Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Ivan Dragušica, ispraćen je na posljednji počinak u srijedu 9. listopada u svojoj rodnoj župi sv. Mihovila u Trilju. Sprovodnu misu je predvodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić uz suslavlje provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana i brata preminulog svećenika, don Jakova Dragušicu, a uz sudjelovanje oko pedeset svećenika, tridesetak bogoslova, brojnih redovnika i redovnica, mještana rodnog Trilja, susjednih sela i župa Zagvozd, Dicmo i Radun u kojima je služio kao upravitelj.

Nakon pozdravnih riječi, upućenih ocu provincijalu, župniku Trilja don Stipi Ljubasu, brojnim svećenicima, redovnicima i redovnicama, bratu don Jakovu i ostaloj rodbini i prijateljima nadbiskup Barišić je svima izrazio ljudsku i kršćansku sućut te nadodao kako je uvjeren da su mnogi u Africi mislima u zajedništvu sa svima koji su se okupili na posljednjem ispraćaju don Ivana, te kako mole i zahvaljuju Bogu za njega. "Isus je rekao, 'pođite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio'. Svoj poziv don Ivan je prepoznao upravo u ovim riječima", kazao je nadbiskup u svojoj homiliji istaknuvši kako je poziv dobio u svom narodu i domovini, a kako svaki poziv uključuje i poslanje bez granica do svakog čovjeka, don Ivana je doveo sve do misijske djelatnosti za braću i sestre u Africi. "Imao je samo ljubav Kristovu i nju je htio svjedočiti i donijeti svima. Po snazi Uskrslog Gospodina koji reče 'Gdje sam ja tu će biti i moj sluga', htio im je donijeti bogatstvo, ne samo materijalno, već bogatstvo ljubavi Božje kao i najveće dostojanstvo, ono sinova i kćeri Božjih". U nastavku je nadbiskup kazao kako je don Ivana odlikovala humanost, jednostavnost, skromnost i ljubav prema braći i sestrama i prema Crkvi. Bio je graditelj crkvi zajedno s ljudima, no njegov život obilježila je gradnja živih zajednica te je nastavio je biti misionar čak i kada se vratio u naše krajeve. "Gospodine, želio je služiti tebi i braći ljudima, prepoznaj ga kao svoga slugu i neka čuje one tvoje riječi 'Slugo  dobri i vjerni, uđi u radost svoga Gospodara'", zaključio je nadbiskup homiliju.
Na samom kraju mise, pastoralni vikar splitsko-makarske nadbiskupije dr. Nediljko Ante Ančić ukratko prikazao don Ivanov život i rad. Okupljenima se obratio i brat, don Jakov Dragušica koji je zahvalio svima koji su bili uz pokojnika i uz njegovu obitelj, posebno časnim sestrama u Svećeničkom domu koje su ga njegovale, kao i nadbiskupu i svim svećenicima koji su don Ivana otpratili na posljednji ispraćaj.
Don Ivan Dragušica, sin oca Ilije i majke Lucije r. Sablić, rođen je 31. siječnja  ratne godine 1944. Odrastao je i odgojen u dobroj katoličkoj obitelji s brojnom djecom. Osnovnu školu završio je u svom rodnom mjestu Trilju, a onda je osjetio redovnički poziv te stupio u Franjevačko sjemenište u Sinju gdje je pohađao i gimnaziju. Filozofsko-teološki studij i bližu pripremu za svećeništvo završava u Franjevačkoj teologiji u Makarskoj. Na blagdan sv. Petra 1971. u Sinju je zaređen je za svećenika na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Provincija ga, zajedno sa subratom fra Mirkom Grgatom, šalje u Misije u afričku zemlju Zair gdje djeluje od 1971. do 1976. godine. Tamošnja klima i način prehrane štetio je njegovu zdravlju što se osobito odražavalo na poremećaje u želucu. Nakon toga vraća se u Hrvatsku i prelazi u dijecezanske svećenike Splitsko-makarske nadbiskupije (1979.).  Neko vrijeme obnaša službu župnog pomoćnika u Blatu na Cetini (od 8.XI. 1978.), te župnog pomoćnika župe Trilj (21.I. 1980 -17. VIII. 1980.). Od 1980. do 1991. vrši župničku službu u Zagvozdu tijekom koje obnavlja crkvu i podiže zvonike radeći istodobno i na izgradnji duhovne Crkve u srcima vjernika. Kad se zdravstveno oporavio u don Ivanu se ponovno probudio misijski zov. Zajedno s don Mirkom Grgatom odlazi  kao misionar u Ruandu, ali se zbog ratnih sukoba u toj afričkoj zemlji nakon dvije godine (19. VIII. 1991.- 4. V. 1993.) morao silom prilika vratiti u Domovinu. Ovdje ga tadašnji nadbiskup Ante Jurić imenuje župnikom Dicma Donjeg (1993.-2000.) i dekanom Kliškog dekanata. Don Ivan nije zaboravljao misije pa je tih godina poticao i koordinirao misijska nastojanja kao član Nadbiskupijskog misijskog vijeća. Kad je nakon Domovinskog rata našoj Nadbiskupiji ponovno vraćena posve propala i dotrajala zgrada Biskupskog sjemeništa u Splitu don Ivan je bio imenovan da vodi radove na njezinoj obnovi. Godine 2000.  preuzima župničku službu u  novoosnovanoj župi Radun - Kaštel Stari gdje je trebalo nastaviti započetu gradnju nove župne crkve i dovršiti radove na župnoj kući. Kad ig je 2006. godine dovršio, počeli su se javljati ozbiljni znakovi Alzheimerove bolesti te je morao poći na bolovanje. Teška neizlječiva bolest i sveopća demencija u posljednje je vrijeme jako uznapredovala. Preminuo je 8. listopada 2013. u 69. godini života i 42. godini svoga svećeništva.
Nakon obreda u crkvi sv. Mihovila koje se pjesmom uzveličao mješoviti župni zbor iz Trilja, tijelo don Ivan Dragušice sahranjeno je u obiteljsku grobnicu u starom groblju u Trilju.