna, bilo da se radi o zemaljskom ili nebeskom Ocu. Štoviše, ignoriranje nebeskog Oca ugrožava i ulogu oca u zemaljskoj obitelji. Otac je smatran zaprekom našoj slobodi i osobnom rastu.“

Na ulogu oca, naglašava mons. Barišić, utječe i „gospodarska kriza: gubitak radnog mjesta, malena ili nikakva primanja, podstanarstvo, nesposobnost nositi se s izazovima života i suvremenog društva, gubitak utjecaja na život djece, manjak komunikacije u obitelji, prepuštanje relativizmu i povlačenje u 'vlastiti svijet'. Kao 'generacija bez oca' postajemo i siromašni - bez sredstava za život, i siročad - bez osobe oca. Otac kao da je postao potpuno sporedan, suvišan i nebitan.“

Nadbiskup, nadalje, u svojoj poruci ističe da Božić poziva na obiteljsko zajedništvo i ljubav u radostima i u poteškoćama, potom na zajedničku molitvu i razgovor, na povjerenje i razumijevanje te otpor beznađu i ravnodušnosti. „Božić unosi u obitelj ozračje povjerenja i predanja, primanja i davanja. Imati povjerenja i biti povjeren drugom izvor je temeljne stanice 'mi života'- obitelji. Kao što je Josipu i Mariji povjerio svoga Sina, tako i vama dragi roditelji povjerava svoje sinove i kćeri, vašu djecu. Doista po Sinu primamo dostojanstvo sinova i kćeri Božjih.“

Poziva očeve da ne budu odsutni iz života svoje djece jer samo u odnosu s njima „djeca mogu otkrivati svoj identitet i svoje poslanje. Potrebna im je vaša stalnost i sigurnost koja će im biti snaga i uporište u njihovoj nestalnosti i nesigurnosti. Samo ukoliko ste vi, naravno uvijek u zajedništvu sa suprugom, prisutni u životu djece, moći ćete do kraja iskusiti onu istinu Božića, Radosnu vijest, koja nam govori da smo ljubljena djeca koja imaju Boga za Oca. Biti u zajedništvu sa svojom djecom jedini je način da 'generacija bez identiteta' postaje generacija jasnih i čvrstih osobnosti koje znaju zašto i kamo usmjeriti svoj život. Otac koji nije i duhovni otac, i koji svoj život ne pokušava oblikovati po primjeru nebeskoga Oca, doista svoju djecu čini generacijom bez oca.“

Nadbiskup Barišić naglašava da „otac svoj poziv i prisutnost u obitelji ne može zamijeniti ili nadomjestiti karijerom, ni firmom, ni bogatstvom, ni medijskom popularnošću. Djeca ne žele dar oca zamijeniti skupocjenim darovima i igračkama, nego žele darovanost oca kao sigurnost i ohrabrenje života. To želi i vaša supruga! Odgovornost poziva, odgoja i obrazovanja djece, dara vaše ljubavi, prate oba lica roditeljstva: otac i majka!“

„Dragi oče, tvoja djeca ne žele biti siročad. Djeca traže i trebaju tebe prijatelja i učitelja da ih hrabriš svojom odlučnošću, jačaš svojom odgovornošću i svojim primjerom usmjeriš njihove korake na put istinske slobode i radosti življenja. Trebaju tvoje očinstvo koje svjedoči mušku ljudskost, pozitivnu odlučnost i kreativnu zauzetost da se ne prepadnu i ne klone pred izazovima života. Trebaju svjedočanstvo tvoga rada i molitve. Duhovnost nije nešto pasivno i statično, sladunjavo i umirujuće, jer prava duhovnost obilježena je i muškošću budući da je duhovni život uvijek bio svojevrsna borba i hrvanje. Ako im nedostaješ ti oče, opasnost je da tu svoju životnu prazninu nadomjeste raznim oblicima 'očuha' koji im se nude iza svakog ugla“, ističe mons. Barišić.

„U obitelji Božić se ne proizvodi, nego rađa; ne čini, već prima. Ne može se učiniti blještavijim, bogatijim nego što je on u sebi. Izvire iz nedostupna svjetla i bogatstva ljubavi Očeve.“ Čestitajući Božić očevima i majkama zaključuje: „Riječi 'tata' i 'mama', koje uz sretan Božić izgovaraju vaša djeca, neka još više potvrde vaš identitet te u bračnom zajedništvu dublje otkrijete dostojanstvo koje vam je povjerio nebeski Otac: dar očinstva i majčinstva. Otvorimo Betlehemskom djetetu ne samo vrata, već i srce našega doma. U Emanuelu – Bogu s nama – imat ćemo uvijek Onoga u koga možemo vjerovati i komu se možemo povjeriti. Imat ćemo Oca! Nebeskoga i zemaljskoga!“

Čestitajući svima Božić i Novu 2017. godinu nadbiskup je s novinarima ostao u kratkom razgovoru te im darovao Zbornik dječjih radova „Djeca Oca milosrđa“ i prigodnu knjižicu „Velika nam djela učini Svesilni“ koju je izdala HBK u nakladi GK kao zahvalno sjećanje uz četrdesetu obljetnicu početka velikih okupljanja Crkve u Hrvata.

Cijeli tekst nadbiskupove božićne poruke možete pročitati ovdje!