Sv. misu o sedamdeset i  prvoj godišnjici mučeničke smrti fra Karla Ćuluma u  zavojanskoj crkvi u petak 23. svibnja 2014. godine predvodio je zavojanski župnik fra Marko Bitanga. U misnom slavlju sudjelovali su još šestorica svećenika: don Davor Bilandžić, župnik Dusine i dekan Biokovskog dekanata, fra Ivica Omazić, župnik Vrgorca, don Marin Marčić, župnik Stilja i Prapatnica, don Pavao Pavić, župnik Ravče, fra Ivan Jukić, župni vikar Podbablja, fra Vlade Tadić, član makarskog samostana i dvadesetak vjernika. Pjevanje je predvodila časna sestra Dulcina, voditeljica vrgorskog crkvenog zbora.

U propovijedi župnik fra Marko iznio je niz ljudskih i svećeničkih odlika koje su resile fra Karla. Bio je revan u svećeničkoj službi, darežljiv, svakome bi pristupao s uvažavanjem i poštovanjem, pomagao je svakome tko mu se obraćao za pomo怦Tako o njemu pričaju još živući njegovi župljani. Neki se od njih sjećaju i njegova dolaska u Zavojane 1932. godine. Pomagali su mu  nositi prtljagu od škole do župne kuće jer kamion kojim je dovezen nije mogao voziti do župne kuće. Pred školom Zavojančani su mu priredili svečani doček.  Fra Marko je iznio i niz  novih saznanja koji razotkrivaju motive i počinitelje mučkog ubojstva ovog svećenika. Istaknuo je kako je sve to drugačije zamišljao. Smatrao je da  se vjerski život u Zavojanima neometano obavljao do fra Karlove smrti, da su vjernici slobodno i bez straha sudjelovali u misnim slavljima. No, više svjedoka potvrdilo mu je da nije bilo tako. Iz straha od mjesnih komunista vjernici su se ustručavali dolaziti u crkvu. Jedan živući sudionik događaja, s kojim se više puta susretao, u razgovoru mu je iznio kako je u to vrijeme na misu išlo samo dvanaest mahom starijih žena. Jedna od njih je njima (komunistima-partizanima) dojavljivala što fra Karlo govori na misi. Fra Karlo je, reče taj svjedok, bio odmjeren, razborit, ali jednom se na misi otvoreno obrušio na partizane. Kako nam ta baka nije znala reći detalje koje je na misi iznio, zaduženi smo M. Matković i ja da odemo na misu i iz prve ruke čujemo što to fra Karlo o nama govori na misi. I taj dan na misu je došlo dvanaest žena. Kad smo nas dvojica ušli u crkvu, došlo je do nekakvog komešanja. M. Matković se uplašio i odmah je otišao s mise. Ja sam ostao. Fra Karlo je poslao remetu da mi kaže da iziđem vani. Kako ja nisam htio, fra Karlo je skinuo misnu robu i došao k meni. Ja sam mu rekao da želim slušati misu. On je kazao da ja nisam došao slušati misu već s drugim poslom. Kazao je da komunisti nemaju što raditi u crkvi na sv. misi te da on neće ni održati misu, ako ne iziđem vani. Ja sam konačno izišao. Sjeo sam na Pivčev grob. Misa je kratko trajala. Fra Karlo je šutke prošao pored mene. Doviknuo sam za njim: "Ne bojte se, fra Karlo, neću Vam ja ništa!" Taj svjedok potvrdio mi je da je petnaest dana nakon toga događaja ubijen fra Karlo. Na dan njegova ubojstva osnivali su omladinsku partijsku organizaciju. U Zavojane je došao zapovjednik Raos. Ja sam, kazao je isti svjedok, kao domaćin, išao s njim. Išli su u zaseok Kasabu u kuću D. Jelaša. Netko je fra Karlu dojavio da su u Kasabi. Fra Karlo je gotovo trčeći kroz vinograd prečicom izišao pred njih i svratio ih. Njegova kućna pomoćnica  Ursula narezala im je sira i pršuta.  Pošla je u konobu po vino. Fra Karlo je viknuo za njom da utoči vino iz krajnje bačve. Tu večer fra Karlo je ubijen. Bilo mi je žao, iako je bio svećenik, rekao mi je taj svjedok. Po njegovim tvrdnjama za fra Karlovu smrt odgovorna je i njegova kućna pomoćnica. Za taj podatak  da fra Karlo nije bio sam u kući u vrijeme ubojstva, da je s njim bila i kućna pomoćnica Ursula, kazao je fra Marko da je saznao već prije nekoliko godina, ali ga nije uzimao ozbiljno.

Na kraju propovijedi fra Marko je pozvao prisutne svećenike i vjernike da se u svojim životnim poteškoćama i nevoljama utječu  fra Karlu i traže njegov zagovor kod Gospodina. Na kraju sv. mise župnik fra Marko zahvalio se svim svećenicima i vjernicima koji su došli na ovo slavlje. Svima je izručio riječi hvale i u ime gospođe Hanie Ilijaš, unuke fra Karlove sestre Ane. Pročitao je i njezinu Izjavu u kojoj kaže da su fra Karla ubili komunisti-partizani, da se dobro sjeća riječi svoje none Anke da su barba Karla mučili i masakrirali, sjekli organe i čupali oči. I tako masakriranog zamotali u lancun i bacili u jamu. Fra Marko je pročitao i Zahtjev gospođe Hanie, kao najbliže od njegova roda,  da se ukloni spomen ploča koju je "njezinu barbi" fra Karlu podigao SBNOR ZAVOJANE u Zavojanima 1961. godine jer su na njoj napisane laži o motivu i počiniteljima fra Karlova ubojstva. Izjava završava riječima: "Moja, odnosno fra Karlova obitelj, oduvijek je tvrdila da su njegovi ubojice komunisti-partizani koji su u vrijeme njegova  ubojstva pod svojom kontrolom držali selo Zavojane u kojem je ubijen.
Nakon misnog slavlja Ante Pivac Pranin izjavio je da je njegov otac lancunom zamotano fra Karlovo tijelo  spustio u Dumića grob. Svi su znatiželjno izišli da vide taj grob i da se na njemu pomole. Ali, Ante nije točno znao kazati koji je to grob jer ima više Dumića grobova. Valjda će nadležne vlasti konačno utvrditi gdje leže posmrtni ostatci ovog svećenika koji je neustrašivo propovijedao Kristovo Evanđelje i podigao svoj glas protiv zla komunizma zbog čega je strašno mučen i ubijen.