U ponedjeljak 15.prosinca u samostanskoj crkvi u Splitu sestre Družbe službenice milosrđa, ančele proslavile su blagdan svoje utemeljiteljice Marije Krucifikse di Rose .Misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u suslavlju s fra Lukom Mamićem i tajnikom don Nikolom Mikačićem.  Prije misnoga slavlja nadbiskup se zahvalio sestrama na njihovom svjedočenju , te im čestitao blagdan njihove utemeljiteljice. Na početku nadbiskup je istaknuo kako ovo slavlje ima posebno značenje, jer je ovo godina s posebnim naglaskom na osobe posvećenog života i kako vjeruje  da  majka Marija Krucifiksa želi podsjetiti i ohrabriti sve da vrijeme koje je pred nama bude vrijeme kako bi  svatko iz zajednice pokušao otkriti snagu i žar one karizme koja je nju rodila i ostvarila.

U homiliji nadbiskup se osvrnuo na Matejevo evanđelja i događaj kada Isus pita svoje učenike tko je on i kada ga Petar priznaje kao Krista pomazanika, Sina Božjega . Isus Petru obećava što će on biti, što će on na njemu gradit,ali  Isus poslije ovoga događaja naviješta nešto što učenici i Petar ne mogu prihvatiti. " On govori da će Sin čovječji u Jeruzalemu i trpjeti da će ga razapeti. Petar odbija , reagira odbacivanjem tih riječi, ne prihvaća ih, ne razumije ih, ne želi ih . Isus tada okreće leđa Petru ,ne gleda ga , jer ovo je nastavak onoga što je sotona u pustinju Isusu nudio., no nije Petar ovdje je bio zao istaknuo je nadbIskup. " Koliko puta ovu logiku našu primjenjujemo u svom životu na situacije, događaje i na sebe, jer želimo zaštititi sebe da ne patimo, ne trpimo, da izbjegnemo patnju i mislimo našli smo život osigurali smo život, no našli smo praznini, jer ' tko želi svoj život izgubiti, nalazi ga a tko ga želi spasiti, gubi ga.'" Čudno je da kad pokušavamo sebe zaštititi, osigurati i staviti sebe u središte nikada nismo zadovoljni niti sretni, dapače osjećamo prazninu i nezadovoljstvo istaknuo je nadbiskup i nastavio " a kad god smo u svom životu uložili trud, žrtvu nešto uvijek smo osjetili pohvali, nagradu i zadovoljstvo". Ako tražimo i pronalazimo život u stvarima, djelovanju ne nalazimo ga , nešto je drugo odlučujuće u tom traženju. Ono što je važno je" uzeti svoj križ i slijediti Krista jer    tko uzmi križ i slijedi Isusa. i tko izgubi svoj živo poradi njega , naći će ga napomenuo je nadbiskup i dodao " koliko ima ljudi koji doista rade, muče se dan i noć, ali su sluge, ovisnici ,rade za nekoga drugoga,  to ne ostvaruje čovjeka, jer drugi su motivi , ali ovo 'neka ide za mnom i radi mene' , ovo je vrlo važno. Ljubav je razlog i žrtve i križa i jedino čovjek može osjetiti sreću, ne u stvarima niti u radu nego u ljubavi i darivanju sebe ".Ovo nije lako ni shvatiti ,ali je još teže u životu prihvatiti ,imati hrabrosti prihvatiti , no ima onih koji su ovo na zorniji, hrabriji način ostvarili u svome životu. Istaknuo je nadbIskup i naveo primjer Marije Krucifikse di Rose."Razumjela je ovu logiku i humanizam evanđeoski Isus Krista i utjelovljavala ga je u svoj život. Iz ljubavi je ovo radila darivala se. Vidjela je čovjeka bližnjeg, svoga u potrebi i svoje sposobnosti trošila je iz ljubavi prema drugima. Vidjela ga je u cjelovitosti, materijalnoj, bolesti siromaštvu. Ovo su shvatile druge djevojke koje su razumjele nju a po njoj i Gospodina. Ostavila je svoj trag preko svojih kćeri koje danas žive u cijelom svijetu i niz godina u Splitu. Nadbiskup je u nastavku homilije spomenuo i duhovni testament Marije Krucifikse di Rose u kojem poziva na ljubav i zajednički život i koji je poticaj sestrama za život u zajednici . Na kraju nadbiskup je čestitao sestrama i poželio im da budu radosne redovnice jer " radostan je samo onaj koji ima lice okrenuto prema bratu ili sestri u potrebi, a potrebni smo takvih svjedoka i Crkva i naši vjernici , jer ima puno sjena i puno drugih ponuda koje nisu u skladu s Gospodinovim " zaključio je nadbIskup.