Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu proslavilo je u subotu 8. prosinca svoju nebesku zaštitnicu Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, koja već više od tri stoljeća svojim zagovor prati bogoslovske naraštaje. Tom prigodom, svečano misno slavlje u bogoslovskoj kapeli predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s dekanom i prodekanom KBF-a u Splitu, odgojiteljima i profesorima. Na početku misnoga slavlja sve nazočne pozdravio je nadbiskup čestitajući blagdan CBS-u u Splitu, a propovijed je održao đakon don Franjo Frankopan Velić, nadbiskupov osobni tajnik.

"Kada se naš general Ante Gotovina vratio iz haaškoga zatvora u Hrvatsku, upitali su ga novinari: 'Gdje ćete najprije otići?' Odgovorio je: 'Najprije idem k Majci!' Mislio je na Blaženu Djevicu Mariju, našu 'majku u redu milosti' (LG 61), kako ju naziva II. Vatikanski sabor. Tako smo i mi danas došli k svojoj Majci, bezgrješnoj Djevici Mariji, zaštitnici našega Centralnog bogoslovnog sjemeništa. I nismo sami. Na današnju svetkovinu katolici diljem svijeta idu k Majci. Tako će i naš papa Benedikt XVI. danas posjetiti Majku", tim je riječima započeo svoju propovijed ovogodišnji propovjednik. Kroz tri  slike progovorio je o značenju bezgrješnog začeća: generalov odlazak zahvaliti Majci, papina proslava blagdana Bezgrješnog Začeća BDM na rimskom trgu Piazza di Spagna na kojemu se nalazi kip Bezgrješne te proglašenje dogme Bezgrješnog začeća nazvavši je Syllabus gratiarum - Zbirkom milosti (naspram Syllabus errorum). Sve tri slike protkane su zajedničkom niti: Marija je Majka puna milosti.

Osvrnuvši se na prvo čitanje, koje opisuje dramatičnu posljedicu istočnoga grijeha, kojega je Marija bila sačuvana, naglasio je da taj grijeh nije prvi tek u kronološkome redu, nego i ontološki, on nema samo društvenu dimenziju, nego i osobnu: radi se o stvarnosti koja je utkana u narav svakoga čovjeka od prvoga trenutka njegovoga života i koja obilježava njegovo iskustvo. "Katastrofalne posljedice toga grijeha možemo prepoznati u nekim tvrdnjama koje je Pio IX. osudio kao zablude, na primjer: 'Ljudski razum (€¦) jedini je sudac istine i laži, dobra i zla, on je zakon samome sebi' (DH 2903). Stoga one koji žele isključiti kršćanske vrjednote iz odgoja mladih, Papa naziva 'najlažljivijim ljudima' (DH 2892). Drugi vatikanski sabor također upozorava na grješno stanje svijeta i čovjeka: 'Današnji nam se svijet pokazuje u isto vrijeme snažnim i slabim, sposobnim da čini najbolja i najgora djela. (€¦) Neuravnoteženosti od kojih trpi suvremeni svijet u stvari su povezane s onom osnovnijom neuravnoteženošću kojoj su korijeni u čovjekovu srcu. (€¦) Čovjeka muči podijeljenost u njemu samom, a odatle se rađaju tako brojni i toliki razdori također u društvu.' (GS 9/10)", naglasio je đakon Velić te nastavio: "Međutim, dok nam se Syllabus errorum čini kao dijagnoza koja samo ustanovljuje bolest, a ne pruža lijek, Drugi vatikanski sabor postupa prema Syllabus gratiarum: po uzoru na Majku Mariju, Crkva se majčinski brine za sve ljude pružajući im jedini učinkoviti lijek: Isusa Krista. Upravo taj postupak saborskih otaca biblijski je utemeljen, jer Knjiga Postanka osim dijagnoze, to jest opisa grijeha Praroditelja, donosi i lijek: prvu radosnu vijest, protoevanđelje, o Ženi koja je u neprijateljstvu sa Zmijom, i o ženinom Potomku koji će satirati glavu Zmiji. Crkva u tim likovima prepoznaje tri zbiljske osobe: Zmija je Sotona, Žena je Marija, a Potomak je Isus Krist. U izvještaju iz Knjige Postanka, Adam svaljuje krivnju na svoju ženu, svoj grijeh pripisuje njoj. Samo će Sin Žene, Isus Krist, biti u stanju na sebe - da tako kažem - 'svaliti' grijehe svih nas; ne osuđivati, nego ljubiti i gledati u čovjeku izvornu sliku koju danas gledamo i častimo u Mariji, a koja je u početnoj Božjoj zamisli bila za svakoga čovjeka."
Bog nam u Mariji pokazuje kako je zamislio čovjeka. Ona je Zbirka milosti, Syllabus gratiarum. Zato je taj Syllabus, Blažena Djevica Marija, mnogo veća sablazan za svijet nego svojedobno Syllabus errorum, kazao je Velić ustvrdivši da je Marija "provokacija samodostatnome ljudskom umu koji jedino sebe priznaje kao apsolutno mjerilo. Takav iskrivljeni um želi odlučivati o životu i smrti, jedne ubija pobačajem, a druge eutanazijom, sve pod izlikom slobode, ljudskosti i suosjećanja. Marija je provokacija: Ona nije samodostatna, jer zna da sve prima kao dar od Boga. Ona ne postupa samovoljno, nego je poslušna Božjoj volji. Ona prihvaća začeto dijete. Ona prati svoga Sina sve do Golgote i ne odvraća ga od križa. I upravo u svemu tome Marija je pokazala najviši stupanj slobode, ljudskosti i suosjećanja". U tom se surječju osvrnuo na kip Bezgrješne koji se nalazi na jednome od rimskih trgova, a ne u jednoj od crkava, naglasivši da na tome trgu, u tome gradu koji čezne za slobodom, Marija svjedoči da je istinska i potpuna sloboda u poslušnosti Božjoj volji. "Rim nije samo na Tiberu, nego i ovdje podno Marjana. Rim je u svakome od nas. Zato nam Bog stavlja Bezgrješnu Djevicu pred oči, na vidljivo mjesto, kako bismo se sjetili da između čovjeka i Sotone ne može biti prijateljstva, kako reče sveti Augustin: 'Jao onima koji bi htjeli u svome srcu jedan dio dati Bogu, a jedan dio đavlu. Jer Bog rasrđen odlazi, a đavao uzima u posjed sve!'. Marija nas podsjeća da smo se na krštenju odrekli Sotone i lažne slobode, a predali Kristu koji nam donosi milost, slobodu i radost. Ako ostanemo Kristovi, bit ćemo sigurni od svakoga zla jer On Zmiji satire glavu u svakome vremenu i na svakome mjestu, pa i ovdje u našoj Hrvatskoj 2012. godine. Zato ne oklijevajmo, nego već danas, na njen blagdan, iskreno odlučimo: 'Najprije idem k Majci!", zaključio je svoju propovijed đakon Velić. Na kraju euharistijskoga slavlja, koje je svojim pjevanjem obogatio bogoslovski zbor pod ravnanjem maestra don Šime Marovića, riječ zahvale i pozdrava uputio je rektor CBS-a mr. don Boris Vidović. Nakon zajedničkoga blagovanja održana je tradicionalna utakmica između bogoslova i sjemeništaraca, a u popodnevnim satima u velikoj bogoslovskoj dvorani upriličena je svečana akademija za bogoslove, sjemeništarce i goste. U prvom dijelu bogoslovski zbor izveo je nekoliko pjesama, nakon čega je uslijedio scenski prikaz "Čovjek" autora H. Hoffmanna, a koji su izvesli bogoslovi.