Permanentno obrazovanje za mlade svećenike Splitske metropolije i Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja održano je od 2. do 5. rujna u Duhovnom centru "Karmel" u Grabovici (BiH) u prisustvu splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića, dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, provincijala Franjevačke provinije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana te koordinatora svećeničkih susreta i permanentnog obrazovanja mr. sc. don Jenka Bulića.

Ovogodišnji je susret bio svojevrsna priprava za nadolazeću Godinu vjere. Stoga su se i predavači, svatko iz perspektive svojeg područja djelovanja, trudili potaknuti četrdesetak mladih svećenika zaređenih posljednih deset godina na dublje promišljanje o vjeri i na istinsko življenje svećeničkog poziva u vjeri i po vjeri. Nakon uvodnog pozdrava nadbiskupa Barišića, uslijedilo je uvodno razmišljanje u cijeli susret koje je održao mr. Bulić, koji je predstavio povijest, struktruru i potrebu cjeloživotnog učenja ne samo s ciljem unapređivanja znanja, vještina i sposobnosti unutar osobne, građanske, društvene i poslovne perspektive, nego za nas vjernike i svećenike kao mogućnost rasta u vjeri, sve boljim i dubljim poznavanjem Božje Riječi koja ima moć preobraziti srca i misli naše u zajednici Crkve koja nam je majka i učiteljica kako bi bili prepoznatljivi i vjerskim i vjerničkim iskustvom prožeti slavitelji vjere, navjestitelji vjere, odgojitelji vjere te molitelji u vjeri.
Prvo predavanje na temu "Slavljenje vjere€ť održao je dr. don Ivica Žižić. Predavač je istaknuo da je liturgijska služba mjesto rasta svećenika i prostor oblikovanja njegove vjere. U jednostavnosti ljepote i istinitosti slavljenja liturgije na najbolji se mogući način očituje svećenički identitet. Liturgija je mjesto gdje svećenik najintimnije prianja uz ono što jest; tu vidi istinu o sebi. Slaviti vjeru stoga podrazumijeva "tražiti polazište svojega svećeništva", dopustiti da u liturgiji na prvom mjestu budu djela Božja. Liturgija je doticaj sa svetim, stoga je ona nezamisliva bez svetosti iz čega proizlazi i odlike njezinog slavljenja: dostojanstvo, jednostavnost, plemenitost, otmjenost, svečanost, istinitost i kultura lijepog. Tema drugog predavanja bila je "Odgoj u vjeri€ť. Predavač dr. don Josip Mužić je nakon kratke "dijagnoze" stanja današnjeg vremena obilježenog diktaturom relativizma, individualizma, sentimentalizma i hedonizma, stavio naglasak na prelazak iz nasljeđene vjere u osobnu vjeru - na osobni susret s Isusom Kristom koji je jedini kadar oblikovati ljudsko srce, volju i razum. Vjera nije privatna stvar, već ona zahtjeva društvenu angažiranost, ustvrdio je don Josip, istaknuvši da je svećenik pozvan biti prorok u današnjem vremenu, a što pretpostavlja ustrajnu molitvu jer bez molitve postoji velika opasnost suobličavanja mentalitetu ovoga svijeta. Odgoj je stoga nezamisliv bez nadnaravnog pogleda, a to znači gledati iz perspektive Boga stvarnost dopuštajući da On preko nas unese svoju ljubav i svjetlo. "Navještaj vjere" bila je tema trećeg predavanja kojeg je drugog dana permanentnog obrazovanja održao dr. don Marinko Vidović. Predavač je potaknuo sve nazočne na osobno druženje i prisnost s Božjom riječju jer da bi uprisutnio Božju riječ, svećenik mora biti "stručnjak Božje riječi". Ustvrdio je da navještaj nikada ne dopušta dokidanje otajstvenosti, te da se naviješta radosna a ne tužna vijest. Polazište za homiliju je sama Božja riječ, ali isto tako i čitanje znakova vremena. Predavač je detaljno iznio kako pripremiti homiliju, između ostalog rekavši kako svećenik treba osobno iskustvo sučeliti s biblijskim, i to razmatrajući molitveno i meditativno nad Božjom riječju, što sa sobom nosi nedoumice i traženje odgovore na mnoga pitanja koja proizlaze iz biblijskog teksta. "Najvažnija zadaća homilije je unijeti vjeru. Neka se stoga vidi da govori vjernik, a ne teorije", istaknuo je don Marinko. Svoje predavanje na temu "Molitva u vjeri€ť dr. fra Domagoj Runje je započeo upitom posluživši se citatom iz Lukinog evanđelja: "Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" (Lk 18,2-8). Fra Domagoj je odmah i dao odgovor: Da, naći će vjere na zemlji ako nađe one koji mole, ako bude molitve. Svoju tvrdnju potkrijepio je poviješću židovskog naroda. Naime, Židovi nisu bili jedini narod u egipatskom ropstvu, ali Bog baš njih oslobađa iz sužanjstva zato jer su Židovi priznali da su robovi i molili Boga da ih oslobodi. Molitva je čisti čin vjere i bez vjere ona je nezamisliva. Način molitve židovskog naroda bio je vapaj, a taj vapaj usred ropstva bio je najdublji izraz židovske vjere u jednoga Boga. U tom svijetlu predavač vidi i cilj njihova izlaska iz ropstva kao slobodu koja se ostvaruje u iskazivanju štovanja Bogu - u bogoslužju koje im je Jahve zapovjedio. Bogoslužje je čin slobode, jer služenje Bogu je služenje u slobodi, a ne ropsko služenje. Stoga vršiti bogoslužje može samo onaj tko je slobodan i tko ljubi jer "ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati" (Iv 14,15). Nakon svakog predavanja mladi su svećenici, podijeljeni u grupe, iznosili vlastita iskustva i zapažanja na zadanu temu. Osvrt na sam rad u grupama izložen je na zajedničkom plenumu uz mogućnost neposrednog postavljanja pitanja predavačima, izmjene razmišljanja, konstruktivnih prijedloga i poticaja. Svećeničko bratsko zajedništvo očitovano je kod slavljenja svete mise, svakodnevne zajedničke molitve časoslova, obiteljskog stola i druženja. U poslijepodnevnim satima drugog dana bio je organiziran izlet u Kupres. Ondje su sudionici ovogodišnjeg permanentnog obrazovanja, u pratnji kupreškog župnika don Marka Tomića i njegovih pastoralnih suradnika, razgledali povijesni lokalitet "Otinovci" i rimsku baziliku. Potom su u župnoj crkvi Svete Obitelji, zajedno s vjernicima te župe, slavili misu koju je predvodio nadbiskup Marin Barišić.