Na blagdan sv. Nikole, u subotu 6. prosinca, u istoimenom benediktinskom samostanu u Trogiru svečanim euharistijskim slavljem obilježena je 950 obljetnica utemeljenja samostana(1064. - 2014.). Misu u prepunoj samostanskoj crkvi predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić uz koncelebraciju trogirskog katedralnog župnika don Vinka Sanadera i dvadesetak svećenika. Na proslavu ovog značajnog jubileja iz Rima je doputovao opat primas benediktinskog reda o. Nocter Wolf. Uz predstavnike županijske i gradske vlasti na misi je nazočio i izaslanik ministrice kulture Andree Zlatar Violić pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu  dr. Radoslav Bužančić.

U svojoj propovijedi nadbiskup je usporedio ovaj veliki jubilej s drvom hrasta, 'nasadom Gospodnjim' koji, baš kao i 950 godina prisutnosti sestara u Trogiru, ima duboke korijene, čvrst je i odolijeva svim olujama. "Kroz ovih tisuću godina toliko se toga promijenilo u Trogiru, Hrvatskoj, svijetu i u cijeloj Crkvi da je gotovo nemoguće bilo opstati, no vi ste to uspjele. Radostan je zbog toga danas i vaš utemeljitelj sv. Ivan Trogirski, biskup. No vi imate i dublji korijen, vaš temelj ide do sv. Benedikta, do sv. Nikole i do Betlehemskog djeteta, Isusa Krista, raspetog i uskrslog. On je onaj temelj zbog kojeg ste mogle opstati sve ovo vrijeme", naglasio je nadbiskup i nadodao kako su sestre u  Riječi Božjoj vidjele ključ kojim su čitale razlog svoga opstojanja. "Ugrađene ste u oltar Isusa Krista, u njegovu žrtvu ljubavi, i zato ovdje sve ove godine živite tu ljubav i čvrstinu i svjedočite o slavnoj povijesti koja je prožeta duhovnošću, kulturom, radom i molitvom. Vi ste i znak budućnosti koju daje Isus Krist, još od prve majke Eufemije preko tolikih generacija sestara. Vaši talenti se kroz vrijeme provedeno u samostanu umnažaju jer u njega ulazite s pozivom na koji odgovarate ljubavlju i cijelim svojim životom". Pojasnio je kako je Trogir imao zidine prije osnutka samostana koje su ga branile od opasnosti izvana, no kako je izgradnjom samostana unutar zidina dobio novu obranu iznutra. Bio je to duhovni bedem koji je štitio svoje građane, no zapitao se, je li samostan rođen iz duhovnosti grada ili je on u grad trebao donijeti vjeru. Zaključio je da su obje opcije srasle jedna s drugom, postale jedno, te kako danas povijest samostana predstavlja i povijest Trogira. "Gospodin vas je učinio da u ovom svijetu budete znak blagoslova i ohrabrenja. Ovdje se nebeska stvarnost svakodnevno otvara nebeskoj. Ovo mjesto je mjesto molitve, tišine i sabranosti koje su svi potrebni u buci današnjeg vremena", kazao je nadbiskup i upozorio da svi danas imamo poteškoće živeći u zajednicama, braku i obitelji jer nam je, zbog vlastite sebičnosti, teško prihvatiti i razumjeti drugoga te kako dobar primjer možemo naći upravo u sestrama benediktinkama koje toliko stoljeća žive zajedno prihvaćajući bližnjega sa svim manama i vrlinama. "Ovo mjesto nije muzej već žarište i svjetlo grada, domovine i Crkve. Vaše svjedočanstvo dijaloga i suživota s Bogom danas je potrebnije nego ikada. Zato smo danas s vama, jer smo potrebni ljudskosti, vjere i duhovnog bogatstva. Vjerujem da će sv. Ivan Trogirski, sv. Nikola čiji blagdan slavite i čije ime nosite, sv. Dujam, sv. Benedikt i Gospodin naći načina da vas učvrste, pomlade i učine još snažnijim i prisutnijim u gradu i Crkvi i da ćete biti slava Božja u našem vremenu i prostoru", zaključio je nadbiskup.

Svim okupljenima, posebno sestrama, obratio se i opat primas benediktinaca o. Nocter Wolf. Kazao je da je 950 godina neprekidnog postojanja samostana u Trogiru izvanredni znak vjernosti. "Vaš je samostan svijetlo vjere u vašoj domovini. Održale ste benediktinsku tradiciju usprkos mnogim političkim previranjima. Imali ste teška razdoblja, ali razdoblja radosti. Nikad vas nije napustila nada stoga sam došao u ime cijelog benediktinskog reda čestitati vam na tome i izraziti vam najdublje poštovanje. Vaš je samostan čast našem benediktinskom redu. Molimo se i nadamo se da ćete Božjom milošću nastaviti vaš monaški put u sretnu i naklonjenu budućnost". Vrhovna poglavarica dominikanki i članica Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, s. Katarina Maglica  pročitala je pismo predsjednika Konferencije fra Jure Šarčevića u kojem sestrama piše da nemaju samo slavnu prošlost koje se treba sjećati i  koju treba pripovijedati nego i veliku budućnost koju treba izgraditi. "Zahvaljujemo Bogu koji je bio blizu sestrama kroz povijest do današnjega dana, tako da su koludrice mogle biti svima vidljivi znak Božje blizine i Božjeg kraljevstva. Zahvaljujemo i vama drage koludrice za vaše molitve i žrtve koje svakodnevno prinosite Bogu za nas redovnike i redovnice, za Crkvu, domovinu i cijeli svijet. Bez vaših molitava i prinosa Bogu naš bi život bio puno siromašniji". Svoje čestitke, u ime benediktinki iz Zadra, uputila je časna majka Anastazija Čizmin. Zahvalu sestrama za njihovu prisutnost i svaki osmjeh i potporu uputio je i gradonačelnik Trogira g. Ante Stipčić koji je u ime grada Trogira sestrama poklonio kalež. Na kraju svečanog misnoga slavlja poglavarica časna majka Ivana  Šeravić zahvalila je svima koji su svojim zalaganjem, molitvom i pomoći doprinijeli da se ova značajna obljetnica obilježi na dostojanstven način.

Obilježavanje 950 godina od osnutka samostana započelo je na blagdan sv. Nikole 2013. godine jednogodišnjom duhovnom pripravom u obliku biblijsko-benediktinskih radionica koje su se održavale jednom mjesečno, a za vrijeme kojih su sudionci proučavali biblijske tekstove u čijem su središtu likovi biblijskih žena te su se upoznavali s 'alatima' duhovnog umijeća koje je sveti Benedikt predao u baštinu opisavši ih u svom Pravilu. Biblijski dio predvodio je dr. fra Domagoj Runje, a drugi dio benediktinci iz samostana sv. Kuzme i Damjana (Čokovac). Završni dani proslave upriličeni su od subote 29. studenoga do petka 5. prosinca, a obilježio ih je bogat glazbeni program, predstavljanje knjige fra Domagoja Runje "Žene u Isusovu grobu" i knjižice s. M. Alojzije Dorvak "Lijepo je biti benediktinka", predstavljanje prigodne poštanske marke i Zbornika.

Benediktinski samostan sv. Nikole osnovan je, prema sačuvanoj povelji o njegovu osnutku, 1064. godine zalaganjem biskupa sv. Ivana Trogirskog. Smješten je uz postojeću crkvicu sv. Dujma. Prema predaji, sačuvanoj u samostanu do današnjih dana, na prostoru današnje veće sakristije, sastajala se prva kršćanska zajednica sa sv. Dujmom, a tu je nedavno pronađen i natpis iz ranog kršćanstva. Uz prvotni naziv sv. Dujma, u 12. stoljeću crkva i samostan dobivaju i drugi naziv sv. Nikole. Već u 13. stoljeću prevladava i ostaje samo naziv sv. Nikole, što su pridonijeli brojni pomorci i ribari, čiji je nebeski zaštitnik sv. Nikola. Od osnutka samostana život, koji je u njemu započeo pod vodstvom prve opatice Eufemije, nije se nikada ugasio, gotovo tisuću godina u njemu žive koludrice koje su u povijesti odigrale veliku ulogu u svom gradu i širem području, kako na polju duhovnosti, tako i na polju kršćanske kulture i radinosti. Brojne sačuvane umjetnine i knjige, osobito poznata zbirka hrvatskih književnih tekstova "Vartal" Petra Lucića iz 16. st., ukazuju na činjenicu da su koludrice imale ljubavi i smisla za lijepo. Do današnjih dana podržavaju svjetiljku davno upaljenu, koja ukazuje na ljepotu i dobrotu Božju. Posvećene Bogu, u tišini i sabranosti, u samozatajnom radu, koludrice teže rastu u ljubavi prema Bogu, slave ga i prinose mu život molitve i žrtve za cijeli svijet. Ozračje Božje nazočnosti, koje ispunja duše onih koje mu se potpuno predaju, tvore od samostana duhovnu oazu u kojoj mnogi traže odmor, osvježenje i podršku kroz život, a još više molitve koludrica. Vjernici Trogira i okolice vole se pridružiti koludricama u svagdanjoj molitvi krunice te nedjeljnjoj Večernjoj molitvi Časoslova i sv. misi. Koludrice nastoje osluškivati potrebe Crkve i svijeta, a osobito svojih građana, od kojih su stariji dobrim dijelom odgajani u samostanskoj školi, što je ukinuta uoči talijanske okupacije. Uz prve dvije važne sastavnice molitvu i lectio divina, koludrice oplemenjuje i treća sastavnica - rad. One se bave ručnim radovima, umjetnošću, čuvanjem i predstavljanjem zbirke umjetnina "Kairos" i slično, nastojeći u svemu tražeti i vršiti volju Božju.