Svećenik don Ivan Dagelić ispraćen je na posljednji počinak u subotu 2. rujna 2023. godine u rodnoj župi u Docu Donjem u 75. godini života i 49. godini misništva. Misu i sprovodne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup u miru mons. Marin Barišić u koncelebraciji sa župnikom don Ivanom Prelasom, nećakom pokojnika don Tomislavom Bašićem te ostalom tridesetoricom svećenika.

Pred smrću ljudski pogled zemaljskim očima često ne vidi smisao, ali mi vjernici vjerujemo da je smrt tek prelazak u bolji i ljepši svijet. Stoga se cijeli život trebamo pripremati za trenutak naše smrti, odnosno trebamo moliti Boga da možemo ovaj zemaljski život izdržati i doći u nebesku slavu, kazao je mons. Barišić na početku mise potaknuvši nazočne na čin kajanja za grijehe i skretanja s pravoga puta.

Mons. Barišić u homiliji se nadovezao na evanđeoski tekst u kojem evanđelist poziva vjernike na bdijenje. Naglasio je da bdijenje, odnosno spremnost, mora biti temeljni kršćanski stav. Povezao je da je čovjeku potrebno svjetlo kako bi bdio. Svjetlo koje raspršuje tamu je protivština vjera. U vjeri se raspršuje i tama svih tama, a to je smrt. U vjeri bivamo suukopani s Kristovom smrću kako bismo u toj istoj vjeri s njime i suuskrsli na novi život. Mons. Barišić se u homiliji sjetio svojih sjemenišnih dana koje je dijelio s don Ivanom Dagelićem. Naime, pokojnik je bio samo godinu dana mlađi od nadbiskupa, no igrom prilika zajedno su ređeni 1974. godine te su se ove godine pripremali zajedno za zlatni svećenički jubilej kojega pokojnik, nažalost, nije doživio. Emotivno se prisjetio kako su se zajedno družili i kako je don Ivan bio ispunjen kršćanskom radošću i zdravim humorom.

Prije sprovodnih obreda u ime bavarskih svećenika, hrvatskih svećenika koji djeluju u inozemnoj pastvi u Njemačkoj te u ime Münchenske i Fraiburške nadbiskupije obratio se narodu don Drago Ćurić koji je ukratko opisao njegov pastoralni rad u Njemačkoj. Svećenik don Ivan Dagelić rođen je 1948. godine u Docu Donjem. Nakon malog sjemeništa i mature upisuje filozofsko-teološki studij u Splitu te biva zaređen na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije 1974. godine. Doživio je prometnu nesreću 1981. godine te odlazi na liječenje i rehabilitaciju u Njemačku gdje ostaje pastoralno djelovati do kraja života, a naknadno biva inkardiniran u Münchensku nadbiskupiju.

Na kraju je zahvalio svim prisutnima pokojnikov nećak don Tomislav Bašić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije.

Don Ivan Dagelić – životni put

Ivan Dagelić, sin oca Petra i Marije r. Dagelić, rođen je 9. rujna 1948. u Donjem Docu. Kršten je 18. rujna u svojoj rodnoj župi. U obitelji je bilo šestero djece, petero braće i sestra.

Osmogodišnju školu pohađa u Donjem Docu. Godine 1963. javlja se u Nadbiskupsko sjemenište u Splitu i pohađa Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju. Ispit zrelosti položio je 1967. Zatim odlazi na odsluženje vojnog roka. Po povratku iz vojske 1968. započinje svoju duhovnu formaciju u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu kao bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije i  upisuje filozofsko-teološki studij  na Teologiji u Splitu današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Nadbiskup Frane Franić zaredio ga je za đakona 1. srpnja 1973. u Sinju. Svećenički red primio je preko ruku mons. Ive Gugića 13. srpnja 1974. u svojoj rodnoj župi Donjem Docu.

Kao mladomisnik dvije godine ostaje u nadbiskupijskim odgojnim ustanovama. Godinu dana vrši službu starijeg prefekta u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu a zatim sljedeću godinu djeluje kao prefekt u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu i bilježnik na Interdijecezanskom sudu I. stupnja u Splitu. Poslije toga nekoliko mjeseci preuzima službu župnog pomoćnika u Župi Gospe od otoka u Solinu. Godine 1976. imenovan je župnikom ad nutum archiepiscopi u župi Okruk. U to vrijeme u Trogiru je kao pomoćni biskup stolovao  mons. Ivo Gugić pa je don Ivan često vozio biskupa Gugića na njegovim pastoralnim obilascima i putovanjima. Tako je vozeći biskupa Ivu Gugića, 18. prosinca 1981. na povratku  iz Italije preko Dubrovnika u Split doživio tešku prometnu nesreću na jadranskoj magistrali kod Drvenika. Od zadobivenih teških povreda sporo se  dulje vrijeme oporavljao pa je 1983. riješen službe upravitelja župe Okruk.

Godine 1964. odlazi na liječenje u Njemačku te u Tirschenreuthu (Bavarska) pohađa tečaj učenja njemačkog jezika da bi se postupno uključio u pastoral tamošnje mjesne Crkve. Najprije  pastoralno djeluje na području nadbiskupije Freiburg. Tako je vršio službu kapelana u župi Schutterwald (1985.-1989), zatim je godinu dana bio župni upravitelj u župi Hilziger-Weiterdingen-Durchtlingen, dvije godine u župi Külsheim, dvije godine u župi Waldbrunn-Strümpfelbrunn.

Poslije toga don Ivan prelazi u Nadbiskupiju München – Freising. Od 1993. do 2004. vrši službu župnog upravitelja u župi Schönau kod Bad Aibling. U to vrijeme uzima povrh hrvatskog i njemačko državljanstvo (vjerojatno da bi mogao vršiti župničku službu) te se inkardinira u nadbiskupiju München (1999.).Dvije godine djeluje kao župni upravitelj u župi Grossdingharting da bi 2006. bio imenovan župnikom iste župe na kojoj ostaje do svojeg umirovljenja 2018. No kratko nakon toga ponovno se aktivira kao župni upravitelj iste župe u kojoj je djelovao četiri godine sve do kraja 2022. kad se razbolio.

O don Ivanovu pastoralnom djelovanju u Njemačkoj, nažalost, malo znamo. Poznato je međutim da je don Ivan ostao povezan sa svojom obitelji i svojom rodnom župom Donji Dolac, gdje je svake godine dolazio na odmor i gdje je našao svoje posljednje počivalište. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna svijetlila njemu. (NA Ančić)