Studijski dan svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije održan je u srijedu, 26. rujna, u marijanskom svetištu u Vepricu kraj Makarske. Tema susreta bila je predstojeća Godina vjere. Dan je započeo koncelebriranom misom koju je predslavio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. U homiliji je podsjetio svećenike na neke bitne značajke njihovoga poziva koje se mogu naći u liturgijskim čitanjima toga dana. Prvo čitanje iz Knjige Mudrih izreka jest molitva proroka da Bog od njega udalji lažnu riječ te ga sačuva od bogatstva i siromaštva. Ova molitva može biti i molitva svakoga svećenika, objasnio je Nadbiskup. Naime, prava životvorna riječ dolazi samo od Boga, dok čisto ljudska riječ može biti lažna. Isto tako bogatstvo i siromaštvo kriju u sebi opasnosti: može se dogoditi da čovjek zamijeni Boga s bogatstvom, ali isto tako da u neimaštini postane zavidan i pohlepan. Smisao ove molitve jest da čovjek bude nenavezan na stvari i slobodan za Božju riječ, zaključio je Nadbiskup.

U evanđeoskom odlomku Isus šalje apostole da naviještaju Radosnu vijest dajući im konkretne upute na koji će način to činiti: nalaže im da ne nose sa sobom ni kruha, ni novca, ni više od dvije haljine. Ovdje se radi o "osobnoj karti" apostola, rekao je nadbiskup. Isus želi da apostoli budu slobodni za navještaj Božje riječi, što je bit molitve starozavjetnoga pisca iz prvoga čitanja. Postoji opasnost da navjestitelj djelima pobija što ustima propovijeda, upozorio je nadbiskup. Zatim je protumačio značenje pojedinih Isusovih uputa: Ne daje im nositi kruha sa sobom jer će im On dati kruha koji je potreban za njihovo poslanje, Presvetu Euharistiju. Šalje ih bez novaca kako bi se uzdali isključivo u Božju riječ kao jedino spasonosno sredstvo. Ograničava broj haljina kako bi naznačio da je dovoljno samo jedna, i to ona kojom će ih On po svojoj muci zaogrnuti, a koju su nekoć izgubili Praroditelji nakon istočnoga grijeha, objasnio je Nadbiskup. U evanđeoskom odlomku Isus također govori o kućama u koje će ulaziti apostoli da naviještaju Božju riječ. Kuća nije samo mjesto stanovanj, nastavio je Nadbiskup, nego prostor u kojem živi zajednica - Crkva. U toj kući članovi zajednice primaju Kruh, susreću uskrsloga, ispunjaju se snagom Duha Svetoga, zovu Boga svojim ocem i priznavaju se braćom. Ovdje postoji poveznica s Godinom vjere koja je najavljena Apostolskim pismom Vrata vjere. Svaka kuća ima vrata, ona predstavljaju komunikaciju između ukućana u svijeta. Vrata su znak otvorenosti horizonata i perspektiva, ona su suprotnost zidu. Iz te kuće, Crkve, svećenici su pozvani krenuti u novu evangelizaciju, napomenuo je nadbiskup. U zaključku homilije istaknuo je još jednu vrlo važnu točku koja se tiče života unutar te kuće, točnije tema koje prevladavaju u međusobnim razgovorima.  
Susret Isusa i Samarijanke na zdencu primjer je kako Isus čovjeka izvodi iz banalnih tema i dovodi do bitnih: vjere i osobnoga života. Samo kada naši razgovori dosegnu tu razinu, vrata naše kuće mogu postati vrata komuniciranja i prenošenja vjere, zaključio je nadbiskup.
Nakon euharistijskoga slavlja uslijedio je radni dio studijskoga dana s tri predavanja. U prvome je predavanju dr. sc. don Ante Mateljan, profesor dogmatike na KBF-u u Splitu, predstavio Apostolsko pismo "Vrata vjere" pape Benedikta XVI. i Notu Kongregacije za nauk vjere s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere. Nakon sažetoga prikaza obaju dokumenata don Ante je postavio pet pitanja o kojima bi sudionici susreta trebali razmisliti: Kakvo je stvarno stanje vjere u nas? Koji su razlozi krize vjere u našim konkretnim prilikama? Je li Crkva pomoć ili smetnja vjeri? Je li osoba Isusa Krista zaista u središtu na vjere? Kakvo svjedočanstvo daju vjernici s obzirom na politički, društveni i drugi angažman? Zatim je za biskupijsku i župnu razinu iznio po pet prijedloga u obliku poticajnih pitanja za obnovu vjere (npr. tečajevi za odrasle), produbljenje iskustva vjere (npr. studentski susreti i oblikovanje manjih zajednica), za slavljenje otajstva vjere (npr. novi obredni priručnik jer je trenutačni još iz 30-ih godina), za postavljanje znaka vjere (npr. zajednička molitva Ispovijesti vjere Hrvata katolika) te za djela vjere (npr. župni Caritas i pastoral bolesnika). U drugome je predavanju dr. sc. don Ivica Žižić, profesor liturgike na Anselmianum u Rimu i KBF-u u Splitu, ocrtao lik svećenika kao slavitelja vjere. U Hrvatskom se narodu svećenika katkada nazivalo misnikom. Taj tradicionalni naziv nosi u sebi duboku istinu, istaknuo je don Ivica, jer samo kao misnik može se u pravome smislu biti svećenik u svim dimenzijama djelovanja. Međutim uslijed sekularne teologije koja više ne poznaje sveto i otajstveno, svećeniku se nameću razni svjetovni kriteriji. Pod zahtjevom uspješnosti i efikasnosti svećenik postaje menadžer i organizator događaja. Prenamjena liturgije kao terapeutski trenutak stavlja svećenika u ulogu zabavljača i gurua koji treba prirediti spektakl. Tako se liturgija, koja bi prema Drugom vatikanskom saboru trebala biti izvor i vrhunac kršćanskoga života, pretvara u duhovnu komercijalu. Liturgija nije vlasništvo svećenika, nego on u njoj prepoznaje svoj identitet te mu ona omogućuje rast u njegovome svećeništvu. Reci mi kako slaviš i reći ću ti kakav si svećenik, upozorio je don Ivica. U nastavku je predavanja opisao niz značajki dobre liturgije, među kojima je osobito istaknuo otajstvenost, istinitost i ljepotu. Kada bi se liturgija na taj način slavila, izazvala bi kod naših suvremenika "čarobno čuđenje istinitošću kršćanske vjere", zaključuje je dr. Žižić.
Treće predavanje o Crkvi navjestiteljica održao je dr. sc. don Marinko Vidović, profesor biblijske teologije na KBF-u u Splitu. Najprije je podsjetio slušateljstvo na bitne značajke navještaja Radosne vijesti kako se prikazuju u pojedinim spisima Novoga zavjeta. Crkva, zajednica vjernika, pokazuje se tu kao subjekt navještaja. Njena je svrha evangelizacija. U današnje se vrijeme traži evangelizacija kulture, ne samo u smislu da Evanđelje mijenja kultura, nego da se zbilja inkulturira, to jest da bude kao kvasac u toj kulturi, objasnio je don Marinko. Zatim je predložio nekoliko koraka koji mogu pomoći svećenicima u pripremi homilije. Kao prvo, svećenik si treba posvijestiti da se radi o navještaju, dakle o sastavnom dijelu liturgije. Kao drugo, potrebna je vremenska priprava: u ponedjeljak pročitati čitanja iduće nedjelje, tijekom tjedna dopustiti da ideje dozrijevaju i u petak navečer uobličiti homiliju (formulirano u pisanom obliku ili samo u natuknicama). Tijekom priprave svećenik treba sučeliti biblijsko iskustvo sa svojim iskustvom. Pri tome će uzeti u obzir Sitz im Leben biblijskih tekstova, interese i probleme slušatelja (vječne teme su primjerice brak, obitelj, djeca, odgoj, pravda i nepravda, međuljudski odnosi, budućnost, bolest i smrt) te nauk vjere (jer drugoga Isusa osim onoga kojega naviješta Crkva ne poznajemo). Kao treće, kod samog održavanja homilije svećenik ne bi smio upasti u monotono čitanje napisanoga teksta, nego što manje gledajući na papir izravno se obraćati vjernicima. Nakon predavanja uslijedila je zajednička rasprava koju je moderirao novi koordinator svećeničkih susreta i permanentnog obrazovanja mr. sc. don Jenko Bulić. Zaključne misli i poticaje uputio je nadbiskup mons. Marin Barišić. Među ostalim, naglasio je da se u Godini vjere ne radi o pukom brojčanom umnažanju ponude događaja na župama, nego o kvalitativnom produbljenju već postojećih pastoralnih aktivnosti. Studijski je dan završio u popodnevnim satima.