Nakon što je tijekom korizme 2014. izvršena vizitacija župa Cetinskog dekanata, nadbiskup mons. Marin Barišić sazvao je u srijedu 5. studenoga sve župnike i župne vikare iz toga dekanata na susret i završni osvrt o stanju pastorala, iskustvima, poteškoćama te o planovima i prijedlozima kako još više unaprijediti crkveni rad i zauzetost na tom području naše mjesne Crkve. Osim generalnog i pastoralnog vikara koji su uz nadbiskupa sudjelovali u vizitaciji sastanku su nazočili gotovo svi župnici. Nedostajao je jedino župnik Zelova te upravitelji dviju filijala župe Sinj zbog odlaska na duhovne vježbe. Budući da se radi o dekanatu s velikim brojem župa koje vode franjevci, na susret je pozvan i provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman.

U dvosatnom radnom dijelu najprije je nadbiskup pozdravio sve nazočne te kratko iznio svoje dojmove tijekom vizitacije župa, rekavši između ostalog da je ugodno iznenađen velikim odzivom vjernika na misna slavlja i susrete s pojedinačnim skupinama koje je tom prilikom predvodio. Zatim se nazočnima obratio provincijal Kodžoman, ističući dugu i značajnu prisutnost Sinjskog marijanskog svetišta i franjevca u Cetinskom kraju. Generalni vikar mons. Miroslav Vidović osvrnuo se na neka praktična pitanja u odnosu župnika prema Nadbiskupskom ordinarijatu. Pastoralni vikar, dr. Nediljko A. Ančić u svojemu je osvrtu istaknuo posebnost Cetinskog dekanata koji je po broju župa jedan od najvećih u nadbiskupiji te sažeo svoje dojmove o stanju temeljnog pastorala u župama, o nekim praktičnim poteškoćama s kojima se svećenici susreću u svakidašnjem radu, o stanju crkava i crkvenih objekata te na kraju ukazao na neke važne vidove pastorala gdje je potreban ustrajan rad, a poželjna su određena poboljšanja ( župni vjeronauk i rad s mladima, pripreme za brak i obiteljski pastoral te karitativno djelovanje). Dekan don Stipe Ljubas pohvalio je skladno djelovanje i dobru suradnju između župnika redovnika i dijecezanskih svećenika u dekanatu napominjući da u dvije župe (Zelovo i Voštane) postoje određene napetosti između tamošnjih župnika i jednog dijela vjernika. Gvardijan Franjevačkog samostana u Sinju fra Petar Klapež upoznao je nazočne s programom  proslave 300. obljetnice Svetišta Gospe sinjske i pripremom liturgijskog kalendara s brojnim aktivnostima koje su planirane.

Nakon toga je uslijedila rasprava u kojoj su se za riječ javljali župnici, iznoseći svoje osvrte na rečeno i koristeći priliku da od mjerodavnih dobiju odgovore na neka od svojih praktičnih pitanja. Trenutačno nadbiskupija od župnika dobiva puno zahtjeva za financijsku pomoći u obnovi i popravku crkava i crkvenih objekata, rekao je generalni vikar. Pomoći ćemo koliko možemo, obećao je i dodao da i sami župnici trebaju u tim slučajevima prikupljati sredstva od svojih vjernika te pri obnovi jasno postaviti prioritete i razraditi dinamiku radova. Glede nekih poteškoća u pripremi krizmanika za sakrament potvrde te pitanja sprovoda onih koji ne žive u rodnoj župi a u njoj se žele pokopati, ukazano je na postojeće kanonske odredbe o tome, a nadbiskup je pritom preporučio da treba postupati razborito, uvažavajući i crkvena propise ali i okolnosti u kojima se takvi slučajevi događaju. Neki su župnici izrazili potrebu da se redovito sazivaju tematske sjednice i susreti dekanata. Nadbiskup Barišić je naglasio važnost svećeničkih susreta koje valja prema kanonskim propisima svakog mjeseca redovito održavati. Na upit koliko novaca župnik smije potrošiti bez pitanja nadbiskupije i odobrenja Župnog ekonomskog vijeća rečeno je da je to svota od 25.000 kuna. Iznesen je prijedlog da se u Vjesniku nadbiskupije objavi koliko je pojedina župa dobila pomoći pri gradnji i obnovi objekata.

Pastoralna posebnost župe Sinj s pet filijala očito zahtijeva nova rješenja. Zato je nadbiskup htio znati da li se razbistrilo pitanje osamostaljenja nekih filijala (Brnaze,Glavice). Provincijal je odgovorio da se s obzirom na Brnaze radi na planu proširenja i preuređenja sadašnje crkve koja je premalena, dok bi u Glavicama trebalo tek pronaći prikladnu lokaciju i na njoj graditi novu crkvu. Neke je zanimalo kako je s osiguranjem svećenika kad prestane predavati u školi. Rečeno je da tada zdravstveno osiguranje za župnika plaća njegova župa te da se u takvim slučajevima treba konzultirati s našom službom u ordinarijatu. Nadbiskup je u završnoj riječi preporučio svim svećenicima da njeguju svoje duhovno zdravlje (molitva je hrana i disanje duše), ali da se brinu i svoje tjelesno zdravlje (redoviti liječnički pregledi, pravilna ishrana, osobna higijena). Neka u svojem svagdašnjem pastoralnom radu nastoje ponajprije zdušno slaviti sveta otajstva vjere, uredno držati oltar i duhovno animirati sve koji sudjeluju u slavlju liturgije (osobito ministrante, čitače, pjevački zbor). Nadalje neka u svojim župama još više pomažu izgradnji Caritasa i potiču različite mogućnosti volonterskog rada u toj ustanovi. Na svećeničkim susretima i u drugim kontaktima, međusobno i s vjernicima laicima, treba paziti na razinu, stil i sadržaj naših razgovora. I na kraju potaknuo je sve svećenike da primjerom svojega života i molitvama ne zaborave brigu oko novih duhovnih zvanja te da prate sadašnju raspravu u općoj Crkvi ( Izvanredna i Redovita sinoda biskupa) o unaprjeđenju obiteljskog pastorala. Susret je završio u 12,00 sati zajedničkim objedom u Nadbiskupiji.