U subotu 23. rujna u franjevačkom samostanu o. Ante Antića na Trsteniku u organizaciji Hrvatske redovničke konferencije održan je drugi dan programa 39. Redovničkih dana u Splitu.

U uvodnom dijelu moderatorica programa s. Marija Matanović pozdravila je sve prisutne, nakon čega je uslijedila molitva Trećeg časa koju su predvodile sestre Kćeri Božje ljubavi.

Prvo predavanje održala je monahinja s. Katarina Zrno, benediktinka u samostanu sv. Nikole u Trogiru, na temu Mudrost pustinjskih otaca za posvećeni život u današnjem vremenu. S. Katarina je istaknula kako su Pustinjski oci čuli Gospodinov savjet: „Izvezi na pučinu!“ (Lk 5, 4) te su u duhu vjere i poslušnosti učinili upravo to, išli u pustinju osluškivati Riječ Božju. Jedan od velikih, ako ne i najvećih pustinjskih otaca bio je sv. Antun. Premda nije bio prvi ni jedini pustinjak, učinio je da procvjeta pustinjski život. On shvaća da je riječ proglašena u Crkvi, za vrijeme liturgijskog slavlja, njemu osobno upućena. Zbog otvorenosti toj riječi, ona u njemu snažno djeluje te ga pokreće na djelovanje. Stoga i mi trebamo dopustiti Riječi Božjoj da nas vodi u našem redovničkom životu. Nadalje, rekla je kako pustinja predstavlja srce okrenuto prema Bogu i da je važno gajiti čežnju za njom.

U drugom predavanju je izlagao karmelićnin, prior samostana u Krku, otac Dominik Magdalenić na temu Pustinja i nutarnja molitva u karmelskoj duhovnosti. Istaknuo je kako je karmelski red usko povezan s pustinjom, zato što su sve do 12. stoljeća karmelićani živjeli kao pustinjaci po uzoru na sv. Iiju. Razlog odlaska u pustinju je kristološke naravi zbog ljubavi prema Isusu Kristu koji je i sam boravio u pustinji i želje da mu se potpuno predaju u tišini i samoći. Osim vanjske pustinje postoji i nutarnja pustinja kojoj treba težiti kako bi Bog mogao slobodno kroz duhovno čišćenje preobraziti našu dušu i voditi je prema sjedinjenju u ljubavi sa samim sobom, a to sjedinjenje se postiže kroz molitvu. Otac Dominik je donio i šest koraka nutarnje molitve koju preporučuju karmelski oci a koja se sastoji od: priprave, čitanja, misaone molitve, zahvale, darivanja, i molbe gdje pitamo Gospodina za milosti koje su nam potrebne da bi mogli živjeti svoje posvećenje.

Foto: fra Šimun Suton

Nakon svakog predavanja je uslijedila rasprava u kojoj su sudionici mogli dati osvrt na predavanja i postaviti pitanja. Predavanja su nas potakla na razmišljanje i na veće povlačenje u pustinju kako bismo što više mogli čuti Gospodina, prepoznati Njegovu volju i tako biti spremni nositi zrake Njegove ljubavi u ovaj svijet.

Poslije predavanja je bila prilika za sakrament sv. Ispovijedi kako bi pomireni s Bogom i jedni s drugima pristupili blagovanju tijela Kristova.

39. Redovnički dani završeni su s euharistijom koju je predslavio fra Domagoj Volarević, gvardijan samostana oca Ante Antića, a pjevanje su animirale sestre službenice milosrđa. Sveta misa je u centru života svakog redovnika na kojoj se crpi snaga i milost za daljnje žetve. Fra Domagoj je u propovijedi istaknuo kako nas duhovnost pustinje treba potaknuti na obnovu, te da je prisutna kriza redovničkih zvanja prilika za preispitati sebe gdje smo i što možemo još učiniti, te da je bitno sijati a Bog će dati plodove u pravo vrijeme.

Redovnički dani su završeni s novim spoznajama i željom da se u djelo pretoče poticaji koje smo čuli.