Dan posvećenog života

Na blagdan Svijećnice, Prikazanja Gospodinova i Dana posvećenoga života,  za redovnike i redovnice na području Splitsko-makarske nadbiskupije, u subotu, 2. veljače, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić predvodio je obred blagoslova svijeća u crkvi sv. Dominika, potom procesiju i euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma.




U slavlje je uveo fra Petar Lubina, nadbiskupski delegat za redovnice i urednik lista Marija naglasivši da u doba žestoko suprotstavljenih mišljenja i uvjerenja, kad se svaki govor dočekuje sa sumnjom i nevjericom, a često i s pravim cinizmom, snagu uvjerljivosti ima još jedino svjedočanstvo života. To znači da novi navještaj evanđelja danas nije moguć prepričavanjem onoga što su činili i govorili prvi svjedoci evanđelja i utemeljitelji, nego je njih potrebno nasljedovati. Mons. Ćubelić je u propovijedi naglasio da je uzvišeno zvanje radi kojeg su osobe posvećenog života pozvane na svijet: "Potrošiti se u ljubavi čistoj, siromašnoj i poslušnoj za Isusa i za svoga bližnjega. Baš kao i dvoje svetih staraca iz današnjeg evanđelja, Šimun i Ana, koji su danonoćno služili Bogu postom i molitvom. Plamen naše osobne posvećenosti dobiva svoju snagu od mnogo većeg ognja, a to je vatra naše vjere. Bez žive vjere nema posvećenosti u Crkvi." Misliti da smo vjernici samim time što obučemo redovničko ili svećeničko odijelo - može za nas biti najveća napast Zloga. Baš zato nam liturgija danas stavlja u ruke upaljenu svijeću, simbol našega svakodnevnog napora da uvijek ponovno rasplamsamo žar vjere i povjerenje u Gospodina Isusa, istaknuo je mons. Ćubelić.
Osvrnuvši se na Papino pismo Vrata vjere, naglasio je da mnogi nažalost "uopće ne poznaju ili ne mare za ta vrata; nego tako žive svoje dane kao da svi horizonti završavaju smrću, kao da je jedino važno ono što vide tjelesne oči i dohvaćaju naše ruke. Osjećamo li da smo poslani i darovani baš njima da bismo ovom svijetu, po iskustvu svoje žive i radosne vjere, posvjedočili vječni smisao života kako bi i oni stvarno otkrili novu nadu za svoje često mučne dane. Posvećeni su pozvani ostvarivati tu novu evangelizaciju prosvjetljenja i povjerenja u vjeri." Svoju posvećenost, nastavio je mons. Ćubelić, "nismo pozvani živjeti i svjedočiti samo u zajednicama koje su nas odgojile u vjeri, kao što su obitelj, župa ili redovnička zajednica. Vjernost Bogu uključuje i našu sposobnost da se osjećamo aktivni članovi svoje mjesne Crkve i svog naroda. Posvećenost Kristu po specifičnim karizmama ne dopušta da ostanemo ravnodušni pred suvremenim izazovima i poteškoćama. Uz to, vjera i vjernost Stvoritelju i Ocu svijeta obvezuje nas da budemo na visini zadatka i službe koja nam je povjerena, kroz trajno intelektualno obrazovanje a još više kroz rast u nesebičnoj ljubavi: čista srca, ponizne poslušnosti i slobodnog siromaštva". U Godini vjere svi su kršćani pozvani vjeru bolje
upoznati i svjedočiti je. No, apstraktni govor o Evanđelju nema učinka.


Snaga Radosne vijesti je u potpunom prianjanju uz osobu Isusa Krista i uz njegovu nazočnost u Svetom pismu, u sakramentima i u bratskoj ljubavi crkvenog zajedništva, naglasio je generalni vikar upozorivši da bi posvećeni život u redovničkom zajedništvu, trebao bi biti izazov suvremenom individualizmu koji uništava društveno zajedništvo, a ljude vodi u apatiju i beznadnost. "Neka ova Godina vjere vaše svakodnevne aktivnosti pretvori u božansku liturgiju molitve, pa da vam postanu oltari svi školski razredi u kojima poučavate vjeronauk, bolesničke sobe i starački domovi u kojima njegujete nemoćne, dječji vrtići gdje se posvećujete nevinim dušama kao i tihi hodnici samostanskih klauzura. Neka nam svako mjesto služenja istodobno bude i oltar na kojem se Bogu prinosimo kao žrtve ljubavi i zahvalnosti", kazao je mons. Ćubelić zaključivši: "Neka Blažena Djevica Marija svojim zagovorom prati svaki govor našeg života i svako svjedočanstvo naše ljubavi kako bismo dotaknuli srca onih koji se nadaju i koji strepe, koji pate i koji ljube, koji se rađaju i koji umiru". Euharistijsko slavlje uveličao je pjevački zbor sastavljen od redovnica i bogoslova pod vodstvom s. Mirte Škopljanac Mačina.