Blagdan Svijećnice - Prikazanja Gospodinova i Dan posvećenog života za redovnice i redovnike na području Splitsko-makarske nadbiskupije, svečano je proslavljen u utorak 2. veljače. Katedralni župnik i povjerenik za obitelj don Tomislav Ćubelić predvodio je obred blagoslova svijeća u crkvi Sv. Dominika, potom svečanu procesiju s upaljenim svijećama u kojoj su sudjelovali brojni svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi, kandidatice i vjernici laici, te euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma.

Uvodeći u slavlje, nadbiskupski delegat za redovnike i redovnice fra Petar Lubina podsjetio je da se na blagdan Svijećnice zaključuje Godina posvećenog života u kojoj su bili pozvani sa zahvalnošću se prisjetiti svoje prošlosti kako bi s nadom prigrlili budućnost i s još većim oduševljenjem živjeli svoju sadašnjost. „Ovim ne završava naše posvećenje. Ne bojmo se jer na putu nismo sami. Bog želi kroz Izvanredni jubilej milosrđa na poseban način biti s nama kako bi svoje posvećenje živjeli još izobilnije. Mi, koji smo ostavili sve što smo imali i njega odlučili iz bližega nasljedovati, postali smo na osobit način vidljivi tragovi milosrđa Božjega u svijetu u kojem živimo i to je jedna od naših proročkih uloga u današnjem svijetu“, istaknuo je fra Lubina nadodavši kako je potrebno, da bi to mogli, osjetiti da smo od Boga ljubljeni, prepustiti se njegovoj ljubavi i dobroti te dopustimo da nas On mijenja i preobražava na svoju sliku. Zaželio jeda to bude novi korak tijekom Godine milosrđa, kako bi još oduševljenije živjeli svoje posvećenje i služenje Bogu u braći ljudima.

U homiliji don Tomislav Ćubelić je kazao kako je Crkva proglasila Godinu posvećenog života kako bi se redovnici i redovnice, svećenici ali i svi vjernici zagledali u svoju dubinu i promotrili što nose u sebi jer biti posvećen Bogu znači živjeti iz izvora Kristove osobe. „Utemeljitelji vaših redova, sv. Dominik, sv. Frane Asiški, sv. Benedikt, sl .B.J.Stadler, sv. Marija Krucifiksa, sv. Ignacije Loyola, sv. Vinko Paulski i mnogi drugi, vidjeli su Crkvu drugačijom od one u koju su zatekli i htjeli su je učiniti boljom i prepoznatljivijom. To je i u nama trebala probuditi Godina posvećenog života - želju da život u redovničkim, svećeničkim i svim ostalim kršćanskim zajednicama bude drugačiji i bolji od onog kakvog smo ga zatekli. Jesmo li u tome uspjeli?“. Citirajući papu Franju kada govori da mnogi pokušavaju pobjeći od drugih i naći zaklon u ugodi privatnosti, odbacujući stvarnost društvenog aspekta evanđelja, kazao je kako starac Šimun svima može biti putokaz da se može drugačije i bolje. Istaknuo je kako je Šimun prepoznao dijete Krista te da mu se tim susretom ispunila životna želja pa je i sam rekao da ga Bog može otpustiti u miru. Starac je cijeli život čekao susret s Bogom kojeg je vjerom prepoznao i životom svjedočio. S Kristom je kompletirao život i nije ga strah smrti jer kada životno susrete Krista čovjek može i živjeti i poći u miru. „Koja je naša želja? Što nas ispunja? Susret s Kristom ili materija? Živimo li u miru i bojimo li se smrti? Šimun nije nesretan u čekanju kao mi već čeka stabilno i nadom, uvjeren da ga Duh Božji vodi. Mi ne znamo životu, vjeri, istini i svjedočanstvu dati vremena. Naše molitve naliče na naše žurbe. Nemamo strpljenja stajati niti čekati pred Bogom jer smo zatrpani stvarima, brigama, kućama i poslom. A teško Boga prepoznati ako ne odvojimo vrijeme“, upozorio je don Ćubelić izrazivši bojazan da su svjetovnost, profanost, sekularizacija i tehnika daleko više ušli u živote pojedinaca i zajednica nego što su se posvećenim životom oblikovali ljudi koje im je Bog povjerio. „Jesmo li uspavani kao apostoli u Gestemenaskom vrtu dok se u svijetu odvija drama? Jesmo li navikli na samostane, župne kuće, ritam ustajanja i obredna ponašanja, a radost svjedočanstva nam nije prepoznatljiva? Ukoliko jesmo moramo se hitno probuditi“, naglasio je propovjednik.

Čestitajući Dan posvećenih osoba u svoje i u ime splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića koji je u Dubrovniku na proslavi blagdana sv. Vlaha, don Ćubelić je redovnicama i redovnicima poručio da budu radosni i hrabri jer je sadašnjost i budućnost na svima njima. Pjevanje je predvodio zbor redovnica i bogoslova pod ravnanjem mo. s. Mirte Škopljanac Mačine.