Split: Otvorena Godina posvećenog života

Molitvenim bdijenjem u samostanu sestara Službenica Milosrđa, Ančela, u Splitu u subotu 29. studenog otvorena je Godina posvećenog života u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Bdijenje je u zajedništvu s nadbiskupskim delegatom za redovnice  fra Petrom Lubinom i don Nikolom Mikačićem predvodio  nadbiskup Marin Barišić. Prije samoga bdijenja čestitao je sestrama Dan posvećenog života i podjsetio  kako je papa Franjo poglavarima i poglavaricama 29. studenog prošle godine  najavio je da će prvom nedjeljom Došašća 2014. godine započeti Godina posvećenog života koja će trajati do blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu 2. veljače 2016. godine.




"Ovo je bdijenje, otvoranje Godine posvećenog života koje je najavio Sveti otac papa Franjo, važno za čitav katolički svijet. Dobro je da se podudara s adventom, jer što je Godina posvećenog života  nego jedno iščekivanje, jedno bdijenje, jedan advent. Isus Krist svima je poslao Duha Svetoga da ih iznutra potiče da Boga ljube svim srcem, svom dušom, svom pameću svojom, svom snagom svojom i da se međusobno ljube kako je Krist ljubio njih same. Kristovi sljedbenici, pozvani od Boga, ne po svojim djelima, nego po odluci i milosti Njegovoj i opravdani  u Isusu Gospodinu postali su po krštenju vjere  uistinu  Božja djeca i dionici Božanske naravi i zato su sveti. Oni dakle moraju uz Božju pomoć živeći držati i usavršavati svetost koju su primili. Na to su osobito pozvani i oni koji su Bogu na poseban način posvećeni, zavjetovanjem, a to ste vi ovdje večeras okupljeni. Doista,  ako kršćanin znači biti onaj koji slijedi Krista, onda biti redovnik, redovnica, osoba posvećenog života znači to isto, ali na radikalniji način".



Godina posvećenog života, naglasio je nadbiskup, je prigoda kada se sa zahvalnošću treba spomenuti nedavne prošlosti, snagom prigrliti budućnost i sa strašću živjeti sadašnjost koja uključuje ljubav, prijateljstvo i zajedništvo osoba. Duhovnost koja ne poznaje zajedništvo nije Kristova duhovnost,  istaknuo je nadbiskup, i nastavio kako se "tijekom svagdanje životne trke dogodi da zaboravimo ono što nas je u samostan dovelo, one motive, onaj glas, onaj ideal. Godina pred nama je prigoda da se tog prisjetimo, da se u Duhu obnovimo i u prvotnom zanosu osvježimo. Nitko od nas nije savršen kako što bismo trebali biti, a obnova nam je svima potrebna i to svakog dana". Pozvao je na šutnju i sabranosti, na priznavanje svoje nesavršenosti, te potaknuo na molitvu za oproštenje i plodan novi početak  u Godini posvećenog života. Podsjetio je na riječi pape Franje koje je uputio osobama posvećenog života:  "Uvijek gdje su osobe posvećenog života tamo je radost. Živeći tako  posvećeni prikazujete život onakvim kakav jest. To  je Božji dar, Božji dar Crkvi, Božji dar narodu" .



Na kraju bdijenja  mons. Barišić je poželio redovnicima i redovnicama da im ova godina bude posvećena, blagoslovljena i preobražujuća. Poželio im je da ono što su započeli to i završe te da  zajednice nanovo otkriju radost svjedočenja Radosne vijesti, spasenja za ovaj svijet. Požzvao ih je na zahvalnost Bogu za dar što ih  je uključio u svoju misiju, svoje poslanje. "Ne možemo ostati nepomični, površni, zadovoljni. Ja se nadam da će to  biti doživljeno osobno, prepoznatljivo u vlastitom životu i da će biti vidljivo u našoj Crkvi i ovom vremenu", zaključio je nadbiskup.